30.11.2008., nedjelja

Stupovi društva

Svojedobno je Srećko Jurdana u „Nacionalu“ pisao rado čitanu kolumnu pod poluironičnim naslovom „Stupovi društva“. Ironičnim zato što su tadašnji stupovi društva bili nemilice raskrinkavani pod neumoljivom paljbom ružnih istina. Polu zato što su se takvi likovi i institucije zaista nametnuli kao stupovi društva.
Trgovci oružjem i trgovci uopće, preferansisti, tenisači i špijuni, političari i prevaranti, generali bogataši, generali političari, utemeljitelji organizacija, vlasnici imperija, import magovi, logističari dočeka Svetog oca, mali i veliki Alani, selebritiji bez slave ... to je bila ekipa iz Jurdaninih kolumni.
Nezgodna istina je u tome da je ta branša zaista i zaživjela kao stupovlje društva. Danas je to više kao normalno.

Ali: ovuda su prolazili i drugi prije vas!
Sinoć sam vidio na televiziji proslavu 60-te obljetnice SKUD-a Ivan Goran Kovačić. I odmah sam shvatio koliko je zapravo monumentalna prevara u kojoj živimo.
Jer Kovačić je istinski stup društva, ne oni iz novina. Kovačić je od onih stupova na koje se stvarno možeš osloniti. Kao oni starinski, okrugli, s malom nadstrešnicom, na koje se stave oglasi i plakati. Ne vrišti iz novina, ne treba mu reklama, ne tlači nas provokacijama, ne treba mu ni mrvica pažnje ovih žutih medija. Ne trebaju mu naslovnice nit mu trebaju politički zaštitnici. SKUD IGK je naprosto tu i nema namjeru odustati.
Nikad nisam bio član. Ali kladim se da smo svi u danima studija imali prijatelje koji su pjevali u IGK. Bez velikih riječi, onako usput, svi su ti ljudi kotrljali veliku grudu. IGK je bio i ostao nešto kao bilješka naše studentske mladosti; kao kinoteka ili kao zavičajni klubovi studenata ili kao besplatni ulaz u kazalište. Nije jubilej toliko važan, makar, od srca im čestitam. Tisuću puta je važnije da će i sutra novi zagrebački studenti nastaviti niz.

Stupovi društva su pravi stupovi. Kao DVD-ovi, kao Lado, kao i dobrovoljni davaoci krvi, kao i svi bezbrojni amateri koji grade, ustraju i traju. Oni se razlikuju od onih iz Jurdaninih kolumni po prilici isto kao most kopno-Krk od onog Radićevog koji ima osobinu da ni ne znaš da si na mostu kad jesi. Razlikuju se od nametnutih stupova kao što se razlikuje domaća juha s rezancima od kupovne instantne.
Svake godine negdje u listopadu, kad krene nova školska godina, osvane na mom fakultetu plakat s pozivom na audiciju za IGK. Uvijek kod automata za kavu proučavam plakate tako da mi ne promakne ni jedan. Ovaj dočekam s posebnim zadovoljstvom. Kad ga vidim, znam da je sve u redu.



- 01:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #

27.11.2008., četvrtak

Halo, Helsinki

Sad se pitam ovo pitanje: kako će žongler iz HHO-a objasniti narodu da je kapetan Laptalo oslobođen? Hoće li HHO podastrijeti grčkim sudovima nove spoznaje iz "visokopozicioniranih izvora" o krivnji nesretnog kapetana? Možda ima u rukavu i neoboriv dokaz koji pokazuje da je sve ovo ujdurma nekadašnjih dobitnika nagrade "Sedam sekretara SKOJ-a"? Vili Matula je možda preko svojih agenata neutralizirao grčki represivni aparat? Plus suca Gredelja i ostale pripadnike visoke HHO lože?
Jedno ljudsko pravo, ozbiljno ugroženo i nepovratno povrijeđeno je konačno ugledalo svjetlo dana. Žalosna je činjenica da će ovo proslaviti svi osim HHO-a i njegovog vrlovažnog člana I.Z.Čička. Predsjednik Banac nije zainteresirana strana; on možda opet smišlja financijski inženjering da sam sebi naplati vrlovrijednu najamninu.
HHO je trebao biti prvi u propitivanju stvarne pozadine cijelog slučaja i pomoći sugrađaninu u nevolji. HHO je trebao biti prvi koji će ustati protiv skandaloznog istupa I.Z.Č. u ovom slučaju. Umjesto toga, HHO je prigrlio I.Z.Č. kao svog utjecajnog člana i pobočnika. Nema što; na ponos Internacionalnom helsinškom odboru.
HHO, zar ne uviđaš tužnu istinu da si se našao na krivoj strani?

Update
Inace, Međunarodna helsinška federacija za ljudska prava je 'zatvorena', evo kažu ovako:

"International Helsinki Federation for Human Rights Forced to Close Down. IHF was forced to file for bankruptcy and consequently close down due to a massive fraud committed by its former financial manager."

Više ovdje.

(Hvala, N.)




- 23:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.11.2008., nedjelja

101

Jednom sam pisao neki bitter post o stojedinici. To mi je bilo teško. Ovih dana sam sve vrijeme bio na rubu da napišem iznova. Kao kad se trgaju latice tratinčice: voli me, ne voli me. Slutio sam da ću se predat kad čujem današnju emisiju, ali odlučio sam da neću. Tako i danas cijeli dan; i cheated myself, like i knew i would.

Evo vam priče iz prvog reda slušališta.
Iz današnje perspektive nije sasvim lagano shvatiti što je Radio 101.

Recimo to ovako: do pojave stojedinice tipične radio reklame su glasile:
Nosite cipele Borovo!
Nama – kuća modernih potrošača!
S vegetom se bolje jede!
Uh, opet grah sa zeljem; jedan David, jest ćeš ga s veseljem!
Nosite rublje Nade Dimić! (?)

Itd. Onda je došao Radio 101 i majstori sa škarama i magnetofonskim vrpcama su od svake božje reklame načinili radio-igrokaz. Dan-danas se sjećam reklame s tri prašćića i kućicama u nizu negdje u Velikoj Gorici. „Dajte mi telefon! ... Argh, krš, lom, ... Broj, glupane, broj!
( Ćirinim jezikom rečeno, imperijalno!)

Nekad su vijesti na obje radio-stanice koje su tada dopirale do naših ušiju glasile otprilike ovako: CK SKJ je na svom plenarnom zasjedanju izabrao za predsjedavajućeg druga M:B. Drug M.B. je toplo pozdavljen od delegata poručio narodu da se javnost buni zbog nekih uznemirujućih pojava u našem društvu i da neki drugovi ne shvaćaju ozbiljnost situacije te da izvjesne pojave dokazuju da unutrašnji neprijatelji ne spavaju i, ... da moramo stegnuti kaiš. I tako n minuta. 101 je istu vijest sažeo u par nanosekundi uz primjereno uvredljivu glazbenu podlogu.

O, da. Postojale su onda i lokalne radio stanice. Ako si želio nećaku poželjeti sretan odlazak u JNA učinio bi to narudžbom pjesme „Kad u vojsku pođem ja“, a kad je dijete u familiji imalo rođendan neizostavno bi čestitka bila popraćena svevremenskom „Ja dobila sam, dobila, lutkicu na dar!“

Takva je onda bila scena. 101 je tada bio približan ekvivalent lansiranju hrvatske rakete na tada postojeći planet Pluton. Čudo; nešto kao sumamed. Ne možeš uopće vjerovat da smo mi to izmislili.
U političkim emisijama iz druge polovice osamdesetih, u onom kontekstu, stojedinica je bila točno to što smo trebali. Drug M.B. bi vjerojatno rekao, zapanjujuće jezgrovito, anarholiberalna. Neskromno govoreći, što je Mladina bila u Sloveniji, to je u dobroj mjeri Radio 101 bio ovdje.
101 je bio kao šegrt Hlapić i nema većeg komplimenta kojeg bih se sad mogao sjetiti. Malen kao lakat, hrabar kao Kraljević Marko, slobodan kao ptica, dobar kao sunce.

Nije 101 bio sam i nije bio jedini. No ono što je činio i postigao je neizmjerno mnogo.
Zavodljiv je optimizam pamćenja, znam. Kad se skupi 10 000 ljudi na jednom mjestu i ako je skup iole vrijedan, broj sudionika postane rastuća funkcija vremena. Vjerujte, ovo nije taj slučaj. Misteriozno je i dan danas zašto smo jedino tada tako energično izašli na ulicu. Nema racionalnog objašnjenja. A nije bilo 10 nego je bilo 100 tisuća ljudi odlučnih da brane radio. Nikada, ali baš nikada, sugrađani nisu tako energično stali u obranu nečega svoga.
Zašto toga nema danas? Jesmo li ciničniji i manje obazrivi? Ili smo samo umorni? Oguglali?
Mislim da je stojedinica imala sreću da je nastala i rasla u vrijeme i na valu bezgraničnog optimizma, nade i vjerovanja u vlastite snage. Svih onih stvari koje danas tako desperatno trebamo.

Kako će biti sutra, ne znamo. Kakva je danas stojedinica, manje je važno. Važno je da je u danom trenutku bila na mjestu. Cvjetni trg i Jelačićev plac u ona dva dana su najbolje čemu sam ikada svjedočio u javnim poslovima. Svuda oko nas ljudi s nekom vjerom i dobrom namjerom.
Puno je ljudi s Radija 101 koje znam po imenima ili glasovima. Nepotrebno ih je sada poimence spominjati. Nego, hvala im.

A za pozdrav, želju i poruku, evo jedna naša.



I još jedna ;-)



- 00:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #

21.11.2008., petak

Hitler u našem sokaku

Agencija za odgoj našla opravdanje za zločine nacista

Tako glasi naslov članka iz Jutarnjeg od srijede, 19. studenog. Evo priče.
U Domu DHLU održana je od 16. do 28. rujna izložba „Nacistički teror nad homoseksualcima u Njemačkoj 1933. – 1945. Izložba je otvorena kao uvod u Queer festival. Vrlo je vjerojatno da ste uočili plakat koji poziva na izložbu, ako ste u tom periodu prolazili pored „džamije“ na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma. Udruga „Domino“ poželjela je da se ta izložba preporuči srednješkolcima. Slijedeći proceduru, dominovci su takav prijedlog uputili Upravi za zajedničke programe u Ministarstvu obrazovanja i sporta RH. Uslijedila je odbijenica koju je potpisao ravnatelj Jozo Ćavar na temelju negativnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje. Ovo obrazloženje je napisao Timur Križak, savjetnik za povijest pri Agenciji, a potpisala Mirela Barbaroša-Šikić, pomoćnica ravnatelja Agencije.

Sve to piše u spomenutom članku kojeg potpisuje Veronika Rešković, novinarka Jutarnjeg. Kaže se i da je udruga „Domino“ o tome već izvijestila Muzej holokausta u Washingtonu i istodobno zatražila od ministra Primorca da sankcionira Ćavara, Križaka i Mirelu Barbaroša-Šikić.

Sve do članka u Jutarnjem nisam bio zainteresiran. Odmah ću reći, meni ovaj ishod izgleda kao vrlo vrijedan remi (u sadržajnoj partiji, za razliku od „salonskog“ remija umornih velemajstora). Remi koji društvo pomiče naprijed. Za mene je savršeno u redu da se u Zagebu održava Queer i da homoseksualni aktivisti i kulturtregeri organiziraju izložbe s homoseksualnom tematikom. U redu mi je i da se takve izložbe održavaju u našim najreprezentativnijim prostorima. Shvatljivo mi je i da homoseksualci nastoje širiti prostore svog utjecaja. Nije mi u redu i nije mi shvatljivo da se djecu nastoji privući homoseksualnim sadržajima pod skutima bilo kakve, makar i najčistije ideje i da se od Ministarstva očekuje da to podržava. U redu mi je da Ministarstvo nalazi razumna opravdanja da to ne čini. Nikako mi nije u redu da se onda homoseksualci razmašu zastavama antinacizma i prljavo optužuju Ministarstvo za nacizam.

O sadržaju odbijenice koju je Agencija napisala ne znam ništa više nego je novinarka Rešković napisala. No, usuđujem se reći da je obrazloženje napisano s mjerom.
U javnoj komunikaciji danas je neke stvari teško, vrlo vjerojatno i nepotrebno, jasno izreći. Agencija je po mom sudu postupila mudro ne ulazeći u polemiku o pravima većine i manjine, o položaju homoseksualaca u društvu, o idealnoj ravnoteži kojoj bi društvo trebalo težiti, ne zagovarajući niti jednu ideju niti diskriminirajući druge. Povjesničar Križak je u obrazloženju napisao:
- da je teško donositi konačne sudove o progonu homoseksualaca od strane nacista sve dok se temeljito ne istraži položaj homoseksualaca u tadašnjem društvu uopće;
- da izložba implicitno optužuje društvo za heterofobiju jer se na izložbi navodi da su homoseksualci bili maltretirani od ostalih zatočenika u logorima;
- da je izložba apovijesna jer se stavlja izvan konteksta u kojem je homoseksualnost sredinom prošlog stoljeća još uvijek smatrana bolešću i zločinom.

Čini mi se da ovi stavovi imaju smisla. Čini mi se da obrazloženje Agencije nije imalo namjeru nikoga povrijediti već je samo željelo biti obrazloženje sa što manje kontroverzi. Namjera mu je bila obrazložiti stav da nije nužno preporučivati djeci da u okviru školskog programa posjete ovu izložbu. Stav koji eventualno (?) izlazi iz kontroverznih premisa u vremenu i društvu u kojem nismo u stanju reći baš sasvim jasno sve što mislimo o svemu i biti sigurni u rečeno. Što nipošto ne implicira ikakav sud o nacizmu. Kažem, nisam čitao obrazloženje, ali kladim se da u njemu nema ni natruhe od ublažavanja nacističkih zločina.

I što sad radi „Domino“? Ni više, ni manje nego piše tužbu Muzeju holokausta u Washingtonu. Ne piše u Bruxelles ni u Strasbourg notu u kojoj se bilježi da je u Zagrebu Queer i da ova javnost približno uspješno organizira suživot i razumijevanje s homoseksualnom zajednicom. Uvod u Queer organiziranjem izložbe u Domu DHLU danas u ovoj zemlji nije mala stvar, zar ne?

Netko zapaljiviji bi možda upotrijebio teže riječi. Nema za to potrebe. Ali vjerujem da je važno da se zabilježe i ovakve stvari. Imam razumijevanja za položaj svake manjine. Nemam ništa protiv manifestacija homoseksualne zajednice. S najgorim prezirom gledam na one koji bi terorizirali (i jesu) sudionike takvih manifestacija. No nikada ne bih pristao na to da se ikoga proziva zbog nesudjelovanja državnih institucija. Ne najmanje važno, vjerujem da niti svi homoseksualci nemaju potrebu javno manifestirati, a još manje inzistirati na uključivanju ostalih sugrađana i državnih institucija u takve akcije.

Na kraju, pogledajte ponovo naslov citiranog članka iz novina. Tako je neki pametni urednik u Jutarnjem opremio članak. Možda je prepametan za izmisliti provokativni naslov, ali je jadan i nemoćnik u pameti. Koliko nisko naše novinarstvo može pasti, već znamo. No, to nije razlog da to bespomoćno promatramo. Da sam ja na mjestu Agencije, osobito da sam na mjestu u napisu prozvanih Ćavara, Križaka i Barbaroše-Šikić, tužio bih Jutarnji za puste milijarde. I istjerao bih sve, do zadnjeg novčića, pa neka košta koliko košta.
Uostalom, ako Primorac već inzistira na besplatnim udžbenicima, evo rješenja: novac koji se ima utjerati od Jutarnjeg za ovako bezočnu klevetu bit će dostatan.






- 18:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.11.2008., nedjelja

Utakmica u nogama

Kad dođe drž-nedaj i stani-pani, kad se igra derbi, onda se broji. Amateri tu više ne prolaze. Tu se vidi tko je kakvoga kova i tko ima utakmica u nogama. E, pa evo nam dolazi utakmica generacije.
Mali problemčić je u tome što to još ni naši treneri ne znaju. Bandinjo i zg-holding još uvijek misle da se financijska piramida nikada neće pretvoriti u krnji stožac. Onaj tamo nesretnik bi i dalje populistički dijelio udžbenike, a čak mu i šef veli da ne može. A i šef prtlja; on bi zaustavio domjenke i reprezentacije pa ćemo tako ušparati za most kopno-dingač i preostale kilometre auto-cesta u punom profilu. Nema tko da mu nacrta puni profil nevremena koje se sprema.

Mi koji smo preživjeli sve stabilizacije, devalvacije i denominacije, sve reforme i ine pošasti, mi smo već stekli prirodni imunitet. Mi ćemo aktivirati stečene obrambene mehanizme. Zato nije zgorega sjetit se kako je bilo za velikih kriza. Evo iz prve ruke kako smo preživjeli kraj sedamdesetih i rane osamdesete (i samo rijetko smo se smijali).
Vi koji ste već uplatili skijanje ove zime, ne morate čitati dalje. Ako ste uplatili skijanje u Dubaiu onda ovo tako i tako ne čitate. Vi koji privatnim zrakomlatima nadlijećete svoje posjede u svom proračunski poticanom carstvu, vi o svemu već razmišljate iz svoga rakursa – pa ni vama ovo nije važno. Vi koji se nadate pozivnici na Obaminu inauguraciju ste opravdani; prirodno je da vam je to sad preče. Vi koji bi upravo sada gradili nove arene i snježne kraljice i vi koji biste sa svojim privatnim pukovnijama gradili poligone te prilazne ceste za doček svetog oca Benedikta pa poslije od nas tražili da platimo – vi ste preveliki rodoljubi pa ste prekvalificirani da ovo čitate. Ovo je za ostale. Ali samo za one jakih živaca.

Evo kako je bilo.

Postojala je uredba par-nepar: jedan dan u tjednu smiju voziti samo automobili s registracijama čiji broj je paran, drugi dan voze oni neparni. Milicija regulira i isključuje iz prometa one koji su promašili dan/parnost. Nećete vjerovati, ali to je bilo točno tako. Ne znam je li još uvijek provedivo jer što bismo s automobilom kolege Kaćunka registracije ZG-ANGELO. Je li slovo O parno ili neparno? Ili je to kao 0 na ruletu, pa kolega Kaćunko ne bi smio voziti nikada? Sad, ne znam, možda ima i registracija ZG-MAMINJO; ako je tako onda već ima smisla proglasiti dan u tjednu, recimo utorak, kad samo njih dvojica smiju voziti.

Onda (ili prije, više se ne sjećam) su bili bonovi za benzin. To je nešto, ne znam kako bih rekao, kao kad bismo onomad u JNA dobili tzv. sljedovanje: dobiješ bon i točno koliko na njemu piše, točno toliko možeš tog određenog mjeseca kupiti benzina. Voziš dok ide. To bi danas prouzročilo stres kod moje frizerke jer ona ne može psihički podnijeti da joj je pokazaljka goriva u autu ispod pola. A i ne znam kako bi onda S. M. i Ž.K. i slični koji voze neke visokooktanske beštije; njima bi bon dostajao taman da izvezu auto iz garaže – i natrag u garažu, što bi reko Gobac. (Vidite, moguće su smiješne situacije; ima pravo S.D., bar u nečemu.)

Onda nije bilo kave. E, to je već ozbiljna situacija. Puno ozbiljnija, jer nije se radilo o kavi ovakvoj, kavi onakvoj, kavi za filter automate, kavi za espresso automate, kavi nes, kavi štotijaznam, nego o kavi jedinoj koju smo tada poznavali: kavi. Ili si morao imati vezu s nekim švercerom iz Trsta, ili si morao stati u red pred nekim dućanom čim se isti formirao u nadi da je stigla kava, ili si morao imati susjedu koja je znala da će togaitoga dana u tuitu prodavaonicu stići kava. Kako je život nepredvidiv, događalo se da je red bio formiran zbog deterdženta, ne kave. To bi saznao tek nakon 20 minuta čekanja. Ako si konstruktivan i optimistične prirode, ostao si u redu. Još bolje! Pa dobro znaš da su ti zalihe deterdženta ishlapjele već prije dva tjedna. Najgore je što smo bili fino odgojeni i uvijek kad bismo išli u goste ili u bolnicu ponijeli smo deset deka kave za domaćicu ili dvadeset za medicinske sestre. Kave je ozbiljno manjkalo. Da je onda bila operacija Indeks, zvala bi se operacija Kava.

Gorespomenuti deterdžent je bio problem. U to vrijeme bi susjedi Talijani kupovali deteržent u prikladnim vrećicama (u pakiranju od 3 kg) u kojima bi još bio skriven poklon. Tako bi se međusobno natjecali proizvođači Ave, Ariela i drugih robnih marki. Kad zaroniš u vreću s bijelim prahom našao bi penkalu ili pregaču ili vadičep ili čak digitron! Ali mi se nismo dali prevariti s kapitalističkim podvalama: nas je zanimao samo bijeli prah! Najbolji mi je onomad bio moj tast kad je nakon godinu i ohoho krize deterdženta spoznao problem i preporučio punici da nema veze, neka umjesto praška za veš kupi sapun za pranje rublja Ajax. Brižan, nije znao da i do Ajaxa možeš doć samo preko veze.

Ulje. Haha. Danas se gastrogurui natječu u lirskim opisima okusa ulja od pojedinih sorti maslina. Vrlo je otmjeno započeti večeru umakanjam kruha u precizno odabrano maslinovo ulje. Onomad, ulje se dijelilo na samo dvije vrste: ima ulja, nema ulja.

Žileti su moja najgora noćna mora. Kad ružno sanjam, obično se probudim u Remetincu. To je zato jer mi je jednom u tim teškim vremenima netom novopečeni kolega koji je upravo završio specijalistički studij poklonio paketić od 3 (tri) Wilkinson žileta. Popratio je to toplim riječima zahvalnosti.
Primio sa zahvalnošću. Nije da sam ja onda hodao svijetom zapušten, nego za žilete (svejedno, Gillette ili Wilkinson) se čekalo u dužim redovima nego danas za iPhone. Policijo, molim te da nikad, nikad ne pokreneš operaciju Žilet.

Ima toga još puno više. Ali ovo je dovoljno da shvatite da ja već jednu utakmicu u nogama imam. Blago meni. A i vama je bolje da se pripremite. Ne zaboravite, smijeh uvijek pomaže.


PS
Izjava tjedna.
Nije pripustilo Dinamove navijače na utakmicu u Unešiću. Tamo je bilo pučko veselje i dernek s kuburama i janjcima. Žao mi je svih koji su htjeli, a nisu mogli na stadion i iza stadiona.
BBB nisu mogli jer im policija nije dopustila pa su, ogorčeni, izdali priopćenje, nešto kao protestnu notu, poantirajući s nizom pitanja. Najbolje mi je u priopćenju pitanje br. 2:
"Tko će u naše ime opravdati izostanke s posla ili škola toga dana?"
Poasti, što bi rekao moj prijatelj iz Podgore. A tko bi im opravdao da su dospjeli na tribine? Tko im inače opravdava dane kad nisu na poslu ili u školi zbog utakmice? Profesor ili Maminjo?



- 00:04 - Komentari (38) - Isprintaj - #

08.11.2008., subota

Sportski pregled

Derbi

Image Hosted by ImageShack.us

Javlja Jutarnji od četvrtka da Ruskinji Veri Zvonarevoj ide neočekivano dobro na Mastersu tenisačica koji se upravo održava u Dohi: mnogi stručnjaci kladionice proglasili su je postranikom, a nakon dva dana ima savršenih 2:0 te je nadomak polufinala.
Postranik? Ma, bravo, Jutarnji! Muči me samo, zašto onda nije postranica? Ali dobro. Jedva čekam, sad kad smo riješili outsidere, da prevedete i favorite.


Ja volim samo sebe
Grmi prekjučer Gobac (ne taj Gobac) u novinama: „Naša glavna ideja pri ulasku u projekt organizacije SP-a u Hrvatskoj bila je želja da napokon dođemo do svog mjesta pod suncem [riječ je o projektu Rukometnog doma na Sveticama]. Nama je dvorana na Sveticama bezbroj puta obećana, a sad se čini da od toga neće biti ništa. Da smo znali da će nas prevariti ne bismo ni predali kandidaturu [za SP].“
Priključuju se i čelnik Rukometnog saveza Kaleb i izbornik Červar: nadležnima rukometna vlast daje rok do Božića; ako se do tada ne dogodi nešto (nije jasno točno što), svi će oni podnijeti kolektivnu ostavku. Pridodaje Lino: „Smatram da je projekt SP-a u Hrvatskoj propao ako se ne sagradi naša dvorana!“
Projekt SP-a u Hrvatskoj plaćamo jako skupo, a bit će i skuplje. Dvorane koje gradimo ne bi lako platila ni bogatija država, a bolje da ni ne mislimo kako će se sve potrebno zaduživanje još zavrtiti na ovom financijskom ringišpilu. Ne najmanje važno, ne postoji nitko tko može tvrditi da će npr. zagrebačka arena poslovati rentabilno. Unatoč svemu, dvorane se grade, prvenstvo će se održati, rukometaši će mnogostruko profitirati. I sad ova trojica, baš sad kad nitko na svijetu više ne može olako u ovakve investicije, sad bi ova trojica da ucjenjuju građane.
Aut Rukometni dom, aut Gobac out!
Živa šteta da ne misle ozbiljno. Jer, prije će se Putin penzionirati i posvetiti pisanju memeoara, nego što će Gobac ispustiti rukometnu vlast.


Tiger Bajs
Ministar Bajs je objavio veselu vijest: već do kraja godine dobit ćemo Zakon o golfu! ???
Malčice sam neupućen pa se više onako pjesnički čudim što bi u tom zakonu imalo pisati. Nikako ne mogu dokučiti kakve to začkoljice u investicijama u golf terene treba rješavati posebnim zakonom. Ako nekih ima, onda se bojim da su one krupnije od golfa. Dok mi netko ne objasni, živim u iščekivanju Zakona o paintballu te novog zakonskog paketa koji će regulirati predolimpijski ciklus našeg boba četverosjeda.


- 11:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.11.2008., srijeda

John McCain

Nerazumno jako se veselim Obaminoj pobjedi. Svima u mojoj obitelji je jako bilo stalo do toga. Evo, čak smo imali i svečani ručak usred radnog tjedna.

Ovo bilježim da ne padne u prebrzi i nezasluženi zaborav. Evo dva citata iz McCainovog govora u trenutku kad je postalo izvjesno da je novi izabrani predsjednik Barack Obama.


...

Sen. Obama and I have had and argued our differences, and he has prevailed. No doubt many of those differences remain.

These are difficult times for our country. And I pledge to him tonight to do all in my power to help him lead us through the many challenges we face.

I urge all Americans who supported me to join me in not just congratulating him, but offering our next president our good will and earnest effort to find ways to come together to find the necessary compromises to bridge our differences and help restore our prosperity, defend our security in a dangerous world, and leave our children and grandchildren a stronger, better country than we inherited.

Whatever our differences, we are fellow Americans. And please believe me when I say no association has ever meant more to me than that.


...

I don't know -- I don't know what more we could have done to try to win this election. I'll leave that to others to determine. Every candidate makes mistakes, and I'm sure I made my share of them. But I won't spend a moment of the future regretting what might have been.

This campaign was and will remain the great honor of my life, and my heart is filled with nothing but gratitude for the experience and to the American people for giving me a fair hearing before deciding that Sen. Obama and my old friend Sen. Joe Biden should have the honor of leading us for the next four years.

I would not -- I would not be an American worthy of the name should I regret a fate that has allowed me the extraordinary privilege of serving this country for a half a century.

Today, I was a candidate for the highest office in the country I love so much. And tonight, I remain her servant. That is blessing enough for anyone, and I thank the people of Arizona for it.

Tonight -- tonight, more than any night, I hold in my heart nothing but love for this country and for all its citizens, whether they supported me or Sen. Obama -- whether they supported me or Sen. Obama.


Pita kolega Nemanja, tko će biti (i ima li takvoga) naš Obama. Podjednako važno bi bilo kad bismo dobili i McCaina. U međuvremenu, zadaća za naše buduće kandidate bi bila da razmisle o dva gornja odlomka.



- 14:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.11.2008., ponedjeljak

Good morning America, how are you!



Update


- 21:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje