27.10.2006., petak

Apparent rari nantes in gurgite vasto

Piše jučer Sanja Modrić u svojoj kolumni u Jutarnjem o slučaju Glavaš:

"Jedan znanac mi je nedavno u jednoj raspravi rekao da mi novinari jesmo mogli nešto učiniti jer imamo medije u rukama, dok drugi obični ljudi nisu mogli ništa protiv stvari koje sami nisu opravdavali. Pijuni, eto to su za moćnike bili obični ljudi, rekao mi je. No, u poduzeću tog mog znanca 1991. otpušteno je desetak njegovih kolega srpske nacionalnosti. On je ostao. Nije rekao ništa."

Volej, bodiček i klizeći start, reklo bi se sportskim rječnikom. Šahovskim, šuster-mat.
Istina; svatko neka sam za sebe prvo odgovori što je znao, je li o tome šutio, i ako je, zašto. Međutim, ipak postoji problem s odgovorom gđe Modrić jer ovdje, osim ljudske, postoji i profesionalna strana. Novinarima je posao bio, kao što je i danas, da o takvim stvarima znaju, a onda i pišu i govore. Tete u vrtiću, šusteri, liječnici, novinari, svi mi, u to smo vrijeme, kao i danas, obavljali svoj posao; netko malo bolje, natko malo lošije.
Novinari, čast časnim iznimkama, malo lošije.
- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.10.2006., subota

PS

Naravno, primjeri vozača čiju bi ubrojivost trebalo provjeravati su šala. Ali i u toj šali je crna zbilja. Možda ste primijetili kako ne spominjem ovisnike o klađenju. Bilo mi je to na pameti, kao i svima (vidite današnju Pavičićevu kolumnu u Jutarnjem). Suzdržao sam se zbog tragičnog događaja koji se zbio prošle subote. Tim više jer sam i sam samo tjedan dana ranije (petak, 6.10.) ukazao na besramni reklamni slogan jednog kladioničarskog lanca. Sad bih više volio da nisam, muka mi je od toga. No, neću ga pobrisati, neka stoji njima na sramotu.
- 11:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.10.2006., petak

Vozačka

Prčkam ja tako neki dan po novčaniku, vrtim neke papiriće, i najednom, nemoguvjerovati, vidim, istekla mi vozačka. Stvar je u tome da sam kratkovidan pa mi vozačku izdaju uvijek na neki rok, nakon toga moram ponovo na pregled vida, onda mi produže, i tako. Ovaj puta sam to posve smetnuo s uma. Već dva tjedna vozim, a ne bih smio. Sad, što ću, nemam kud. Brzo pootkazujem sve obaveze i pravo okulistu, a onda na policiju. Na sreću, sve je proteklo glatko. Istina, morao sam platiti troškove i pristojbe, ali za manje od 5 sati ja sam opet bio s ove strane zakona.
I uopće se nisam izživcirao oko toga. Samo sam se poslije pitao kako to da jedino što se gleda, jedino što je suspektno kad prvi puta vadite vozačku, to je vid. Nosite li naočale, preveliki je rizik za društvo da vam vjeruje naslijepo. Istina, polaže se i nešto kao test inteligencije, ali još nisam čuo da je itko na tom testu propao. Valjda je letvica postavljena toliko nisko da niti oni s negativnim odrazom nemaju teškoća.
A ja si sad mislim, ako se već provjeravamo, možda bi bilo zgodno da se tu i tamo provjere i oni koji sve vide jasno. Ne samo zato što će se i njima vid s vremenom pokvariti. Nego, onako. Kako mi znamo kojim će životnim stazama nakon 10 ili 15 godina kročiti netko tko danas vidi za 5?
Što je npr. s onima koji s vremenom ispale na živce? Jel se njih nekako provjerava? Što je s redovitim i dopisnim članovima raznih zločinačkih organizacija? Tko provjerava one među nama koji od dodatne opreme u autima najviše cijene kalašnjikov - s njim se najlakše nađe parking i još lakše se reguliraju odnosi s drugim sudionicima u prometu. Što je s predsjednicima ogranaka klubova neizlječivih alkoholičara? Jel se oni periodično pregledavaju? Pa kod nas da ste Boris Jeljcin, nemate problem s vozačkom.
Ili npr geniji i vizionari, duhovna braća Saparmurata Nijazova. Pa meni je čisti horor kad zamislim kako mi ususret na poluautocesti ZG-RI juri takav jedan usred nadahnuća. Možda bi i neke profesije trebalo držati na oku: veletrgovce poput Zagorca, lobiste kao što je Žužul, nogometne pregaoce kakvi su Sinovčić, Mamić i Štimac. To su teška zanimanja, čovjek se vremenom potroši, živci se izraubaju i zato opreza nikad dosta.
Konačno, ne bi trebalo zaboraviti i one koji su jednostavno munjeni sami po sebi; kao Joško Joras ili i više.
Ipak, nema beda, neovisno o tome u koju od gornjih skupina spadate. Prilično je vjerojatno da će vam prije oduzeti počasni doktorat, nego vozačku.
Jedino vi koji nosite naočale, upamtite dobro: vaša je vozačka uvjetna i privremena. Vas je Zakon o sigurnosti prometa prepoznao. Propis je propis i, kako bi rekao profesor Vadovec, reda mora biti.
- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.10.2006., srijeda

What We Talk About When We Talk About ...

"I think both he and his father, because they have peculiar speech patterns, have been underestimated in terms of their intellectual capacity. You know, the way they speak and all, it could be, it could just relate to the way the synapses work in their brains."

(Bill Clinton o svom nasljedniku, The New Yorker, Sept. 18, p. 65)
- 11:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.10.2006., nedjelja

Novi kineski dućan

Prvo, činjenica da je prosječna nastavnička plaća nešto niža od prosječne plaće u RH (što je 4640 kn), a znatno niža od prosječne Zg plaće (koja iznosi 5612 kn) je mučna i ponižavajuća. Osobito kad se uzme u obzir prosječno obrazovanje. Osim toga, to jasno iskazuje našu trenutnu i dugoročnu orijentaciju kao i strateški interes: na znanje i učenje mi ne računamo.
Zato ja u HNOS i pametne ploče ne vjerujem. Što se mene tiče, čak i da kupe Aleksandrijsku biblioteku i Wikipediu zajedno - to je opet samo demagogija. Kao što je demagogija i parola "Do znanja bez muke". Pametniji su odavno shvatili da bez muke nema nauke. Tako da pametne ploče služe samo trgovcima; tko hoće učiti, učio je već i s logaritamskim tablicama; većina, međutim, ne će jer ne vide valjanog razloga za to. Ako netko misli da pokušaj vješanja kolege u školi ili premlaćivanje nastavnika s tim nema veze, u krivu je.
Kako bi klinci shvatili da trebaju učiti i da to nečemu služi kad ih baš svi - osim onih nastavnika koji se još nisu predali - uvjeravaju da tako nije? A baš su se pravi savjetodavci našli; da nešto vrijedi to što ti profesori rade, zdrav razum govori da bi za to bili i pristojno plaćeni.

Sad bi ipak bio krajnji čas da se nešto započne jer od kukanja sreće nema. Zato poruka Sanaderu i Primorcu: povećajte plaće svim nastavnicima odmah i bez petljanja!
Primjedba da je posao nastavnika lagodan, a beneficije da su brojne je a) česta i b) toliko cinična da ju je bolje ne komentirati. Primjedba da profesora ima vrlo loših i da male i velike njihove greške postaju sve brojnije i sve teže je vjerojatno točna. Samo, to je posljedica, a ne protuargument.

Zato, vratite profesiji ugled, a ljudima novac! Sve isprike da za to nema pokrića u državnim financijama su unaprijed bez veze jer za miljardu bezveznijih stvari novaca ima. Isprike da onda treba povećati plaće i carinicima i medicinskim sestrama i uopće svim javnim službama su obično pranje ruku. Ovdje se ne radi o sindikalnim pitanjima nego o sustavu vrijednosti. I Primorac i Sanader će to vrlo lako objasniti carinicima, samo ako žele.
E sad, da ne bi Primorac i Sanader tužnim glasom, ali puni razumijevanja, rekli kako bi oni rado, ali eto, nema se ... evo malo brojki.
Ovo što slijedi je gruba aproksimacija. Uopće, brojevi su teško dostupni što me dodatno raspigalo (pa o tome više idući puta). Možda dolazim u opasnost da ovo bude pokazna vježba gigo principa. Ipak, mislim da stvari stoje približno ovako:

U državi trenutno ima približno 42000 nastavnika u svim osnovnim i srednjim školama. Prosječna bruto plaća u sustavu - ako se računa samo nastavno osoblje je 7000 kn. Zamislimo instantno i trajno povećanje od 10%, ugrubo, to znači i približno 10-postotno povećanje neto plaća.
Koliko to državu košta? Po nastavniku mjesečno 700, a zapravo samo 500 kn. Naime, stvarni trošak je samo dio koji ide u neto plaću i 2. stup mirovinskog osiguranja. Onih spomenutih 200 kn odmah se vrati državi kroz poreze i doprinose (država i tako mirovinski fond u 1. stupu obilato financira).
Ukupno dakle, mjesečno, trošak države bi iznosio 42000x500=21000000 kn. Godišnje, to je cca
250 milijuna kn. Koliko je to novaca? Evo tri odgovora, pa vi vidite.
1. to je otprilike 2 i pol promila godišnjeg držvnog proračuna.
2. to je otprilike 2 i pol km auto-ceste Krapina-Macelj.
3. to je otprilike 6 puta koliko Grad Zagreb godišnje daje profesionalnom nogometnom klubu Dinamo.

Mala dopuna uz 2. Nitko normalan nema a priori ništa protiv auto-ceste. No, ova posebno je izrazito skupa i nije baš najhitnija. Radi se o tek 20-tak km, a Slovenci dionicu Maribor-Macelj ionako namjeravaju započeti tek 2012.

Meni sve ovo kaže da je barem 10-postotno povećanje plaće svim nastavnicima i to momentalno i izvan svih kolektivnih ugovora sasvim izvedivo. Radi se samo o tome da li Sanader i Primorac misle da je to važno i potrebno. Za sada, i oni, kao i svi njihovi prethodnici, misle da nije.
OK. Računajte da za 10 godina nitko normalan kad diplomira matematiku, fiziku, informatiku, hrvatski, kemiju i fitness onda ne će htjeti raditi kao nastavnik u školi.
OK. Tvornica žigica Drava je propala i mi sada uvozimo šibice iz Rusije. Tako će možda propasti i proizvodnja profesora. Možda ćemo za 20 godina i profesore uvoziti iz Kine. Možda to i nije najgore od svega što bi se moglo dogoditi. Ali, ako ne želite ništa učiniti, onda barem prestanite farbati djecu.
- 16:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.10.2006., petak

Bože, čuvaj Hrvatsku!

Još nešto za danas.
Čuo sam na radiju reklamu za Stanleybet kladionice sa sloganom koji ide ovako:

Ne džabalebarite,
dođite u Stanleybet kladionice
i snove ostvarite!

B. Klaić u Rječniku stranih riječi (NZMH, 2004) riječ džabalebariti ne navodi. Zato malo objašnjenje, premda možda nepotrebno.
Riječ dolazi od džaba+leb = besplatno + kruh.

Nemojte da vam život prođe u neradu i neimaštini. Kladite se!
- 00:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.10.2006., četvrtak

Znanstveni pristup čekanju u redovima

Sigurno ste bar jednom, vozeći se kući ili nekamo, u dane kad je promet gust, naletjeli na gužvu na graničnom prijelazu. Prizor poznat i nemio: otvoreno puno izlaza/ulaza, a sve kolone dugačke i čekanje je neizbježno. (Slično je i kad se nađete pred blagajnama u supermarketu i sve što slijedi je vjerojatno primjenjivo i tamo.)
Odjednom, dok usporavate približavajući se graničnom prijelazu, uočavate da je jedna kolona vidljivo kraća od ostalih. Što činite?
Bez razmišljanja stajete u taj, najkraći red?
Ili primjenjujete teoriju kaosa, kažete tko bi gori sad je doli, i birate neku drugu kolonu?
Ili onako, u par sekundi, pokušavate uočiti neki sumnjivi element u najprivlačnijem, najkraćem redu. Npr. njemačku familiju koja se vraća kući s privremenog rada u Turskoj u pretovarenom rasklimanom kombiju - kad ih carinik snimi, bit će fertutme. Ili vas brine ono blistavo vozilo što malčice viri iz kolone, taman toliko da mu na karoseriji pročitate www.zlocinacka.org? Ako carinik nije potpuni idiot, posadi pola sata tretmana ne gine. A što će onda biti s vašim živcima?
I sad, ako je zaista tako, što činite?

Uputa: stanite u najkraći red!

Argument koji slijedi sam čuo od svog brata.

Ako se najkraća kolona stvarala pred vašim očima, baš u momentu kad ste prilazili graničnom prijelazu, onda je upravo otvoren novi ulaz/izlaz, i to s namjerom da sa granica učini protočnijom. U tom slučaju je jasno da priliku treba zgrabiti.
U protivnom, taj je red bio najkraći i prije vašeg dolaska, recimo u proteklih t minuta, gdje je t > 0. U tih t minuta, jer je promet gust, na granični prijelaz je dospjelo mnogo vozila. Gotovo svi vozači, vodeći se zdravim razumom, ili intuicijom ili znanstvenim pristupom, odabrali su upravo tu kolonu. Kad carinici u toj koloni ne bi bili brži i efikasniji od svojih kolega, u času (tj. gotovo odmah) bi se taj red napunio i izjednačio s ostalima, te bi ostao takav i do vašeg dolaska. Unatoč svemu, taj red je ostao manji!
Zaključak: službenici koji opslužuju taj ulaz/izlaz zaista rade brže od svojih kolega.
Zato ne filozofirajte, nego uvijek stanite u najkraći red!
- 21:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.10.2006., ponedjeljak

Ledene staze

Obožavam sport. Nogomet najviše. Ali s jednakim žarom gledam i skijaške skokove i biatlon. Vjerojatno je ideja natjecanja ono što me najviše privlači. Hic Rhodus hic salta je razlog zbog kojeg nikad nisam bio preveliki entuzijast za Weltklasse u Zurichu - više me veseli gledati službena prvenstva, pa makar i s lošim rezultatima.
Divim se velikim šampionima. Npr. Janici. Ili, da ostanemo u atletici, Al Oerter, Sergej Bubka, Jan Železny, Stefka Kostadinova su neki od mojih favorita.
I uvijek sam presretan kad našim sportašima uspije nešto veliko. Priznajem da sam bio ganut kad je Goran osvojio zadnji poen protiv Raftera onomad u Wimbledonu. Dan danas pamtim finale u Barceloni protiv prvog i jedinog dream teama.
Jedino, ja nekako ne vjerujem da su svi sjajni uspjesi naših sportaša baš onolika reklama za našu zemlju kako se to obično prikazuje. Prije mi se čini da je to jedna divna fraza i podloga za beskrajne manipulacije.

Odmah je važno izuzeti devedesete. To je bila druga priča i poanta je tada bila u prepoznavanju Hrvatske. Zato kapa dolje košarkašima i Goranu i obojici Gorana koji su kopali kao rudari na teniskom turniru parova u Barceloni kako bi osvojili medalju za Hrvatsku. I svima nespomenutima, svaka čast.
Danas je drugo. Kažu npr. da u svakom kutku svijeta znaju za Davora Šukera. To je super za Šukera, ali ja tu ne vidim neku stvarnu korist za RH. Ili Janica. Drugačije bi bilo kad bi Janica bila plod sustavnog rada u hrvatskom skijaškom savezu - a to drži vodu koliko i nadzorni odbor Brodosplita. U tom smislu je Ivan Ljubičić, kojemu isto svaka čast, možda i bolji primjer.
Možda mislite da pretjerujem. Ali pogledajmo stvar iz malo drugačijeg rakursa.
Primjer1. Španjolska je ovogodišnji prvak svijeta u košarci. To je bez sumnje blistavi uspjeh. No, je li to i za milimetar promijenilo našu percepciju Kraljevine Španjolske? Je li nas to nagnalo da uložimo novac u tamošnje projekte? Ljetovali zbog toga u Španjolskoj?
Primjer 2. U Parizu 2003. prvak svijeta u ping pongu je postao Austrijanac Werner Schlager. To nije uspjeh, to je podvig! Pazite: pokraj milijarde Kineza, Waldnera i Samsonova, prvak je postao Schlager. A nisam siguran da ste to uopće registrirali. Pa sad recite koliko je Schlager time promovirao Austriju.

Sve bi ovo bilo obično zanovijetanje, kad se priče o zaslugama za narod i promociji zemlje ne bi pisale s puno nula. Jesmo li svjesni koliko nas građane košta "vrhunski sport"? Koliko zapravo novaca gradovi i županije i HOO daju profesionalnim sportašima. Ne računam tu održavanje objekata nego, onako, za plaće. Uzmite enpeer (molim bez uvrede) vaterpolo klub Mladost Zagreb ili rukometni klub Zagreb. Tamo igraju vrhunski igrači s vrhunskim primanjima - koja, sva je prilika, nisu zaradili. Meni se to čini otprilike kao "ideje naše, benzin vaš". O Dinamu bolje ne trošiti riječi. Bolje su brojke: kažu da mi građani sponzoriramo Dinamo s 5 milijuna eura godišnje. (Opet da se iskreno logiram: meni je Dinamo, unatoč Mamiću, važan. Proljeće 82 mi je još uvijek važno. Poruka Dinamu: vratili ste krivog Cvitanovića.) Kaže Bandić, Zagreb je toliko velik i važan da mu treba i nogometni klub kakav doliči velikim i važnim gradovima. Što je valjda usputni dokaz da su Beč, Budimpešta i Prag neveliki i nevažni.

Našem istaknutom veslaču prohtjelo se da sudjeluje i na zimskoj Olimpijadi - naravno, opet s našim benzinom, pa se dosjetio formirati hrvatsku bob-posadu. Sa švicarskim pilotom skupio neke bodove u Svjetskom kupu i domogao se Olimpijade, sponzor RH. Popunio posadu, oni otišli, spustili se, preživjeli, i promovirali Hrvatsku. I sad je nama super jer kad se naša djeca bobiraju ledenim stazama, ona imaju naše, domaće uzore. A ja, cjepidlaka, pitam za novac.

No, kad bi se stvarno mene pitalo, ja bih sve te novce za Dinamo, Borasku & comp. i dr. vratio školskom sportu i djeci. Za 10 godina imamo još 10 Danijela Grgić plus zdravu djecu. Garant.
- 18:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje