ponedjeljak, 14.07.2008.

Upoznali su se. Potpuno nenadano.
Neplanirano. Sve.
Pričali su. Gledali se. Smijali.
Probudilo je neke uspomene.
Podsjetila ga je. Na neki svoj način.
Oči. Pokret. Tijelo. Pokret. Oči.
...
Uživaju. U tišini razgovora.
Podsjeća ga. A opet je drugačija.
...
Izlaze.
Miješaju se parfemi.
Šute. Gledaju se.
Dodiruju.
...
Želje su ostvarene.
Mašta postaje realnost.
Piju vino.
Plešu.
Polagano.
Usporeno.
...
Smiju se.
Dovoljno su jedno drugom.
Dokle? Nije bitno.
Baš kao nekad.
Ali na potpuno novi način.

| 17:42 | Reci svoje (0) | Dnevne Novine | #

ponedjeljak, 16.06.2008.

Povratak prepuštanju

Prepustio se.
...
Pariz.
Spušta se niz stepenice.
Na stanici je. Bastilla.
Njemu najdraža.
Ubrzo korača uz Senu.
Najegzotičnije mjesto. Noću.
Ona je tamo. Sjedi na klupi. Puši.
Pričaju.
Pusto je. Ponoć.
...
Dogovaraju tulum.
Laž se rađa.
Nakon toliko vremena.
...
Povratak u realnost.
Ne. Izlazak iz realnog u realnost.
Suočavanje s time.
...
Ples.
Dodirivanje usana.
Strast.
Ono što je nedostajalo.
Vraćeno? Nađeno.
...
Osjeća kemiju.
Ponovno.
...
Nije bitno što će biti.
Bitan je trenutak.
Onaj trenutni osjećaj.
...
I prepustio se.
Razgovoru. Druženju.
Prepustio se trenutku.
Nakon toliko vremena.
Opet je on.

| 07:48 | Reci svoje (3) | Dnevne Novine | #

utorak, 04.04.2006.

Svijet pokazuje da zna što trebam.
Trenutačno u mojemu životu ne postoji nikakva Crna.
Nema onih vrućih poljubaca, neskrivenih strasti među nama dok ne mislimo na svijet oko sebe...
...
Našao sam nešto bolje.
Kao što sam i rekao, promijenio sam taktiku.
Još se pitaju: "Zar time možeš doći do pobjede?!"
I dok sada zvuk violine sa vrha stare kule baca čari na nekoga drugoga, cestu prelazim smireno.
Jutro je ipak isto.
Ne, to se ne mijenja, kao ni moje najgore oružje za neprijatelje.
Kako bi i sam E. A. Poe rekao:
"U svima nama leži zlo, samo čeka priliku da izađe na vidjelo..."
...
Poput kristalne kugle, neke su mi stvari jasne.
Možda po prvi puta u mome životu.
Nebo je također postalo jasnije. Zvijezde se vide.
Toplije je.
Opet sjedim na staromu mjestu.
Gledam nebo. I razgovaram...
Ubijam zadnje užitke što mi ih duhan pruža.
Dim se gubi...prema nebu...kao nekada...
Tebe nema. Još ne.
Vjerojatno sam ja uranio.
Ti se još uvijek guraš u dimu vječnoga...
...Neverminda...

| 20:21 | Reci svoje (26) | Dnevne Novine | #

subota, 01.04.2006.

Baci te ružne uspomene poput starih izblijedjelih pisama.
Negdje daleko. Da ih ne nađeš više.
Samo se prepusti.
...
Potrošenih glasova nikada nije bilo više.
Negdje u miru ovoga svijeta uživam. U tajnome kutku. Ima mjesta za mene...
Mlad i bez mladosti; mlad si i bez toga...
Pjesme o slobodama pretvorile su se u pjesme traženja, nevidljivoga i neopipljivoga svijeta.
Kao na otoku sa blagom bez mape...
Gitara u mraku sobe, negdje totalno zaboravljena. Momenti prolaze, jedan za drugime, bez ikakve pauze.
Živimo u svijetu straha. Straha i predrasuda prema onome što ne poznajemo.
Skeptični prema teorijama postanka; prema novim tehnologijama.
Ne pripadam ovdje.
Nismo svjesni svijeta koji je oko nas. Zapravo, ne želimo biti.
...
Možeš li mi reći deset riječi?!
Riječi kojima bi opisao...nešto...
Što više držimo, što više šutimo; sve blijedi...
Sve te stvari koje ne znaš...je li možda tako najbolje...
...
Ne, nisam loše volje. Živim u svojemu svijetu.
Tamo gdje je sve savršeno; tamo gdje ja stvaram to savršenstvo i gdje prekrižim stvari koje ne želim.
Nevermind, savršeno mjesto koje skrivam od ostatka svijeta.
Karte koje se odigraju samo jednom.
Tamo gdje svatko drži svijet u svojim rukama.
Patetično. Kako god.
Hvatam; držim formu pisanja.

| 13:16 | Reci svoje (6) | Dnevne Novine | #

četvrtak, 30.03.2006.

Ti si prvi te vrste.
Forma pisanja je ostala neupitna.
Ionako pišem jedno djelo; koje neće vjerojatno nikada ugledati svjetlo dana.
U nekim stvarima je nekada najbolje da ne budeš dobar. Kada znaš da nisi spreman podnijeti teret koji ti se nameče.
Doznao sam jednu tajnu.
Zadržati ću je za sebe. Vrijeme će ju vjerojatno izbrisati.
Razlog je na mojoj strani.
Želim se zavuči u nečiju glavu; čuti ono što nije bilo izgovoreno. Ponekad i uspijem.
Mokar snijeg ove zime zamijenilo je toplo proljeće. Kao naručeno.
Vrijeme nestaje. Briše se, negdje noću, kada se budim.
Sanjam više stvari; bojim se takvih stvari...naročito poslije njegova posjeta...
Bolje rečeno: od njegova posjeta...
Davnih dana, prije Neverminda i početka slaganja slagalice života, plesa mrtvaca i poigravanja snovima, bijel i sa jasnom porukom koju je nosio...
...
Proteklih sam dana zamijenio stol u Nevermindu.
Manipulator karata zamijenio je igru. Prenio ju je na neku drugu razinu...
Je li vrijeme za mijenjanjem životnih navika?
Ili nije?!
Vrijeme će donijeti odgovore...
Ono je i bilo najbolji moj saveznik proteklih dana.
Možda se krije ipak neki bolji...duboko u nekoj sferi planeta 12 i mojih predaka...

| 18:25 | Reci svoje (4) | Dnevne Novine | #

petak, 17.02.2006.

Nema prolaza, Kažeš?

Danas nisam nikoga prepoznao.
Nova lica, staro mjesto.
Sjeo sam kao i po običaju, za svoje staro mjesto.
Promatrao sam ljude oko sebe, staru okolinu sa novim "facama".
Danas sam tražio samo mir. U sebi, za sebe.
Ni više ni manje.
Jesam li bio možda malčice presebičan?
Očito, jesam.
Otišao nakon nekoliko minuta; previše se noviteta stvara u posljednje vrijeme.
...
Otvorio sam staru kutiju. Zastarjela vremena koja sam negdje pospremio izašla su na čistinu, u novijem obliku. Osjećao sam se čudno. Prošla me neka jeza.
Audio zapis stare ploče počeo je gubiti na kvaliteti. Vrijeme uzima žrtve.
Sjedio sam i piljio u polumračnoj prostoriji u crtež na prašnjavoj kutiji.
Izazivao sam To čudo. Mora se ponovno dogoditi, pojaviti.
I tako je bilo. Ponovno me prošla jeza. Zahladilo je odjednom. Strah me je počeo hvatati, ali ne strah od Toga, već strah od onoga što će biti ako se To nastavi.
Osjećao sam neku drugu dimenziju. Tijelo mi se udaljavalo, osjećao sam strašnu težinu nečega u glavi. Vidjeo sam nešto mutno, točka u koju sam gledao nudila je nešto. Zapravo To je nudilo nešto. Sve je oko te točke postajalo mutno, zanemarivo. Nekakva nova dimenzija je izlazila iz te točke...
Tada sam kao i prije prestao. Strah me je bilo onoga što bi moglo slijediti. To nešto je neopisivo. Osjećaj, pogled i sve što nudi sa sobom.
Možda jednom skupim hrabrosti, kao što sam sada skupio i napisao to, da izdržim i korak dalje...
...
Izvadio sam stvari iz kutije, još uvijek sam osjećao hladan znoj na čelu, pospremio kutiju.
Ploča je ostala u gramafonu.
Ostale stvari, uzeo sam sa sobom.

| 21:49 | Reci svoje (13) | Dnevne Novine | #

utorak, 14.02.2006.

Ne, neću pisati o tome (danas) iskomercijaliziranom "blagdanu"

Toliko mislim o tebi.
Daješ mi doze nekakve dekoncentracije na sve uokolo.
Stalno dolaziš. Motaš se, daješ signale.
Jesi li spremna pričekati??
Ne znam ni sam zašto. Imam takav osjećaj.
Polako.
Nema jurenja, prekoračenja dozvoljene brzine.
Previše sam lutao u zadnje vrijeme.
To i sam znam. To ste mogli i sami čitati.
Dosta mi je spletki, igara, i sličnih gluposti.
Na red dolazi otvorena partija. S moje strane barem.
Sutra idem i u Nevermind. Nakon skoro pola godine.
Neće više biti nikakve Crne, s njom je priča završena. Za sva vremena.
Vraćam se za stol. Natrag u igru.
Nikada sa više samopuzdanja, više želje da pobijedim.
Vrijeme je da se crne stvari maknu, bace u zaborav, a dobre izvuku ponovno na lice zemlje.
Čak i ako ostanem danas doma.
Ionako sam zadnja dva "blagdana" išao van, protiv svoje volje.
Čemu živjeti taj dan nekako drugačije, kada nam svaki može biti isti...

| 20:26 | Reci svoje (13) | Dnevne Novine | #

petak, 10.02.2006.

Ti i ja / sada i sutra / jučer i danas

Živim dan za danom, trenutkom za trenutkom...
Jednostavno uzimam svaki komadić slagalice koju mi život pruži.
Da li griješim?!
Naravno. Kao i svaki čovjek.
No, na greškama se i učimo.
Možda neke stvari nikada neću naučiti. Ali pokušavam. Dajem sve od sebe.
Vjerojatno se zato nismo razumjeli; našli zajednički jezik kule babilonske.
Nije to meni prvi puta. Za tebe ne znam. Nisam išao tako daleko.
Misterija, egzotični krajevi, sanjarenje. Jesam li zbog toga romantičar?
Ne znam. Ti mi daj taj odgovor.
Iako smo se samo jednom upoznali, pogledavamo se.
Uvijek u prolazu ulovimo poglede.
Sa smješkom na licu.
Možda bi bilo za neke previše da sada napravim potez koji bih obično odigrao.
Neka malo vrijeme pokaže svoje.
Ovoga ću se puta pokušati prepustiti vremenu.
Barem na kratko.
Možda bude prekasno, možda ne.
Ali, na vrijeme će odgovori doći na svjetlost dana.

| 20:35 | Reci svoje (23) | Dnevne Novine | #

srijeda, 01.02.2006.

Jednostavno je tako

Još jedna ispovijed biva napisana.
Glupo mi je to sve.
Hladan zrak što se osjeća; napetost u zraku...
Dojadilo mi je stalno počinjati iz početka.
Preslab sam vjerojatno da priznam, prejak da izgubim.
Zarobio sam nečija srca. Kako da ih oslobodim?!
Opet uništiti lance uz otpor sile, boli, patnje...
Istinita je bol koju osjećaš. Upoznala si ju i prije, samo nisi željela priznati.
Iste slike posvuda. Plagijati su u dubokoj modi.
Sudbina kojoj vjerujem, napustila me je.
Očito je odluka na meni.
I prije sam ih donosio. Nekada nerazumne, nepromišljene, ...
Živjela si u nadi. U sreći novoga početka nečega.
Onoga što najviše mrzim.
Realnost je nešto okrutnija;
Bol, patnja; izgubljena sudbina.
Možda sam rođen takav...znam povrijediti, ali i znam voljeti...
O, da...
Znam...

| 20:56 | Reci svoje (22) | Dnevne Novine | #

srijeda, 25.01.2006.

Želim te osjetiti: slatko

Kažu hladno je. Zemlja se navodno trese, stakla lede, struja nestaje...
Ne osjećam ništa od toga.
Krevet je prazan. Ja sam negdje južnije.
Zapravo; daleko od svega.
...
Izgubljeni anđele. Negdje u nekoj sferi. Stvaraš ono što želiš, postajem li dio toga?
Ili je to još jedan klon cijele situacije, kao i prošlih mjeseci?!
Noćni razgovori će pričekati. Neko vrijeme, do mojega povratka.
Fale mi.
Znam da si spremna čekati. Osjećam to. U tvojem šaputanju, glasu, pogledu.
Samo da ne bude kao i uvijek. Klon. Bez imena, trenutnoga fleša, bez kontrole...
Prije svega toga moram zaključiti nekoliko stvari.
Riješiti stare stvari. Nesporazume, komplikacije.
No, i to će pričekati. Sve u svoje vrijeme.
Kao i loading.
Pričekati ću fiktivnu struju; najpovoljniji vjetar da krenem.

| 04:56 | Reci svoje (26) | Dnevne Novine | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se