Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

četvrtak, 27.10.2016.

Kuće duhova

Kuće, kao i ljudi, postaju duhovi.
Kad uđem u određena dvorišta
ne vidim ljude koji su tu danas,
nego one koji su tu bili nekoć.

Ljudi, kao i kuće, mogu biti prazni.
Kad ih, usput, sretnem na ulici
žaloste me negdašnje ambicije,
prošle propuštene prilike,
prerano odustajanje
i davno izgubljen
optimizam života.

Koliko svjetla trebamo
da ne bi izblijedjeli,
a koliko prošlosti
da bi se izgubili?

Kuće i ljudi propadaju,
ako žive u prošlosti.
Države također,
ako im se dopusti.

utorak, 25.10.2016.

Spolna industrija

Danas sam, sasvim slučajno, čuo glas jedne blogerice na radiju. Pričala je o muškoj i ženskoj perspektivi kroz povijest i – općenito – o različitim pristupima proživljenom. Rekla je tako da žene pričaju trenutke, dok muškarci pričaju faktografski. Zadržat ću se na trenutak na tome zato što mi nikad nije bila jasna ta spolna razlika niti sam njen posebni zagovornik. Znam, naime, masu žena koje pričaju faktografski jednako kao i masu frajera koji pričaju o trenucima. Generalizacije tog tipa mi, jednostavno, nisu drage.

U ostalim segmentima bilo je ugodno čuti glas te blogerice i nemalo sam se iznenadio nad njenom neupitnom stručnošću. No, u pozadini cijele priče krio se taj neki crv kojeg je uvukla tom rečenicom i podsvjesno sam znao da mi nema druge nego da nakon dugo vremena opet napišem post na blog. Priča o perspektivama stoji, muškarci i žene svakako nemaju istu i tko god kaže da je tako vjeruje u bajke. No, ja ne bih tako pojednostavljivao stvari. Nit su „Muškarci s Marsa, nit žene s Venere“ pa da za njih vrijede tako uopćena pravila. Ma što tko rekao. Istina je da nas od malena guraju u rodne uloge pa tako „muškarci ne plaču“ i „žene ne igraju nogomet“, ali to je jednako besmislica kao dva različita pristupa povijesti/pripovjedanju. Danas se tako grubo definirane uloge brišu pa će se tako još uvijek naći netko tko će ti reći da si baš „emocionalni peder“ jer si – eto – ispričao nešto o trenutku nabijenom patetikom, a usput si, zamisli, trijezan.

Jer, čak i budale znaju da je patetika opravdana kad si pijan.

Isti ti ljudi će reći da je žena koja popuši dvije kutije dnevno blesača, a ona koja se zažvali s frajerom u „Vintageu“ dok u pozadini svira neki „Tribute to...“ drolja, kurva ili nešto slično.

Sve je to legitimno i sve bi imalo smisla da živimo u nekom drugom stoljeću. Crv mi i dalje ne da mira. Zanimljivo je kako se, a mislio sam to i gledajući neka politička zbivanja zadnjih godinu do dvije, često u zagovaranju „prava“ pretvaramo upravo u ono protiv čega se načelno borimo.

Pa tako sasvim dobro izlaganje o povijesti jedne industrije pretvorimo u sukob „muške“ i „ženske“ perspektive jer ju „muškarci pričaju na jedan, a žene na drugi način.“

Zgodno je primijetiti da je industrija u pitanju svejedno propala. Neovisno o perspektivi.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK