06.12.2007., četvrtak

Škola

Piše jučer Jutarnji o "alarmantnim rezultatima" OECD-ovog istraživanja zvanog PISA projekt provedenog u Hrvatakoj. Hrvatska je lani prvi puta sudjelovala u istraživanju i na razočaranje svih aktera – organizatora, administratora, profesora i đaka – rezultati su bili loši. Kaže novinarka Jutarnjeg Ivana Kalogjera-Brkić da je najveće iznenađenje loš rezultat iz matematike jer smo mislili da su naši đaci u matematici u svjetskom vrhu (!?). No, da ne biste mislili da je samo matematika kriva, podjednako je loše bilo i u jeziku i prirodoslovlju.
U sjeni nedavnog štrajka, HNOS-a i pametnih ploča, dobili smo prvi nezavisni nalaz o našem školstvu. O tome se ne smije šutjeti.

PISA projekt
Program for International Students Assessment je OECD-ov projekt koji se provodi u 60-tak zemalja. Cilj mu je mjeriti i promatrati matematičku, prirodoslovnu i čitalačku pismenost petnaestogodišnjaka. Ispituju se petnaestogodišnjaci s namjerom da se zapravo ocijeni osnovnoškolske sustave jer se u većini zemalja u toj dobi završilo obavezno obrazovanje. Ispituje se pismenost, a ne kvantum znanja jednostavno zato što su programi različiti; na taj način se dobiveni rezultati mogu smislenije uspoređivati. Što je pismenost?
Pustimo definicije. Bolje je pogledati primjer. Recimo iz matematike, na primjer iz množenja i dijeljenja. Evo kako bi mogao izgledati zadatak:

Prosječna cijena 10 promatranih proizvoda u nekom dućanu iznosila je 12 kuna. Ako je 4 od tih proizvoda poskupjelo za po 1 kunu, odredite novu prosječnu cijenu tih 10 proizvoda.

Odgovori naših đaka na takva i slična pitanja su bili preloši. Takvi da, ako ostanemo kod prethodnog primjera, bjelodano pokazuju kako većina ispitane populacije koncept srednje vrijednosti/prosjeka nimalo ne razumije. Pritom je zgodno primijetiti dvije stvari. Prvo, kad našu djecu pitate s koliko su prošli razred, oni kao iz topa odgovaraju (bar je tako u Zagrebu) s "pet-nula" ili "četiri-osam". Pouka: drugi puta kad dobijete "četiri-osam" odgovor izvolite ih pitati da vam to malo pojasne. One koji su prošli s "pet-nula" pitajte s koliko bi prošli da su slučajno dobili četvorku, npr iz glazbenog. Drugo, ispitani uzorak nipošto nije bio reprezentativan. Pokazalo se da čak 82% ispitanika ima vlastitu sobu, njih 85% ima i vlastito računalo, a 36% dolazi iz obitelji koje posjeduju bar 2 automobila.

Evo sad rezultata. Naši testirani učenici su ostvarili rezultate poprilično ispod OECD prosjeka. Znatno lošije od najboljih (bravo, Finci!). Za najboljima zaostajemo za više od 12 postotnih poena u jeziku i prirodosljovlju, u matematici i za više od 15.
Je li to iznenađenje? Kako za koga. Ne zaboravite rezultate nacionalnih testova, osobito iz matematike. Još je i sad nejasno hoćemo li nešto popravljati ili ćemo matematiku naprosto izbaciti s liste obaveznih predmeta na budućoj državnoj maturi (tako da nam rezultati ipak ispadnu bolji). No, nije poanta ove priče u matematici. Stvar je žalosno dublja. Naši će đaci upiti bezbroj važnih i prevažnih, korisnih i besmislenih informacija. Ako ih te informacije sutra pitate, dobit ćete ih u velikoj mjeri natrag (prekosutra više ne). Samo ih nipošto nemojte pitati da razmisle, povežu, objasne.
Zašto je tako? Idemo vidjeti što koga ide; probat ću najkraće što mogu i bez zanovijetanja.

Osnovna škola
Mislim da temeljni problem zaista nastaje već u osnovnoj školi. Ne samo zato što je osnovna i obavezna za sve. Puno je pažnje usmjereno na srednje škole i na napredna znanja ("bez kojih nećemo moći u 21. stoljeće"). Ali prava i nepopravljiva šteta nastane već u osnovnoj školi. Ne samo sadržajna kao npr. u matematici koja je po svojoj prirodi kumulativna pa poslije zaostaci samo rastu ako nikad nisi naučio izračunati postotak ili površinu trokuta. Nego nepopravljiva šteta nastane i u odnosima, stavovima i shvaćanju škole.
Inflacija ocjena je potpuna, a sustav vrijednost se urušava kao Nada Dimić. Moralna i materijalna vrijednost znanja gotovo da ne postoji. Moralna i materijalna vrijednost učenja ne da ne postoji, nego zvuči ridikulozno, otprilike poput pionirske zakletve. Sad tome još dodajte sve rezigniranije i, bojim se, sve lošije profesore.

Programi
Fer je reći da za sve što ovdje ne štima ministarstvo nije jedini krivac. Možda ovdje akademska zajednica snosi i veći dio krivice. Programi su pretrpani, a njihovi tvorci i autori udžbenika nemaju mjere. Ja ne mislim da djeca još uvijek trebaju učiti da je zemlja ravna ploča. No, nema niti potrebe niti je moguće da djeca nauče sve što postoji. Siguran sam da djeca danas uče i dvadesetak posto sadržaja više od njihovih roditelja. Danas je beskonačno više činjenica koje se utrpavaju u programe. To je more činjenica i ocean informacija. Znaju li onda naši klinci više biologije ili zemljopisa od nas? Bolje? Kvalitetnije? Jesu li spremniji za nastavak školovanja?
Osvrnite se oko sebe, pitajte prijatelje koji rade u srednjim školama i na fakultetima. Konačno, i rezultati ispitivanja u okviru PISA projekta nešto govore.
Klinci s 12 ili 14 godina mogli bi i telefonski imenik naučiti napamet. Ako bi im to bilo važno. No to nikome ne treba. Ja bih unaprijed potpisao da se sadržaji smanje za četvrtinu, ali da onda o one preostale tri četvrtine đake smijemo i moramo tražiti da razmisle, da razumiju, da povezuju, da znaju što gdje spada, što čemu služi i kako da sami kopaju dalje.
Količina znanja i informacija raste eksponencijalno. Ako netko misli da istim tempom treba širiti školske programe, unaprijed je izgubio utrku. A jeste li neki dan vidjeli neke od prijedloga pitanja za državnu maturu? Pretrpavanje informacijama ima i pogubniji efekt. Ne samo što klinci neće to more podataka nikad naučiti, nego ih takva škola uči da postanu potrošači. Doslovno.

Djeca
Objektivno, đaci zaista nisu odgovorni ako im mi sami ne dokažemo da je učenje važno. U stvari, mi odrasli im to možda i govorimo, ali se svi zajedno ponašamo možda ne baš suprotno, ali sigurno drugačije.
To im govore i nastavnici, no ni oni nisu što su nekad bili.
Nekad su naše škole bile dobre, tu se više manje svi slažu. Jedino možda nismo bili dovoljno svjesni da se njihov uspjeh temeljio na dvije prilično austrougarske zasade: disciplini i drilu. Danas je drugo vrijemo i đaci zaista ne trebaju (niti smiju) bespogovorno vjerovati autoritetima. Ne može se više niti graditi na slijepom drilu. Samo nije izlaz ni u tome da se odustane od elementarne discipline i elementarnog napora. Ministarstvo tome daje fini doprinos: iz njega je došla parola "do znanja bez muke". Ako nema discipline i napora, ako nema stvarnog poštovanja za nastavnike i stvarnog interesa da se nešto shvati, što je ostalo? Ostalo je bjesomučno iskamčivanje ocjena jer ocjene se jedine negdje broje. Traže se petice i četvorke "za prosjek". I dobivaju se petice. More petica. Ne samo da škola uči djecu da budu potrošači, nego ih uči da se kupovati može i bez platežnih pokrića. Na javni dug.

Odrasli
U školama rade živi ljudi. Onoliko sposobni i voljni za taj posao koliko to odredi omjer njihovih sposobnosti i socijalne/privatne sastisfakcije. U brojniku imate novac+ugled+socijalne benefite, u nazivniku talent+obrazovanje+uloženi trud. Već dugo ljudi s istim nazivnikom na gotovo svakom drugom radnom mjestu pronađu prilično veći brojnik. Zašto da se onda daju u učitelje? To što su danas nastavnici manje sposobni, manje radišni, manje entuzijastični nego prije nije izbor pojedinca. To je proces koji je impliciran sustavom vrijednosti.
Valjani ministar i vrijedno ministarstvo mogli bi tu ponešto pomoći. Ali neće pomoći ako se ne progovori o stvarnim uzrocima. HNOS, informatička oprema, pametne ploče, problem riješiti neće. Prije to liči kao na kupovanje alibija. Kao kad roditelji ne mare za potomke pa se onda otkupljuju kupovinom skupih poklona. Ne pokušavam tvrditi da informatička oprema ne treba. No ona spada u tehničku podršku, ne u sadržaj.
Naravno, nije samo do ministarstva. Stvarni problem je u svima nama i u tome što stvarno, onako baš stvarno, mislimo o školi. U onome koliko stvarno vjerujemo u vrijednost znanja. Evo baš sad pregovaraju Sanader, Adlešić i Friščić. Otvorili su mnoga poglavlja: NATO, ZERP, seljake, otkupne cijene uljane repice, brodograditelje, ceste, 0 promila, zaštićene svjedoke i nezaštićene građane, skoro sve što postoji. Nisam siguran da je škola jedno od tih poglavlja. Tko će otvoriti školu?

- 23:54 - Komentari (40) - Isprintaj - #

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se