da nas i danas

18 srpanj 2014

bilo je tako,
u duplom roju doživljaja,
do kraja,
kad nepovratno se skrio
zamišljeni vrijeme je.
i u stani malo za novim mjestom,
stvarno je stalo.
i znalo.
a baš nitko,
nitko nije.
kao ni danas.
ne ostaju u priči
priče.
a ja joj rekoh,
kad zauvijek...
(...)
zauvijek?
kazaljke su stale.

 photo Beznaslova1_zpsf50d0f70.jpg

kucaju čekići

04 srpanj 2014

 photo 10305973_787779067899203_7064569682047985346_n_zps2d257dff.jpg

prska se nečija vukojebina.
prilično istinito.
33.
zabaljeni mostovi
lebde nad leševima.
dahću.
ispred ljigotina
počašćena
dodaje
unosi
plazi
u propuhu.
u njenom prizemlju jedu se zubi na brzu ruku.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>