Šest sati
|
Već svi znaju da su u pripremi novi Zakon o sveučilištu, Zakon o znanosti i Zakon o visokom obrazovanju. Velika bura se digla jesenas jer ovi zakoni predviđaju znatne promjene u organizaciji i financiranju znanosti i visokog školstva. Osobito su nas iritirali nerazumno kratki rokovi za javnu raspravu i onaj toliko puta doživljeni osjećaj bespomoćnosti. Ako je Vlada uzela i time-out da u miru osluhne što smo joj imali za reći, sada se čini da upravo počinje play off. Evo, pomalo se i samootkrivaju idejni tvorci novog paketa zakona. Zavrtilo se na Filozofskom fakultetu i gruda će se opet zakotrljati. O samom sadržaju i spornim odredbama pa i o koncepciji sad neću; to ostavljam za tjedne koji su pred nama. Za sada samo kratki (opet uzaludni) protest protiv jedne vječne, sveprisutne i podle podvale. U današnjem Jutarnjem novinarica Ivana Kalodjera Brkić hladno (i kao neutralno) kaže: "Kritičarima dio javnosti prigovara da je usred recesije od profesora koji za 6 sati rada tjedno u nastavi prime 15.000 kn licemjerno zazivati štrajk". Pere novinarica Kalodjera Brkić ruke od toga (jer to kaže "dio javnosti"), ali provuče kroz oči čitatelja u članku od 15-tak rečenica. Pa sad, ako netko i prigovori, niti je to njena greška, niti stav. Nešto kao recite narodu da se javnost buni. E, pa evo, gđo Ivana, meni se to ipak čini kao unfair igra pa evo i prigovora. Prvo, taj smo argument čuli tisuću puta i svi znamo koliko je jadan. Uzmimo npr. Šprajca ili Denisa Latina. Latinica ide ponedjeljkom i traje 2 sata. Znači li to da Denis Latin radi na TV-u 2 sata tjedno? Je li trajanje njegovog pojavljivanja na ekranu argument za njegovu plaću? Svi znamo da nije - to se poteže samo kad se želimo obračunati s čovjekom ili pozicijom. Ili, vječno pitanje: je li istina da nastavnici u školama rade samo onoliko sati tjedno koliko "nastupaju" pred đacima? Da, ako tako u bezočnim napadima paše kojekavim pomoćnicima ili reformatorima. I dalje: koliko sati na dan kirurg operira, koliko sati na dan ili u tjednu prometni policajac mrzne na nekom raskršću regulirajući promet? Drugo, podlo, da podlije ne može biti, je upletati plaće profesora u raspravu o novom paketu zakona. Jer niti ti zakoni, niti oponenti, ne govore ama baš ništa o plaćama. Treće, ako ćemo baš mak na konac. Zna se koliko je tjedno nastavno opterećenje sveučilišnih nastavnika. I zna se da je slično u Zagrebu, Beogradu i Parizu, na Cambridgeu i na Yaleu. Zna se i zašto i zna se što još se od tih nastavnika očekuje i što oni manje ili više uspješno izvršavaju. Druga je stvar, naravno, što i kako rade upravo naši sveučilišni nastavnici. Lako ćemo se složiti da kod nas nije dobro te da puno previše njih ne radi niti dovoljno niti dobro. Svi bismo voljeli da se to izvede na čistac - ali ovako sigurno neće. 15.000 kn je lijep novac. Šteta da se ne kaže da je to gornja ograda plaće samo za one u najvišem zvanju. Nije baš kao u Ljubljani i Pragu, ali u našim uvjetima nije ni malo. Problem je samo u tome što 15.000 kn nije plaća za šutnju nego za djelovanje. I beskrajno je nepravedno kritiku zakona moralno ucjenjivati s pristojnom plaćom. A fer bi bilo reći i to kolika je plaća docenata ili znanstvenih novaka i kakvi su njihovi problemi, a osobito perspektive. Da i ne spominjemo perspektive studenata. Novi zakoni će doći i proizvest će efekte koje će proizvesti. Možda i neke dobre, tko zna. Dok ih pripremamo, pretpostavljam da su svi pozvani da kažu što misle. Ako je tako, štetno je da se oponente denuncira visinom plaće - pa čak i ako je i ne zaslužuju. |
