Pet rukometnih želja
|
Evo, čini se da rukometni zakon ipak neće proći. Onako, odoka, to bi zbilja bilo previše. Inače, zgodni su argumenti prštali ovih dana: najbolja dva su: (a) to bi bila velika sramota za Hrvatsku, i (b) nije se ništa moglo ranije jer su u kolovozu bili godišnji odmori. A što je onda ovo za Hrvatsku? Ali pustimo sad to i učene razgovore. Ja sam se kasno uključio pa nekako nisam svladao ni osnove. Ne razumijem niti stvari tako jasne da o njima nitko niti ne pita. Pa evo što bih ja volio znati. U kolovozu lani hrvatska delegacija u nastojanju da dobije organizaciju prezentirala garanciju Vlade RH. Što je ta garancija i što tamo piše ja bih jako volio vidit. Mora biti da je to jedna mucho garancija kad smo prvenstvo dobili samo na lijepo ime (i time se rukometaši hvale). Ništa od infrastrukture još ne postoji! Eto, to je prva moja želja. Predsjednik HRS-a Kavran kaže da će organizacija koštati 6 milijuna eura, ne računajući trošak izgradnje dvorana. Tko plaća? Zašto? Svi kažu da će prvenstvo biti jedna "promocija Hrvatske". Vjerojatno da, ali to je puno novaca za promociju. Ima li u ovoj zemlji hitnijih stvari koje bismo mogli riješiti za 6 milijuna eura. Ja imam na umu nekoliko. Ali dobro, o ukusima se ne raspravlja. Nego ja bih ipak volio vidjeti troškovnik, onako uredno, stavku po stavku. I također mi je općenito želja vidjet kako se odlučuje o potrošiti 6 milijuna eura. Jel ima neka analiza, usporedbe, ili to ide usput? Predsjednik Kavran kaže da će se organizacijom prvenstva "samo kroz PDV i kroz ono što se može izračunati vratiti 10-12 milijuna eura". Dobro, kad se može izračunati, molim pokažite. I isto bih volio vidit tko će zaraditi. Molim u ovoj rubrici bez muljanja. Jer već imamo neka živopisna iskustva s prihodima i rashodima Rukometnog kluba Zagreb (nekad s Badelom u imenu). Kažu da bi Zagreb dobio Rukometni dom za 5000 gledatelja te "Arenu" za 15-20 000 gledatelja. Split želi dvoranu za 12000 ljudi. Je li to baš točno ono što Zagrebu i Splitu treba? Gradski oci u Splitu i Zagrebu skupili glave, stavili sve na papir, te nakon pomne analize svih potreba gradskog sporta shvatili da su takve dvorane prioriteti? Ovdje imam želju samo vidjeti te analize, ček neću ništa niti pitati. Možda ću i ja jednog dana onda znati tako analizirati. Kažu da bi se te dvorane gradile po modelu javno-privatnog partnerstva ovako: spretni privatni partner bi sagradio dvoranu, čim velebniju i skuplju, po ubrzanoj proceduri i s raznim pogodnostima (jer mora biti sve na vrijeme i lijepo da ne dođe do sramote). Onda utrči grad i tokom 30 godina plaća najam velebne dvorane, a privatnom partneru naplatu najma jamči Vlada. Nakon 30 godina, dvorana je naša! E, to bih volio vidit isto. Kakav će to veličanstven krš s 18000 sjedećih mjesta biti nama na zbrinjavanje. Mislim, jel netko stvarno vjeruje da će dvorana sagrađena danas, makar i solidno, funkcionirati za 30 godina? Materijali, izvedba, arhitektura, okoliš, prostorna funkcija - sve to da će trajati do 2040.? Što mislite danas o sportskoj dvorani dignutoj prije 30 godina? S tim da ovih 30 koje dolaze nose ipak malo više promjena. Ali neka. U smiraj 2039. moći ćemo kliknuti: imamo dvoranu! |
