Lud Ud

i zima je, pišeš,
itekakva,
a tako me pečeš, tako me pečeš !
tako me i voliš, kako me pečeš.

čut ćemo se !, žarna si.
mersi boku, gracias a la vida,
ja bih samo volio da te ne volim.
već s roka pređoh na bluz,
već paše mi đon koltrena jez i čudno voće na stablima bili holidej.
i naviru pitanja kuda.
u sutra ?
da tako je, baš,
jer da nije,
ne bih se ovoliko vrtio na ražnju,
jedino tebi precizne tipkao SMS-ove i
nakon 20 godina i samo dva dana smišljao najoproštajniju ljubavnu pjesmu na svijetu.

i da znaš,
sutra nije bilo jučer, već prekjučer !

čut ćeš me, ako se u sutra je sutra, čujemo !
zato što imaš smisla za humor,
za ekvilibristiku klijetkama, za pronicave komentare,
za jezik materinski, za slova.
tašta si, gorda, priznaješ, voliš pisanu riječ i najbolje je, zar ne ?, da te volim idealno.
slovima.
uostalom, tako i zaslužuje pjesna djeva.

recimo slovom K, kojim bih kupio ti stan. recesijskih kvadrata, al' na tvoje ime.
u njem te sa Z zasmijavao do suze i pupka,
s M masiranjem priveo lavandinim lila poljima
pa bih onda po nagome s P prosuo čokoladni čips
i lizao s L s mekušca okružena divinim briježjem ...

što bih ti tek učinio s ostalim slovima,
znat ćemo sutra.

mala pusa, kako pišeš ...

* napomena: ovo je, možebiti lako, moj posljednji komentar ovdje, a ukoliko dečeki s blog.hr ne budu zainteresirani štampati uskoro gotovu knjigu Kvadrofonija ili Imame, nemame, a koja je, onako u povjerenju, prepuna vaših i mojih divota.