07.12.2006., četvrtak

Mirovine, Vol I. Tko je kriv?

Evo, Vlada je penzionerima odobrila jednokratni džeparac od 100 ili 200 kuna. To nema veze s mirovinskim sustavom i ima veze samo s trgovinom, ali je svejedno dobar povod da vidimo tko tu pije a tko plaća i koliko.
Svi znamo koliko je teška situacija za svakog pojedinog umirovljenika. Znamo li koliko je teška u zbroju? Ako bismo željeli nešto popravljati, trebali bismo znati. Pa evo:

U nas je skoro 1 100 000 penzića i u svakom mjesecu u idućoj, 2007. godini trebat će za njihove mirovine iskeširati 2,5 milijardi kuna. Ukupni rashodi za mirovine u 2007. planiraju se u iznosu od 30,2 miljardi kuna. Uočite da ukupni rashodi proračuna za 2007. iznose 108,1 milijardi; dakle, 28% svih rashoda čine izdaci za mirovine.
Dalje, od tih 2,5 milijardi, svaki mjesec će se od doprinosa skupiti samo 1,5 milijarda. Preostala milijarda će se platiti iz drugih prihoda proračuna. Ukupno, u 2007., naš mirovinski deficit će iznositi 12,1 milijardi kuna.
Toliko je velika crna rupa u našem mirovinskom sustavu. I ta rupetina će se upuniti iz drugih prihoda državne kase, tj. iz naših džepova. Sad primijetite: to je otprilike 15% više od kompletnog proračuna Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za 2007. (taj iznosi 10, 4 milijardi kuna). Nije da treba konfrontirati ova dva sustava, nego, eto, samo za ilustraciju.
Prosječna "zarađena" mirovina sada iznosi oko 1900 kuna. Gotovo svaki treći umirovljenik prima penziju nižu od 1500 kn. Ali za isplatiti i takve, mizerne penzije mi svaki mjesec moramo negdje naći/izmisliti 1 milijardu kuna.
Eto, tako stoje stvari. Očito, neće biti baš jednostavno popraviti stvar, pa makar i za mrvičak. Zato je spomenuta božićnica kikiriki. Ona košta niti 300 milijuna, i to samo sada i nikad više (hm?). Sad, prije nego krenemo dalje (nešto kao tips&tricks u industriji mirovina), ipak mi je stalo da vidimo kako smo u ovo blato dospjeli i tko je kriv. Konačno, evo nešto gdje nije kriv niti Sanader, niti Šuker, niti Račan, niti Crkvenac. Pa, tko onda je?

Jasno i općeprihvaćeno tumačenje svih nedaća glasi: umirovljenici su opljačkani! Radili su pošteno cijeli život, zaradili svoje penzije, ali sada su opljačkani.
Krivo! Ne, nisam zaboravio sve malverzacije s imovinom mirovinskog fonda. Nisam zaboravio mućku s Večernjim listom u kojoj je glavni akter bila misteriozna tvrtka registrirana na Djevičanskim Otocima. Zaista, silna je imovina izgubljena, a vjerojatno nije pogrešno reći i opljačkana. Malo teže je pljačku dokazati, jer takvi su onda bili zakoni. Točno je, dakle, da je u 90-ima mirovinski fond bio opustošen. Poanta je, međutim, u tome da je opljačkan fond, ne umirovljenici. Žrtve smo bili svi mi: građani RH. Naime, svi ti udjeli i sve te dionice koje je država ustupila mirovinskom fondu ionako nisu bili namijenjeni tekućim potrebama, tj. isplatama penzija. Govorilo se da je to rezerva, a također i izvor financiranja budućeg tranzicijskog troška. S Večernjim ili bez njega, mirovine su ionako bile isplaćene. Sad, kad se imovinu fonda raskrčmilo, mi i dalje penzije isplaćujemo - točno prema zakonima.
Da pljačke nije bilo, jedino što bi se promijenilo jest da bi transferi iz proračuna mogli biti manji. Deficit mirovinskog sustava bi se dijelom namirivao iz te imovine fonda. Proračun bi mogao biti manji. Ili bi mogao biti jednako velik, ali malo razvojniji nego što je ovaj.
Na individualnoj razini, penzići zu zaista bili oštećeni. Brljalo se i muljalo i s valorizacijskim koeficijentima i s obračunom i s usklađivanjem mirovina. Konačno, danas imamo odluku Ustavnog suda i Vladin program vraćanja duga umirovljenicima. Pomalo, stvari se ispravljaju. Ne potpuno, ne na vrijeme i tu bi se dalo još koješta dodati. Ali, to nisu posljedice uništavanja imovine mirovinskog fonda. Tko stvarno snosi te posljedice je radno aktivno stanovništvo, ono koje puni proračun; ne penzioneri.

Tko je onda kriv?
Glavni i stvarni razlog brodoloma je devastacija sustava. Serijom grubih političkih grešaka i manipulacija potkopani su temelji sustava, i to nepopravljivo. Pogledajmo omjer broja zaposlenih i broja umirovljenika u zadnjih 15 godina: 1990. smo imali 3:1, već 1995. smo spali na 1,8:1, da bismo 1998. dospjeli na 1,4:1 i tu smo i danas. Trag nas vodi do Valentićeve i Gregurićeve vlade.
Jasno je da veliki dio treba otpisati na rat i tranziciju: tvornice su propadale, radna mjesta se zatvarala. No, tadašnji vlastodršci o tome nisu brinuli, oni su beskrajno lako gurali socijalne probleme pod tepih - u stvari pod krov zgrade u Mihanovićevoj. Prijevremenih mirovina iz tog doba ima kao u priči. Elegantno i efikasno svaki je socijalni problem bio riješen ili zataškan s penzijam. A račun se imao ispostaviti u 21. stoljeću. I bome je.
HZMO je 90-ih bio kao neki limb: u njega su sklanjani svi nepodobni i prekobrojni, o njegovom trošku su nagrađivani zaslužni i obeštećivani stradali.
Opet brojke. Od današnjih 1 100 000 penzića njih više od 170 000 su mirovine ostvarili pod nekim privilegiranim uvjetima. Tu spadaju npr. bivši politički zatvorenici, članovi HAZU, bivši politički dužnosnici iz doba SFRJ, zastupnici Sabora, hrvatski vojnici i branitelji ... To je više od 15% umirovljeničke populacije. S druge strane, za njihove penzije mjesečno treba 600 000 kuna - četvrtina ukupnog iznosa potrebnog za isplatu mirovina. Pošteno je reći da taj broj uključuje 41 000 hrvatskih branitelja s prosječnom mirovinom od 5500 kuna neto.
Svi znamo da su mnogi pripadnici nevedenih kategorija trebali pomoć i materijalnu sigurnost. Ali to se moralo učiniti drugim sredstvima; ne kroz mirovine. A sad tome dodajte i nenormalno visoki postotak prijevremenih umirovljenja među običnim umirovljenicima. Pritom uočite da prijevremeno umirovljenje ima osobito otrovni efekt: umjesto da takva osoba još n godina doprinosi, ona će biti na teret sustava n godina dulje. Eto, tako smo došli na 1,4.1.
Za kraj, spomenut ću primjer kojeg se svi sjećaju. Dvanaest generala poželjelo je politički djelovati negdje pri početku prvog Mesićevog mandata. Nije da mi je Mesić neki favorit, ali tu je postupio predsjednički. Rekao je da politici nema mjesta u vojsci, da se oni politikom mogu bavit u svojoj kuhinji i sedmoricu instantno umirovio (5 ih je već bilo u mirovini). To mi je bilo super. Ali, pazite: sedam ljudi u najboljim godinama i u punoj snazi; umjesto da privređuju, pali na teret meni i vama. Pa zar ne postoji drugi način?
(Možda i ne, ne znam, nije moje područje, ali za priču nije bitno.)
Vi sad možda mislite pa što je 7 prema milijun i sto tisuća. Malo, slažem se. Ali 7+7+7+... Divergira!
- 14:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se