Experiance through the time

srijeda, 23.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 11

Datum: 04.08.2007.

Krećemo na sjever

Pozdravili smo se sa našim pre-dobrim hotelom i oko 9 ujutro krenuli smo put sjevera. Mene je malo držao skepticizam oko sjevera, a to isključio iz razloga jer su se kroz povijest pojavljivali nemiri na relaciji Irska vs Sjeverna Irska. No razloga za bilo kakvu "paniku" nije trebalo biti. Granica je skinuta, ljudi su prihvatili cjelovitu Irsku i mislim da cijela stvar ide u povijesne udžbenike. Tijekom današnjeg dana trebalo je prevaliti put od 400 km. Nije puno, ali kad većinu puta prelazite lokalnom cestom postaje malo zamorno pri kraju. Rutu prikazujem slikom.


Današnja ruta - klik na sliku za uvećanje

Vožnja je bila i više nego ugodna. Naš Focus nažalost nije imao klimu, no činjenica je da nam nije bila niti potrebna. U vrijeme kada smo mi bili tamo, bilo je ugodnih 15-18 stupnjeva. Irske ceste su iznimno ugodne. Nitko ne "luduje" ili ne vozi opasno. Kamera koje mjere brzinu, za razliku od Velike Britanije i nije bilo. Policiju nismo uopće niti vidjeli, a solidarnosti na cesti ima posvuda. Ako to usporedim sa Zagrebom, tj. sa situacijom uključivanja u promet u slučaju velike gužve - mogu reći da su Irci 100x kulturniji u prometu, jer u Zagrebu nažalost vlada prometni kaos. Prolazimo prvih 200-tinjak km i prolazimo mjesto gdje je nekada bila granica prema sjevernoj Irskoj. Nema više ničeg. Vidi se novoasfaltirana cesta, no granica k'o da nikad nije niti bilo. Stižemo do Belfasta, zaobilazimo ga, jer današnji cilj našeg puta ipak se nalazi još sjevernije.

Giant causeway

Upravo to bila "atrakcija" koju smo namjeravali posjetiti. Prolazimo na nama pomalo smiješne nazive gradova: Ballymena, Ballymoni. Dolazimo do Bushmillsa tj. sjevera. Vozimo se pored oceana. Prekrasno. Puše lagani vjetrić. Stižemo do Giant causeway. Što je to zapravo? Navedena atrakcija je zapravo površina uz sjevernoirsko more koja se zastoji od 40.000 bazaltnih šesterokutnih struktura. Nastale su prirodnim putem tj. kako stručnanci tvrde polakim hlađenjem užarene lave. Najmanji su tek nekoliko centimetara iznad površine zemlje, dok najviši dosežu visinu i do nevjerojatnih 12 metara. Od 1986 pod zaštitom su UNCESCA.

Do podnožja litice moguće je lagano pješice ili se jednostavno ukrcate na jedan od 2 busa koji voze svakih 15-ak minuta. Mi smo odabrali pješačenje, što svima preporučam koji se odluče posjetiti ovu atrakciju. Nakon što se spustite u podnožje pažnju privlače visoki valovi oceana koji stvaraju poseban ugođaj. Dolazak do struktura. Osjećaj, wow - pa ja sam na mjesecu. Pravi je gušt doživjeti nešto takvo. Dalje vas prepuštam foto-doživljaju.


Šetnja do Giants causeway-a.


Šum oceana


Lehrerin fascinirana kombinacijom trave, oceana i kamenja


Pogled prema obali


Giants causeway #1


Giants causeway #2


Giants causeway #3


Giants causeway #4


Giants causeway #5


Giants causeway #6


Giants causeway #7


Pogled "odozgo"

Carrick-a-Rede Rope Bridge

Nakon obilaska Giant causeway-a, jedna od lokacija koja vam je svakako "usput" i to svega desetak ili malo više kilometara udaljena od prethodne atrakcije jest "Rope Bridge". Nešto stvarno zanimljivo za posjetiti i obići. Posebno tu moram istaknuti prekrasan krajalik, te strmu i neprohodno-nepreglednu obalu. Nakon dolaska do mjesta parkiranja i samog Rope Bridge-a, pješačenje ne gine. I to nekih 30-40 minuta u jednom smjeru. Pri tome morate uračunati vrijeme koje ćete izvdojiti za fotkanje. Konačno - dolazimo do mosta. Most je uzak, tanak i poprilično se ljulja. Ide preko prilično duboke provalije i napravljen je baš kao na onim strašnim filmovima gdje ćete vidjeti ta takvi mostovi obično lako puknu ili se pokidaju. No ovdje to nije slučaj. Sa svake strane je osiguran, te nema nekontroliranog prijelaza. Uvijek je određen broj ljudi na mostu i teško da će se na njemu dogoditi gužva ili neki "krkljanac". Ono što je strašno kada prelazite preko njega, posebice preko njegove sredine - strahovito se vija i ljulja gore-dolje, te to izgleda pomalo scary. Lehrerin koja je hodala ispred mene mislila je da ga ja ljuljam. A kako bi ja mogao zaljuljati tako cijeli most? Na njemu je u isto vrijeme oko 10-ak ostalih ljudi koji svojom težinom utječu na njegovu elastičnost.


Ususret "rope bridge-u" (krajolik)


Krajolik


Rope Bridge


Nekima je prelazak bio zabavan...


...a neke je bilo prpa....


...dok je Lehrerin bila samouvjerena (i mislila da ja tresem most)!


Jedna od nekoliko panorama koje su se mogle vidjeti na putu prema Rope Bridge-u.

Povratak u Belfast tj. Bangor

I na kraju polako se dan bližio svom kraju. Morali smo krenuti nazad, jer nas je do Belfasta tj. susjednog gradića Bangora (gdje sam pronašao relativno povoljan smještaj) dijelilo nekih 150 km vožnje. Usput nas je počela "prati" i kiša, koja je praktično padala do samog mjesta gdje smo bili smješteni. Na kraju smo pronašli smještaj i bili ugodno iznenađeni da apslutno nikog nije bilo kod kuće. Ključevi od sobe uredno su nas čekali sa porukom da ih uzmemo i smjestimo se u sobi. Hvala bogu imali smo Wireless internet pa smo mogli i skype-ati prema Hrvatskoj.

Sutra - novi post!
Kometari?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.