Lud Ud

sutra je bilo jučer !

i zima je, pišeš,
itekakva,
a tako me pečeš, tako me pečeš !
tako me i voliš, kako me pečeš.

čut ćemo se !, žarna si.
mersi boku, gracias a la vida,
ja bih samo volio da te ne volim.
već s roka pređoh na bluz,
već paše mi đon koltrena jez i čudno voće na stablima bili holidej.
i naviru pitanja kuda.
u sutra ?
da tako je, baš,
jer da nije,
ne bih se ovoliko vrtio na ražnju,
jedino tebi precizne tipkao SMS-ove i
nakon 20 godina i samo dva dana smišljao najoproštajniju ljubavnu pjesmu na svijetu.

i da znaš,
sutra nije bilo jučer, već prekjučer !

čut ćeš me, ako se u sutra je sutra, čujemo !
zato što imaš smisla za humor,
za ekvilibristiku klijetkama, za pronicave komentare,
za jezik materinski, za slova.
tašta si, gorda, priznaješ, voliš pisanu riječ i najbolje je, zar ne ?, da te volim idealno.
slovima.
uostalom, tako i zaslužuje pjesna djeva.

recimo slovom K, kojim bih kupio ti stan. recesijskih kvadrata, al' na tvoje ime.
u njem te sa Z zasmijavao do suze i pupka,
s M masiranjem priveo lavandinim lila poljima
pa bih onda po nagome s P prosuo čokoladni čips
i lizao s L s mekušca okružena divinim briježjem ...

što bih ti tek učinio s ostalim slovima,
znat ćemo sutra.

mala pusa, kako pišeš ...

* napomena: ovo je, možebiti lako, moj posljednji komentar ovdje, a ukoliko dečeki s blog.hr ne budu zainteresirani štampati uskoro gotovu knjigu Kvadrofonija ili Imame, nemame, a koja je, onako u povjerenju, prepuna vaših i mojih divota.
Komentar (5) - Print - #

kako je udo proveo valentinovo ?

kako to može biti interesira mene, moga maloga, broja 1, i tek par meni dragijeah kapič-a ( neopsceno zbog lulalaja ), hoću neću moram nastaviti u tonu kakvog ste u me naučili sretati. premda, do smijeha mi nije. uopće i uopšte. u ha, ha, ha tonu nastaviti, dakle, premda ha ha ha ne znači ništa do li da sam prolupao ili da sam kao duhovit : ha ha ha ha ah ah a ha ha hha ah aha ha ah aha ha ah aha ha ah aha ah aha ha ah aha ha ha ha ha ah ah ah ah ahhahahahahhahahahahahahahhahhhaaa !?, te kako je ha ha ha ha ha ha ha hah ah ah ah ah ah ah ah ah ah a ha tek komedijaš koji se toliko smije svojim započetim šalama da iste ne može ni završiti, evo dalje ostalih smiješnih riječi ( a nije mi lako).

udo se nije proveo za valentinovo. nije alienici poklonio kitu najljepšeg cvijeća, jer nije. pitam se, pitam, zašto, kad mogao je lako. lahko, s mrvu šeretska prolaženja kroz sveradu venerijansku nezainteresiranost, početni još neglasni hrkić i patetične bolničke filmove holmarka. što mu bi, odjednom ? zar je umislio da je umjetnik, recimo hajnrih bol, kojem za provođenje u provođenju bračnih obveza treba voljena marija ? i to na valentinovo ? zaljubljenost, strast, razumijevajući prijelaz noktima po križima ? zar je umislio da bi s nekom drugom bilo bolje ? o magi, s magi ? zar je zaboravio koliko je truda uložio u dovlačenju sigurne srnetine u čistu, toplu i uvijek ispeglanu čeku ?

blesane, blento na eks, velim ja njemu, ali vidi ga. on sjeo i piše ( bez a ), a za fugiranje pločica je ostario.

nešto se dešava s našim udom, zakonačno. i da znate, nije mi ovo ništa drago.

a vama ?

Komentar (8) - Print - #

zasigurno umjetnik

da.da. anbilivbl, non e vero, inkrožabl, fabuloso, hihetetlen, godinama nevjerojatno, ali čim sam opet ovdje, shvatili ste; a pisalo je tek od gordana ( izbrisano iz onijeah razloga ) -sretan, sretan ti i roćkas ti. tako nekako, sjećanje jebe. i, zašto mostar ? a ja se mislim, jebate, jebate, zašto, zašto, pa valjda zbog - ne bi mu zubi ! i onog - nije htjela, ili smjela! a volio bih, oh kako bih volio, da su kiše zbog dala, dala, a nije da nije znala, vrag će je znati ...
s van morisonovom soul u duši, tjelovježbenim korakom prođoh najstarijim dijelom grada stara, napih se studena vrela iz razjapljenih ralja imperatorova lava, iza ugla zabih se u podatnu uzicu rotvajlera i plavokosne gospodarice mu, pogladih sfingu po hrptu, a kad prispih ovdje, uz bezvremenu i bestjelesnu ljubavnu novković-sabol-mišo " ... ni slutili nismo da ćemo se sresti pod svjetlima ovog bezimenog grada", pišem opet vama dvjema, trima, i jednome, umjesto da se zakonačno uhvatim prekoglavna posla. i materije. zasigurno sam umjetnik, kaj ne ?
Komentar (8) - Print - #

roćkas

danas sam rođen, iznova, danas se sjećam tebe, iznova, jer rekla si da me tu i tamo čitaš. znam, bilo bi lakše da te nazovem i pozovem na kavu ( za koju si rekla da ti fali ), ali ja radim uvijek po svoju. teže. i gluplje. osim toga, znam da bi mi rekla ono frustrirajuće - kako si zauzeta i da se javim malo kasnije. neću ti spomenuti ime, nego ću s ovom poznato divnom zubčevom stihotvorinom čekati da se javiš. za na kavu, dakako. do daljnjeg ovdje neću ništa pisati i tako ćemo, nadam se skoro, znati da li si me pročitala. ili ne.

MOSTARSKE KIŠE


U MOSTARU SAM VOLIO NEKU SVJETLANU JEDNE JESENI,
JAO KAD BIH ZNAO SA KIM SADA SPAVA,
NE BI JOJ GLAVA, NE BI JOJ GLAVA,
JAO KAD BIH ZNAO KO JE SADA LJUBI,
NE BI MU ZUBI, NE BI MU ZUBI,
JAO KAD BIH ZNAO KO TO U MENI BERE barakokule
JOŠ NEDOZRELE.

GOVORIO SAM JOJ TI SI DERIŠTE, TI SI BALAVICA,
SVE SAM JOJ GOVORIO.
I PLAKALA JE NA MOJE RUKE, NA MOJE RijEČI,
GOVORIO SAM JOJ TI SI ANĐEO, TI SI ĐAVO,
TijELO TI ZDRAVO ŠTO SE PRAVIŠ SVETICA,
A PADALE SU SVU NOĆ NEKE MODRE KIŠE
NAD MOSTAROM.

NIJE BILO SUNCA, NIJE BILO PTICA, NIČEG NIJE BILO.
PITALA ME JE IMAM LI BRATA, ŠTA STUDIRAM,
JESAM LI HRVAT, VOLIM LI RILKEA,
SVE ME JE PITALA.
PITALA ME JE DA LI BIH MOGAO SA SVAKOM TAKO
SAČUVAJ BOŽE,
DA LI JE VOLIM, TIHO JE PITALA,
A PADALE SU NAD MOSTAROM NEKE MODRE KIŠE,
ONA JE BILA RASKOŠNO BijELA U SOBNOJ TMINI
AL' NIJE HTjELA TO DA ČINI,
NIJE HTjELA IL' NIJE SMjELA,
VRAG BI JOJ ZNAO.

JESEN JE, TA MRTVA JESEN NA OKNIMA
NJENE OČI PTICA, NJENA BEDRA SRNA,
IMALA JE MADEŽ, MADEŽ JE IMALA,
NE SMjEM KAzati,
IMALA JE MLADEŽ, MALI LJUBIČAST,
ILI MI SE ČINI.
PITALA ME JE DA LI SAM HRVAT, IMAM LI DjEVOJKU,
VOLIM LI RILKEA - SVE ME JE PITALA,
A NA OKNU SU KO BOŽIĆNI ZVONČIĆI MOGA DjETINJSTVA
ZVONILE KAPI
I NOĆNA PjESMA TEKLA TIHANO NIZ DONJU MAHALU,
EJ, SULEJMANA OTHRANILA MAJKA.

ONA JE PROSTRLA SVOJE GODINE PO PARKETU.
NJENE SU USNE BILE PUNE KAO ZRELE BRESKVE,
NJENE SU DOJKE BILE TOPLE KO MALI PSIĆI.
GOVORIO SAM JOJ DA JE GLUPAVA, DA SE PRAVI VAŽNA,
SVjETLANA, SVjETLANA, ZNAŠ LI TI DA JE ATOMSKI VijEK,
DE GOL, GAGARIN I KOJEŠTARIJE,
SVE SAM JOJ GOVORIO,
ONA JE PLAKALA, ONA JE PLAKALA.

VODIO SAM JE PO KUJUNDŽILUKU, PO AŠČINICAMA,
SVUDA SAM JE VODIO,
U PEĆINE JE SKRIVAO, NA ČARDAK JE NOSIO,
POD MOSTOVIMA SE IGRALI ŽMURKE, NERETVA ŽDRjEBICA,
POD STARIM MOSTOM CRNJANSKOG JOJ GOVORIO,
ŠTO JE DIVAN, ŠAPUTALA JE, ŠTO JE DIVAN.

KOLjENA JOJ CRTAO U VLAŽNOM PijESKU,
SMiJALA SE TAKO VEDRO, TAKO NEVINO,
KO PRVI LJILJANI,
U DŽAMIJE JE VODIO, KARAĐOZ-BEG MRTAV, PREMRTAV
POD TEŠKIM TURBETOM;
NA GROB ŠANTIĆEV CVijEĆE JE ODNjELA,
MALO PLAKALA, KAO I SVE ŽENE,
SVUDA SAM JE VODIO.

SADA JE OVO LjETO, SAD SAM SASVIM DRUGI,
PIŠEM NEKE PijESME,
U JEDNOM LISTU POLA STUPCA ZA PERU ZUPCA
I NIŠTA VIŠE,
A PADALE SU SVU NOĆ NAD MOSTAROM NEKE
MODRE KIŠE,
ONA JE BILA RASKOŠNO BijELA U SOBNOJ TMINI
AL' NIJE HTjELA TO DA ČINI,
NIJE HTjELA, IL' NIJE SMjELA,
VRAG BI JOJ ZNAO.
Komentar (4) - Print - #

glup gluplji trivijalan

ovako bih ja komparirao glupost. govorim iz životna kancelarijskog iskustva. duhovitost, iliti smisao za humor, kompariram kao: smiješan, smješniji, izvišen, dok pamet ide ovako: pametan, pametniji, opasan. o ovome, pak, govorim kroz osobno iskustvo s ženama: naime, žene koje sam zasmijavao ne daju. tako jednoj maloj slovenki velim: eto tebi čitav zaljev diranski na upravljanje, a meni samo slobodan prolaz ! i ona samo toliko umire od smijeha da se bojim da netko drugi ne iskoristi njenu neozbiljnost i oduzme njeno upravljanje nad zaljevom diranskim i moj slobodan prolaz. drugoj jednoj, magistrici, velim: joj, šta bi ti sve magistralno radijo ..., a ona isto, samo se zagonetno osmjehuje i još mi hoće platiti piće. u što vodi ova emancipacija ? čovjek im daje dušu ( moja je zajebantska ), a one ju neće. kao, one bi neku drugu, veću, možebiti potkovaniju. trećoj jednoj, s trećeg, ne velim ništa: samo je smiješno gledam, a ona se samo smiješno srami. i tako to ide, ali ništa ozbiljno se ne dešava. sve ostaje na margini smijeha i plitka sjebavanja.
zato, krećem od sutra, točnije 04.02., točno pet dana prije rođendana, ozbiljnije. uostalom, rukomet mi je najblje pokazao kako treba s duhovito-lepršavog preći na pametnije i opasnije, ako hoćete i grublje. pa što bog venera da.
Komentar (6) - Print - #

suci, jebem li vam mater !

zar je ovo eu. zar ? zar ? ajme meni, ajme meni. tužan sam kao nedjeljama neradnima davno nikad prije; na terenu krađa, na tv vesele ovce, jer kao trebamo slaviti i srebro. a krađa, o narode igrasti i kruhasti, da ne može veća, odlazi u povijest i nitko neće odgovarati. klasika, kakva se događa malim talentiranim narodima. trebao sam negledati, a kao što sam i dao sebi obećanje nakon njemačke krađe. budala, opet sam se iznervirao na pasja kola. a mogao sam znati, lako, jer jutros me prvo odjebalo znate već gdje, potom uklještenje nerva pod lopaticom, pa federer izgubi srce protiv rafe, ... mrzim suce, baš sve, od lozine preko haga do dankse i londonske arbitraže.. što je trulo u državi danskoj ? pa suci, suci su im truli ... suci jebem li vam mater i da bog da vam u paklu ovako sudili ... uostalom, kako normalan čovjek može suditi dok drugi igraju i zabavljaju se ? to može samo iskompleksirani kreten ... tužan sam kao nedjeljama neradnima davno nikad prije ...

ne, nisam u stanju išta suvislo napisati, pa s foruma prenosim ovo:

dosta mi je više da smo "mala" država i da se sve tolerira i zaboravlja kad nas suci pokradu...mi smo sami krivi jer se nakon svake krađe pokunjimo i nikom ništa, naravno da će nas i sljedeći put pokrast. od Eura '96 suci nas konstantno muče. Košarkaše u Srbiji pokradu protiv španjolaca (strani novinari se smiju španjolskom izborniku na presici) a mi ništa. Koliko puta bi rukometaši gazili 10 razlike da suci normalno sude....da se ovako nešto dogodi i slučajno suci oštete Francuze ili Nijemce (koji nemaju pravo ništa reć za ovo prvenstvo jer ih suci miluju zadnjih 10 godina), koliko bi se samo prigovora napisalo, koliko bi samo novina na naslovnicu stavilo naslov "krađa"...a mi izjavimo da smo sretni sa srebrom i da su Francuzi zasluženo pobjedili...tako nam i treba. Vori nije trebao onako postupit, trebao je zamahnit svom snagom i razvalit ga loptom da mu oči ispanu, pa nek se konačno vidi nezadovoljstvo, neka novine imaju o čemu pisat, nek se istina čuje. To nije bila jedna odluka, Karabatića krivo pogledaš i na klupi si, on Peru razvali laktom u zube, 10min kasnije i Balića, suci su to vidili, nemoguće je ne vidit, i ni žuti nisu pokazali. Utakmicu lomimo uvijek na početku drugog poluvremena, imamo 2 razlike, Abelo sam kao duh dolazi na zicer koji mu alilović skida i imamo čistu kontru, sudac daje penal. Isti igrač postavi kuk Špremu, nema gola, nema penala, Francuska kontra dok je igrač na podu, sedmerci ako krivo pogledamo igrača na 8 metara, a Vorija mogu odnijet u gol i vratit će na deveterac....sramota, to nije sudačka greška nego krađa, rekao bi jedan poznati košarkaški komentator iz ex yu. Ovo nije rukomet nego sportska sramota, i ne mogu vjerovat da neko na forumu govori o jednoj sudačkoj grešci u 40oj minuti koja prelama utakmicu. Znao sam da će bit ovako još od one utakmice sa Španjolcima, sjećate li se onih isključenja u prvom poluvremenu?, pobjedili smo ih samo za to što su bili katastrofalni pa nam nisu mogli parirat ni sa 2 igrača više. Mislim da neko treba ustat u obranu hrvatskog sporta a ne da nam se ta gospoda samo u odijelima pokazuje na svjetskim priredbama u društvu velikana (kao ono, imam autogram od zvijezde), dokaz koliko im je stalo do nas je 0 bodova u natječaju za Euro 2012.
Komentar (6) - Print - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se