|
Toliko želim nešto napisati.
Toliko želim nešto reći.
Toliko želim da se zna.
A toliko želim i pobjeći. Sakriti se. Ne izlaziti.
Jer sam manja od svijeta.
Ponekad tolika da me svi vide, a ne trebaju gledati.
Ne želim da vide jer ne vide ono što jesam. Što treba biti. Što jesam.
Nisam ja. Znam da nisam.
NIje bitno što vi kažete. Nije bitno što vi vjerujete. Ja znam.
Samo ja. Nitko drugi nema moju sliku u glavi. Nitko.
I bolje da nemate. I bolje da ne osijećate.
Ispričavam se svijetu što sam dio koji nije zaslužio što je dobio.
Ispričavam se i svima koji neće dobiti odgovor. Imam i ja puno pitanja, ali onaj zato nikad ne postoji.
I nitko neće znati
Ovo nije bajka. Ovo je stvarnost. Kasno sam shvatila.
Okrutna stvarnost. Najružnija slika.
Isprekidane riječi. Posljednji pogled. Nikada više.
Previše tišine. Premalo povjerenja. Premalo šanse. Oprosta. Za što? Za ništa.
Premalo istine. Previše tebe.
Dosta je.
Hvala. Vama koji ste tu. <3
Kad nemam ništa imam sve. Jer ste tu.
xx xxx xx xx xxx x xxx x Mrzim te. Nikada nitko neće shvatiti u što me to pretvorilo. Dala sam sve od sebe. Sve. Baš sve. Idem tamo gdje nema tuđih ruku. Ruku koje su uništile posljedni dio koji je disao u meni. x xxx
 Fake. Al nema veze. Lijepo izgleda.
|
