Uvod u osnove medijske viktimologije
|
Malo je djelatnosti u nas čiji je početak ili nastanak jasno određen nekim događajem i precizno zabilježen u hrvatskoj povjesnici. U velikoj su većini one discipline čiji je nastanak djelo mnogih ruku, ili pak plod kreativnog kaosa ili, naprosto, slučaja. Zato Hrvati radosno čuvamo spomen na dan kad je balun donijet u Split, na prvi broj magazina Start, na prvog stranačkog prebjega, na prvu HDZ-ovu privatizaciju, na prvu pjesmu Tončija Huljića. Medijska viktimologija je jedna od tih sretnih disciplina čiji datum rođenja je bjelodano jasan. Bilo je to na Silvestrovo 1996. u 21.33 kad je službenim i zvonkim glasom iz telefonske slušalice bivši ministar Zvonimir Š. pozvan "da samo se još njega čeka i da zašto kasni te da se odmah pridruži novogodišnjoj proslavi u predsjedničkim dvorima". Smeteni Zvonimir Š promrljao je nešto u slušalicu, te se, zajedno sa suprugom smjesta otputio na Pantovčak. Onako zadihanom, malo mu je dulje trebalo da shvati dok su mu ljubazni stražari objašnjavali da tu nikakve proslave nema, te da je Predsjednik na derneku u Interkontiju … Kasnije je dežurni operater u Vonsu koji je po neslužbenoj dužnosti prisluškivao onaj telefonski poziv u 21.33 rekao kako je odmah prepoznao da službeni i zvonki glas iz slušalice pripada Predragu R., te da ga čudi kako uvaženi ministar nije oćutio jasne naznake frivolnog trijumfa u Predragovu glasu. Danas je medijska viktimologija dinamična i privlačna disciplina koja, poput manekenstva, kladioničarstva i bigbraderstva, sve više osvaja srca mladih ljudi. Ne čudi stoga što i sve veći broj kako afirmiranih autora, tako i nevježa, skreće našu pažnju na najnovije kejsove. Evo dva friška. Neki dan uvaženi kolega Miljenko Jergović piše o patnjama izvjesnog Dikana. Dikan je zgrožen najnovijom Raiffeisen reklamom za PEGLAY kartice u kojoj Vlatka puni ormare. Javio se i Dikanov odvjetnik i korporacijski Raiffeisen odjvetnik i Vlatka, uskoro će i HHO. Kolega Miljenko je sve to lijepo objasnio, razoružao B.a.b.e., slistio Dikana i napisao, i ne hoteći, domaću zadaću Raiffeisenovog PR odjela. U svemu ja mislim da kolega Miljenko ima pravo, osim što netočno govori za Dikana da je sponzoruša. Skromno bih dometnuo da bi ovdje bolje pristajalo sponzorlija. I to je lijepa hrvatska riječ, precizna i moderna, i iako je nema u rječnicima, svi su čuli za enpeer Dadu Majolija, Michaela Douglasa, Matu Čuljka i druge pionire. Da se i ne spominje ona tušta i tma svih luftbremzera što se mota jučer oko Kurnikove i Franziske von Almsick, danas oko Šarapove, a sutra oko Silke Spiegelburg. Nego ima druga medijska žrtva koja mene mnogo više tišti. A to vam je žrtva najnovije Citroenove reklame u kojoj se izruguju mom omiljenon animiranom junaku kojotu iz ptice trkačice. O ptici trkačici mislim sve najgore i s njom možete raditi što god hoćete, ali vi, gospodo iz Citroena, grdno ste pogriješili kad ste odlučili namagarčivati kojota. Vi ste svoje rekli, i nemate pravo biti iznenađeni ili zatečeni onim mirnim prosvjedima koje danas-sutra možete očekivati ispred Citroen salona i ovlaštenih agentura. Kojotova je osobnost prepuna vrlina koje, čini se, samo Citroen ne uviđa: kojot je uporan i predan kao Gennaro Gatuso, inteligentan kao Sharon Stone, tehnički potkovan kao Thomas Edison, moderan kao David Beckham, prostodušan kao Šegrt Hlapić, entuzijastičan kao Jure Radić, optimističan kao Jasmin Repeša, lukav kao Vito Corleone, opasan kao Bruce Willis. Nema veze što nikad ne uspije, za to je kriva ona glupa ptica jer ona je naprosto preglupa da upadne u tako vješto smišljene zamke. Taj i takav kojot je nedužna žrtva medijske kampanje Citroena, i ja ne mislim preko toga prijeći olako. Već nekoliko dana čitam adresar tražeći odvjetnika koji će Citroen PR department sravnit sa zemljom. U međuvremenu sam se s molbom obratio sucu Milanoviću da mi napiše certifikat o zulumu koji Citroen provodi već 550 godina. A upravo mi se i Luka Mišetić javio, kaže da će mi faksirat predstavku što ju je sročio a iz koje se vidi da sam još od adolescentske dobi bio proganjan od Stranke naravnog zakona. I tako. Neka vas ne čudi kad uskoro pročitate u novinama da mi Citroen nudi nagodbu. Do tada se još malo strpite, a jedino vas još molim da sitnoj djeci ne dozvolite gledanje te kvazireklame koja je štetna i nepravedna. |
