Hitler u našem sokaku
|
Agencija za odgoj našla opravdanje za zločine nacista Tako glasi naslov članka iz Jutarnjeg od srijede, 19. studenog. Evo priče. U Domu DHLU održana je od 16. do 28. rujna izložba „Nacistički teror nad homoseksualcima u Njemačkoj 1933. – 1945. Izložba je otvorena kao uvod u Queer festival. Vrlo je vjerojatno da ste uočili plakat koji poziva na izložbu, ako ste u tom periodu prolazili pored „džamije“ na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma. Udruga „Domino“ poželjela je da se ta izložba preporuči srednješkolcima. Slijedeći proceduru, dominovci su takav prijedlog uputili Upravi za zajedničke programe u Ministarstvu obrazovanja i sporta RH. Uslijedila je odbijenica koju je potpisao ravnatelj Jozo Ćavar na temelju negativnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje. Ovo obrazloženje je napisao Timur Križak, savjetnik za povijest pri Agenciji, a potpisala Mirela Barbaroša-Šikić, pomoćnica ravnatelja Agencije. Sve to piše u spomenutom članku kojeg potpisuje Veronika Rešković, novinarka Jutarnjeg. Kaže se i da je udruga „Domino“ o tome već izvijestila Muzej holokausta u Washingtonu i istodobno zatražila od ministra Primorca da sankcionira Ćavara, Križaka i Mirelu Barbaroša-Šikić. Sve do članka u Jutarnjem nisam bio zainteresiran. Odmah ću reći, meni ovaj ishod izgleda kao vrlo vrijedan remi (u sadržajnoj partiji, za razliku od „salonskog“ remija umornih velemajstora). Remi koji društvo pomiče naprijed. Za mene je savršeno u redu da se u Zagebu održava Queer i da homoseksualni aktivisti i kulturtregeri organiziraju izložbe s homoseksualnom tematikom. U redu mi je i da se takve izložbe održavaju u našim najreprezentativnijim prostorima. Shvatljivo mi je i da homoseksualci nastoje širiti prostore svog utjecaja. Nije mi u redu i nije mi shvatljivo da se djecu nastoji privući homoseksualnim sadržajima pod skutima bilo kakve, makar i najčistije ideje i da se od Ministarstva očekuje da to podržava. U redu mi je da Ministarstvo nalazi razumna opravdanja da to ne čini. Nikako mi nije u redu da se onda homoseksualci razmašu zastavama antinacizma i prljavo optužuju Ministarstvo za nacizam. O sadržaju odbijenice koju je Agencija napisala ne znam ništa više nego je novinarka Rešković napisala. No, usuđujem se reći da je obrazloženje napisano s mjerom. U javnoj komunikaciji danas je neke stvari teško, vrlo vjerojatno i nepotrebno, jasno izreći. Agencija je po mom sudu postupila mudro ne ulazeći u polemiku o pravima većine i manjine, o položaju homoseksualaca u društvu, o idealnoj ravnoteži kojoj bi društvo trebalo težiti, ne zagovarajući niti jednu ideju niti diskriminirajući druge. Povjesničar Križak je u obrazloženju napisao: - da je teško donositi konačne sudove o progonu homoseksualaca od strane nacista sve dok se temeljito ne istraži položaj homoseksualaca u tadašnjem društvu uopće; - da izložba implicitno optužuje društvo za heterofobiju jer se na izložbi navodi da su homoseksualci bili maltretirani od ostalih zatočenika u logorima; - da je izložba apovijesna jer se stavlja izvan konteksta u kojem je homoseksualnost sredinom prošlog stoljeća još uvijek smatrana bolešću i zločinom. Čini mi se da ovi stavovi imaju smisla. Čini mi se da obrazloženje Agencije nije imalo namjeru nikoga povrijediti već je samo željelo biti obrazloženje sa što manje kontroverzi. Namjera mu je bila obrazložiti stav da nije nužno preporučivati djeci da u okviru školskog programa posjete ovu izložbu. Stav koji eventualno (?) izlazi iz kontroverznih premisa u vremenu i društvu u kojem nismo u stanju reći baš sasvim jasno sve što mislimo o svemu i biti sigurni u rečeno. Što nipošto ne implicira ikakav sud o nacizmu. Kažem, nisam čitao obrazloženje, ali kladim se da u njemu nema ni natruhe od ublažavanja nacističkih zločina. I što sad radi „Domino“? Ni više, ni manje nego piše tužbu Muzeju holokausta u Washingtonu. Ne piše u Bruxelles ni u Strasbourg notu u kojoj se bilježi da je u Zagrebu Queer i da ova javnost približno uspješno organizira suživot i razumijevanje s homoseksualnom zajednicom. Uvod u Queer organiziranjem izložbe u Domu DHLU danas u ovoj zemlji nije mala stvar, zar ne? Netko zapaljiviji bi možda upotrijebio teže riječi. Nema za to potrebe. Ali vjerujem da je važno da se zabilježe i ovakve stvari. Imam razumijevanja za položaj svake manjine. Nemam ništa protiv manifestacija homoseksualne zajednice. S najgorim prezirom gledam na one koji bi terorizirali (i jesu) sudionike takvih manifestacija. No nikada ne bih pristao na to da se ikoga proziva zbog nesudjelovanja državnih institucija. Ne najmanje važno, vjerujem da niti svi homoseksualci nemaju potrebu javno manifestirati, a još manje inzistirati na uključivanju ostalih sugrađana i državnih institucija u takve akcije. Na kraju, pogledajte ponovo naslov citiranog članka iz novina. Tako je neki pametni urednik u Jutarnjem opremio članak. Možda je prepametan za izmisliti provokativni naslov, ali je jadan i nemoćnik u pameti. Koliko nisko naše novinarstvo može pasti, već znamo. No, to nije razlog da to bespomoćno promatramo. Da sam ja na mjestu Agencije, osobito da sam na mjestu u napisu prozvanih Ćavara, Križaka i Barbaroše-Šikić, tužio bih Jutarnji za puste milijarde. I istjerao bih sve, do zadnjeg novčića, pa neka košta koliko košta. Uostalom, ako Primorac već inzistira na besplatnim udžbenicima, evo rješenja: novac koji se ima utjerati od Jutarnjeg za ovako bezočnu klevetu bit će dostatan. |
