EU dokumenti

utorak, 03.11.2009.

Ugovor o EU - pravna redaktura, 3. dio


Članak 26. (bivši članak J.16)

Glavni tajnik Vijeća, visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, pomaže Vijeću u pitanjima koja ulaze u područje zajedničke vanjske i sigurnosne politike, posebice doprinoseći oblikovanju, pripremi i provedbi političkih odluka te, kada je to primjereno, vođenjem političkog dijaloga s trećim stranama u ime Vijeća a na zahtjev Predsjedništva.

Članak 27. (bivši članak J.17)

Komisija je u potpunosti uključena u rad na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Članak 28. (bivši članak J stavak 18.)

1. Članci 189, 190, od 196. do 199, 203, 204, od 206. do 209, od 213. do 219, 255. i 290. Ugovora o osnivanju Europske zajednice primjenjuju se na odredbe koje se odnose na područja iz ove Glave.

2. Administrativni izdaci institucija nastali temeljem odredbi koje se odnose na područja iz ove Glave terete proračun Europskih zajednica.

3. Operativni izdaci nastali provedbom ovih odredaba također terete proračun Europskih zajednica, osim izdataka koji proizlaze iz mjera vojne ili obrambene prirode i slučajeva u kojima Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

U slučajevima kada ne terete proračun Europskih zajednica, izdaci terete države članice razmjerno bruto društvenom proizvodu, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije. Države članice čiji su predstavnici u Vijeću dali formalnu izjavu sukladno članku 23. stavku 1. drugom podstavku, nisu obvezne sudjelovati u financiranju izdataka koji proizlaze iz mjera vojne ili obrambene prirode.

4. Na izdatke koji terete proračun Europskih zajednica, primjenjuje se proračunski postupak predviđen Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

GLAVA VI.

ODREDBE O POLICIJSKOJ I PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM PREDMETIMA

Članak 29. (bivši članak K.1)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Europske zajednice, cilj Unije je pružiti građanima visoki stupanj sigurnosti na području slobode, sigurnosti i pravde, razvojem zajedničkog postupanja država članica na području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim predmetima te spriječavanjem i suzbijanjem rasizma i ksenofobije.

Taj se cilj postiže spriječavanjem i suzbijanjem organiziranog i drugih vrsta kriminala, a posebice terorizma, trgovine ljudima i kaznenih djela protiv djece, protupravne trgovine drogom i oružjem, korupcije i prijevare, kroz:

- tješnju suradnju policijskih, carinskih i drugih nadležnih vlasti država članica, kako neposredno, tako i putem Europskog policijskog ureda (Europol), sukladno odredbama članaka 30. i 32;

- tješnju suradnju između pravosudnih i drugih nadležnih vlasti država članica sukladno odredbama članka 31. točka od (a) do (d) i članka 32;

- kada je to potrebno, približavanje kaznenopravnih propisa u državama članicama, sukladno odredbama članka 31. točke (e).

Članak 30. (bivši članak K.2)

1. Zajedničko postupanje na području policijske suradnje obuhvaća:

(a) operativnu suradnju između nadležnih vlasti, uključujući policiju, carinsku i druge specijalizirane službe država članica za kazneni progon, pri spriječavanju, otkrivanju i istrazi kaznenih djela;

(b) prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu relevantnih informacija, uključujući informacije službi nadležnih za kazneni progon koje se odnose na vijesti o sumnjivim financijskim transakcijama, posebice putem Europola, uz poštivanje odgovarajućih odredaba o zaštiti osobnih podataka;

(c) suradnju i zajedničke inicijative na području osposobljavanja, razmjene časnika za vezu, privremenih premještaja, korištenja opreme i forenzičkih istraživanja;

(d) zajedničku procjenu pojedinih istražnih tehnika za otkrivanje teških oblika organiziranog kriminala.

2. Vijeće promiče suradnju putem Europola, pri čemu, u roku od pet godina od stupanja na snagu Amsterdamskog ugovora, posebice:

(a) olakšava i podupire pripreme Europola te potiče koordinaciju i provođenje specifičnih istražnih radnji nadležnih vlasti država članica, uključujući operativno djelovanje zajedničkih timova u kojima sudjeluju i predstavnici Europola koji imaju ulogu potpore;

(b) usvaja mjere koje Europolu omogućavaju da od nadležnih vlasti država članica traži provođenje i koordinaciju istraga u posebnim slučajevima te da razvija specifična strukovna znanja koja se državama članicama mogu staviti na raspolaganje kao pomoć u istragama slučajeva organiziranog kriminala;

(c) promiče povezivanje dužnosnika koji provode kazneni progon i istragu, a specijalizirani su za borbu protiv organiziranog kriminala te blisko surađuju s Europolom;

(d) utemeljuje istraživačku, dokumentacijsku i statističku mrežu vezanu uz prekogranični kriminal.

Članak 31. (bivši članak K.3)

Zajedničko postupanje na području pravosudne suradnje u kaznenim predmetima obuhvaća:

(a) olakšavanje i ubrzavanje suradnje između nadležnih ministarstava i pravosudnih ili odgovarajućih vlasti država članica u sudskim postupcima i pri izvršenju odluka;

(b) olakšavanje izručenja između država članica;

(c) osiguravanje usklađenosti propisa koji se primjenjuju u državama članicama, u mjeri u kojoj je to potrebno za unapređenje ove suradnje;

(d) sprečavanje sukoba nadležnosti između država članica;

(e) postupno usvajanje mjera kojima se utvrđuju minimalna pravila o obilježjima kaznenih djela i kaznama na području organiziranog kriminala, terorizma i protupravne trgovine drogom.

Članak 32. (bivši članak K.4)

Vijeće utvrđuje pod kojim uvjetima i u kojim granicama nadležne vlasti iz članaka 30. i 31. mogu djelovati na području druge države članice u vezi i u dogovoru s vlastima te države.

Članak 33. (bivši članak K.5)

Ova Glava ne utječe na izvršavanje dužnosti država članica u pogledu očuvanja javnog poretka te zaštite unutarnje sigurnosti.




Članak 34. (bivši članak K.5)

1. Na područjima na koje se odnosi ova Glava, države članice u Vijeću se međusobno obavještavaju i savjetuju radi koordiniranja svojih djelovanja. U tu svrhu, one uspostavljaju suradnju između svojih nadležnih upravnih tijela.

2. Vijeće poduzima mjere i promiče suradnju koristeći se odgovarajućim oblicima i postupcima utvrđenima ovom Glavom, doprinoseći ostvarivanju ciljeva Unije. U tu svrhu, na poticaj bilo koje države članice ili Komisije, Vijeće jednoglasno može:

(a) usvajati zajednička stajališta kojima se utvrđuje pristup Unije određenom pitanju;

(b) donositi okvirne odluke radi približavanja zakona i drugih propisa država članica. Okvirne odluke obvezujuće su za države članice u pogledu rezultata koji se moraju postići, ali odabir oblika i metoda postizanja tih rezultata prepušten je državnim vlastima. One nemaju neposredni učinak;

(c) donositi odluke u svaku drugu svrhu sukladnu ciljevima iz ove Glave, osim u svrhu približavanja zakona i drugih propisa država članica. Te su odluke obvezujuće i nemaju neposredni učinak; Vijeće kvalificiranom većinom usvaja mjere potrebne za provedbu tih odluka na razini Unije;

(d) sastavljati konvencije čije usvajanje preporučuje državama članicama sukladno njihovim ustavnopravnim propisima. Države članice pokreću odgovarajuće postupke u roku koji odredi Vijeće.

Nakon što ih usvoji najmanje polovica država članica, konvencije stupaju na snagu u tim državama članicama, osim ako je njima drukčije predviđeno. Mjere kojima se provode konvencije usvajaju se u Vijeću dvotrećinskom većinom glasova ugovornih strana.

3. Kada je za donošenje odluka Vijeća potrebna kvalificirana većina, glasovi njegovih članova ponderiraju se na način utvrđen člankom 205. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice: za donošenje odluka Vijeća potrebna su najmanje 62 glasa za, koje je dalo najmanje 10 članova.

4. O postupovnim pitanjima Vijeće odlučuje većinom glasova svojih članova.

Članak 35. (bivši članak K.7)

1. Pod uvjetima utvrđenim ovim člankom, Sud Europskih zajednica nadležan je za prethodno odlučivanje o valjanosti i tumačenju okvirnih odluka i odluka, o tumačenju konvencija iz ove Glave i o valjanosti i tumačenju mjera za njihovo provođenje.

2. Izjavom danom u trenutku potpisivanja Amsterdamskog ugovora ili u bilo kojem kasnijem trenutku, svaka država članica priznaje nadležnost Suda EZ-a za prethodno odlučivanje iz stavka 1.

3. Država članica koja da izjavu sukladno stavku 2. određuje:

(a) da svaki sud te države, protiv čijih odluka po domaćem pravu ne postoji pravno sredstvo, može od Suda EZ-a zatražiti da prethodno odluči o pitanju koje se u predmetu koji je u tijeku pojavilo u vezi valjanosti ili tumačenja akta iz stavka 1, ako taj sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donošenje presude, ili

(b) da svaki sud te države može od Suda EZ-a zatražiti da prethodno odluči o pitanju koje se u predmetu koji je u tijeku pojavilo u vezi valjanosti ili tumačenja akta iz stavka 1, ako taj sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donošenje presude.

4. Svaka država članica, bez obzira je li dala izjavu sukladno stavku 2. ili nije, može u postupcima iz stavka 1. Sudu EZ-a upućivati podneske ili pisana očitovanja.

5. Sud EZ-a nije nadležan preispitivati valjanost ili razmjernost operacija koje provodi policija ili druge službe država članica za kazneni progon, ili izvršavanje dužnosti država članica u pogledu očuvanja javnog poretka te zaštite unutarnje sigurnosti.

6. Sud EZ-a nadležan je preispitivati zakonitost okvirnih odluka i odluka u postupcima koje neka država članica ili Komisija pokrene zbog nenadležnosti, bitne povrede postupka, povrede ovog Ugovora ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog uz njegovu primjenu ili zbog zloporabe ovlasti. Postupci predviđeni ovim stavkom pokreću se u roku od dva mjeseca od objavljivanja mjere.

7. Sud EZ-a nadležan je odlučivati o bilo kojem sporu između država članica koji se odnosi na tumačenje ili primjenu akata donesenih temeljem članka 34. stavka 2. kad god ga Vijeće ne može riješiti u roku od šest mjeseci od dana kada ga je Vijeću uputio jedan od njegovih članova. Sud EZ-a nadležan je odlučivati i o svakom sporu između država članica i Komisije koji se odnosi na tumačenje ili primjenu konvencija sastavljenih sukladno članku 34. stavku 2. točki (d).

Članak 36. (bivši članak K.8)

1. Osniva se Koordinacijski odbor sastavljen od visokih dužnosnika. Osim koordinacijske uloge, zadaća Odbora je:

- na zahtjev Vijeća ili samoinicijativno davati mišljenja Vijeću;

- pridonositi pripremi rasprava koje Vijeće vodi na područjima iz članka 29, ne dovodeći u pitanje primjenu članka 207. Ugovora o osnivanju Europske zajednice

2. Komisija je u potpunosti uključena u rad na područjima iz ove Glave.

Članak 37. (bivši članak K.9.)

U međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama u kojima sudjeluju, države članice zastupaju zajednička stajališta usvojena sukladno odredbama ove Glave.

Članci 18. i 19. na odgovarajući se način primjenjuje na pitanja koja ulaze u ovu Glavu.

Članak 38. (bivši članak K.10)

Sporazumi iz članka 24. mogu obuhvaćati pitanja koja ulaze u ovu Glavu.

Članak 39. (bivši članak K.11)

1. Prije usvajanju bilo koje mjere iz članka 34. stavka 2. točaka (b), (c) i (d), Vijeće se savjetuje s Europskim parlamentom. Europski parlament daje svoje mišljenje u roku koji Vijeće može utvrditi, a koji neće biti kraći od tri mjeseca. Ako u tom roku Europski parlament ne da mišljenje, Vijeće može djelovati.

2. Predsjedništvo i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o raspravama s područja obuhvaćenih ovom Glavom.

3. Europski parlament može Vijeću postavljati pitanja ili mu davati preporuke. Svake godine održava raspravu o napretku ostvarenom na područjima na koje se odnosi ova Glava.

Članak 40. (bivši članak K.12)

1. Države članice koje namjeravaju uspostaviti tiješnju međusobnu suradnju mogu biti ovlaštene, podložno odredbama članaka 43. i 44. koristiti institucije, postupke i mehanizme predviđene Ugovorima, ako predložena suradnja:

(a) poštuje ovlasti Europske zajednice i ciljeve predviđene ovom Glavom;

(b) ima za cilj omogućiti brži razvoj Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde.

2. Ovlaštenje iz stavka 1. daje Vijeće kvalificiranom većinom, na prijedlog odnosnih država članica i nakon što je Komisiju pozvalo da iznese mišljenje; prijedlog se proslijeđuje i Europskom parlamentu.

Ako član Vijeća izjavi da se zbog važnih i izričito navedenih razloga državne politike namjerava suprotstaviti ovlaštenju koje se daje kvalificiranom većinom, neće se glasovati. Vijeće može kvalificiranom većinom zatražiti da se to pitanje uputi Europskom vijeću na jednoglasno odlučivanje.

Glasovi članova Vijeća ponderiraju se sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Za donošenje odluka potrebna su najmanje 62 glasa za, koja je dalo najmanje 10 članova.

3. Svaka država članica koja želi postati strankom suradnje uspostavljene sukladno ovom članku, o svojoj namjeri obavještava Vijeće i Komisiju, a Komisija Vijeću daje svoje mišljenje u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti, po mogućnosti s priloženom preporukom o posebnim aranžmanima koje smatra neophodnim da bi ta država članica postala strankom odnosne suradnje. U roku od četiri mjeseca od dana te obavijesti, Vijeće odlučuje o tom zahtjevu kao i o svim posebnim aranžmanima koja smatra neophodnim. Smatra se da je odluka donesena, osim ako Vijeće kvalificiranom većinom odluči odgoditi njeno donošenje; u tom slučaju, Vijeće navodi razloge za svoju odluku i određuje datum za njeno preispitivanje. U svrhu ovog stavka, Vijeće djeluje sukladno članku 44.

4. Odredbe članka od 29. do 41. primjenjuju se na tješnju suradnju predviđenu ovim člankom, osim ako je ovim člankom i člancima 43. i 44. drukčije predviđeno.

Odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice o nadležnosti Suda Europskih zajednica i izvršavanju te nadležnosti primjenjuju se na stavke 1, 2. i 3.

5. Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije.

Članak 41. (bivši članak K.13)

1. Članci 189, 190, 195, od 196. do 199, 203, 204, 205. stavak 3, od 206. do 209, od 213. do 219, 255. i 290. Ugovora o osnivanju Europske zajednice primjenjuju se na odredbe koje se odnose na područja iz ove Glave.

2. Administrativni izdaci institucija nastali temeljem odredbi koje se odnose na područja iz ove Glave terete proračun Europskih zajednica.

3. Operativni izdaci nastali provedbom ovih odredaba također terete proračun Europskih zajednica, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije. U slučajevima kada ne terete proračun Europskih zajednica, izdaci terete države članice razmjerno brutodruštvenom proizvodu, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

4. Na izdatke koji terete proračun Europskih zajednica, primjenjuje se proračunski postupak predviđen Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.




Članak 42. (bivši članak K.14)

Na poticaj Komisije ili neke države članice te nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Vijeće može jednoglasno odlučiti da djelovanje na područjima iz članka 29. potpada pod Glavu IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice te istodobno utvrditi odgovarajuće uvjete glasovanja. Vijeće državama članicama preporuča da tu odluku donesu sukladno svojim ustavnopravnim propisima.

GLAVA VII. (bivša Glava VI.a)

ODREDBE O TJEŠNJOJ SURADNJI

Članak 43. (bivši članak K.15)

1. Države članice koje namjeravaju uspostaviti tješnju međusobnu suradnju mogu koristiti institucije, postupke i mehanizme predviđene ovim Ugovorom i Ugovorom o osnivanju Europske zajednice, ako predložena suradnja:

(a) je usmjerena unapređenju ciljeva Unije te zaštiti i služenju njezinim interesima;

(b) poštuje načela spomenutih Ugovora i jedinstveni institucionalni okvir Unije;

(c) koristi se samo kao krajnje sredstvo, kada se ciljevi spomenutih Ugovora nisu mogli ostvariti primjenom odgovarajućih postupaka utvrđenih tim Ugovorima;

(d) tiče se barem većine država članica;

(e) ne utječe na pravnu stečevinu Zajednice i mjere usvojene temeljem ostalih odredbi spomenutih Ugovora;

(f) ne utječe na nadležnosti, prava, obveze i interese onih država članica koje u njoj ne sudjeluju;

(g) bude otvorena svim državama članicama i dopušta im da u bilo kojem trenutku postanu stranke suradnje, ako se pridržavaju temeljne odluke i odluka donesenih unutar tog okvira;

(h) udovoljava posebnim dodatnim kriterijima iz članka 11. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i članka 40. ovog Ugovora, ovisno o području o kojem je riječ, te da je suradnju odobrilo Vijeće sukladno postupku iz tih članaka.

2. U mjeri u kojoj ih se to tiče, države članice primjenjuju akte i odluke donesene radi provedbe suradnje u kojoj sudjeluju. Države članice koje ne sudjeluju u takvoj suradnji ne onemogućavaju njenu provedbu od strane država članica koje u njoj sudjeluju.

Članak 44. (bivši članak K.16.)

1. U svrhu donošenja akata i odluka potrebnih za provedbu suradnje iz članka 43, primjenjuju se odgovarajuće institucionalne odredbe ovog Ugovora i Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Svi članovi Vijeća mogu sudjelovati u raspravama, ali u donošenju odluka mogu sudjelovati samo predstavnici država članica koje sudjeluju u suradnji. Kvalificirana se većina određuje u omjeru ponderiranih glasova dotičnih članova Vijeća jednakom onome predviđenom člankom 205. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Jednoglasnost čine samo glasovi dotičnih članova Vijeća.

2. Izdatke koji proizlaze iz provedbe suradnje, osim administrativnih troškova institucija, snose države članice koje sudjeluju u suradnji, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

Članak 45. (bivši članak K.17)

Vijeće i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o razvoju tješnje suradnje uspostavljene temeljem ove glave.

GLAVA VIII. (bivša Glava VII.)

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 46. (bivši članak L)

Odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju koje se tiču nadležnosti Suda Europskih zajednica i izvršavanja te nadležnosti, primjenjuju se samo na sljedeće odredbe ovog Ugovora:

(a) odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice s ciljem osnivanja Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednici za ugljen i čelik i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;

(b) odredbe Glave VI, pod uvjetima iz članka 35;

(c) odredbe Glave VII, pod uvjetima iz članka 11. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i članka 40. ovog Ugovora;

(d) članak 6. stavak 2. s obzirom na djelovanje institucija, u mjeri u kojoj je Sud EZ-a nadležan temeljem Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i ovog Ugovora;

(e) članke od 46. do 53.

Članak 47. (bivši članak M)

Podložno odredbama o izmjenama Ugovora o Europskoj ekonomskoj zajednici s obzirom na osnivanje Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik te Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i ovih završnih odredbi, ništa u ovom Ugovoru ne utječe na Ugovore o osnivanju Europskih zajednica niti naknadne ugovore ili akte kojima se oni mijenjaju ili dopunjuju.

Članak 48. (bivši članak N)

Vlada bilo koje države članice ili Komisija mogu podnositi Vijeću prijedloge izmjena Ugovora na kojima se Unija temelji.

Ako Vijeće, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i, ako je to primjereno, s Komisijom, dade mišljenje u korist sazivanja konferencije predstavnika vlada država članica, konferenciju saziva predsjednik Vijeća kako bi se suglasno utvrdile namjeravane izmjene ovih Ugovora. U slučaju institucionalnih promjena na monetarnom području, savjetuje se i sa Europskom središnjom bankom.

Izmjene stupaju na snagu nakon što ih sve države članice ratificiraju sukladno svojim ustavnopravnim propisima.

Članak 49. (bivši članak O)

Svaka europska država koja poštuje načela iz članka 6. stavka 1. može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji. Svoj zahtjev upućuje Vijeću, koje odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Komisijom i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, koji odlučuje apsolutnom većinom svojih članova.

Uvjeti primanja u članstvo i prilagodbe Ugovorima na kojima se Unija temelji i koje su potrebne radi tog primanja, utvrđuju se sporazumom između država članica i države koja je podnijela zahtjev. Taj se sporazum podnosi na ratifikaciju svim državama ugovornicama sukladno njihovim ustavnopravim propisima.

Članak 50. (bivši članak P)

1. Ovime se ukidaju članci od 2. do 7. i od 10. do 19. Ugovora o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, potpisanog 8. travnja 1965. u Bruxellesu.

2. Ovime se ukidaju članak 2, članak 3. stavak 2. i Glava III. Jedinstvenog europskog akta potpisanog 17. veljače 1986. u Luksemburgu i 28. veljače 1986. u Hagu.

Članak 51. (bivši članak Q)

Ovaj Ugovor sklapa se na neograničeno vrijeme.

Članak 52. (bivši članak R)

1. Visoke ugovorne strane ratificiraju ovaj Ugovor sukladno svojim ustavnopravnim propisima. Ratifikacijski instrumenti polažu se kod Vlade Republike Italije.

2. Ovaj Ugovor stupa na snagu 1. siječnja 1993, ako su prethodno položeni svi ratifikacijski instrumenti ili, u suprotnom, prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon polaganja posljednjeg ratifikacijskog instrumenta.

Članak 53. (bivši članak S)

Ovaj Ugovor, sastavljen u jedinstvenom izvorniku na danskom, engleskom, francuskom, grčkom, irskom, nizozemskom, njemačkom, portugalskom, španjolskom i talijanskom jeziku, pri čemu je tekst na svakom od ovih jezika jednako vjerodostojan, pohranjuje se u pismohrani Vlade Republike Italije, koja svakoj vladi ostalih država potpisnica dostavlja po jedan ovjereni primjerak.

Temeljem Ugovora o pristupanju iz 1994, finska i švedska verzija ovog Ugovora također su vjerodostojne.

Potvrđujući navedeno, niže potpisani punomoćnici potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Maastrichtu, dana sedmog veljače godine tisućuidevetstotinadevedesetidruge.

Mark EYSKENS Philippe MAYSTADT
Uffe ELLEMANN-JENSEN Anders FOGH RASMUSSEN
Hans Dietrich GENSCHER Theodor WAIGEL
Antonios SAMARAS Efthymios CHRISTODOULOU
Francisco FERNÁNDEZ ORDÓŇEZ Carlos SOLCHAGA CATALÁN
Roland DUMAS Pierre BÉRÉGOVOY
Gerard COLLINS Bertie AHERN
Gianni DE MICHELIS Guido CARLI
Jacques F. POOS Jean-Claude JUNCKER
Hans VAN DEN BROEK Willem KOK
Joăo de Deus PINHEIRO Jorge BRAGA DE MACEDO
Douglas HURD Francis MAUDE
- 23:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ugovor o EU - pravna redaktura, 2. dio


ODREDBE O ZAJEDNIČKOJ VANJSKOJ I SIGURNOSNOJ POLITICI

Članak 11. (bivši članak J.1)

1. Unija utvrđuje i provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku kojom se obuhvaćaju sva područja vanjske i sigurnosne politike, a čiji su ciljevi:

- zaštita zajedničkih vrednota, temeljnih interesa, neovisnosti i cjelovitosti Unije, sukladno načelima Povelje Ujedinjenih naroda;

- jačanje sigurnosti Unije usvakom pogledu;

- očuvanje mira i jačanje međunarodne sigurnosti sukladno načelima Povelje Ujedinjenih naroda, kao i načelima Helsinškog završnog akta i ciljevima Pariške povelje, uključujući i ona vezana uz vanjske granice;

- promicanje međunarodne suradnje;

- razvoj i učvršćivanje demokracije i vladavine prava te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Države članice aktivno i bez zadrške podupiru vanjsku i sigurnosnu politiku Unije u duhu odanosti i uzajamne solidarnosti.

Države članice surađuju kako bi pospješile i razvile uzajamnu političku solidarnost. One se suzdržavaju od svakog postupka koji bi bio protivan interesima Unije ili bi mogao umanjiti njenu djelotvornost u ulozi povezujuće sile u međunarodnim odnosima.

Vijeće osigurava pridržavanje ovih načela.

Članak 12. (bivši članak J.2)

Ciljeve iz članka 11. Unija ostvaruje:

- određivanjem načela i općih smjernica zajedničke vanjske i sigurnosne politike;

- odlučivanjem o zajedničkim strategijama;

- usvajanjem zajedničkih djelovanja;

- usvajanjem zajedničkih stajališta;

- jačanjem sustavne suradnje država članica u provođenju politike.

Članak 13. (bivši članak J stavak 3.)

1. Europsko vijeće određuje načela i opće smjernice za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, kao i za pitanja koja se odnose na obranu.

2. Europsko vijeće odlučuje o zajedničkim strategijama koje Unija provodi na područjima na kojima države članice imaju značajne zajedničke interese.

U zajedničkim se strategijama navode njihovi ciljevi, trajanje i sredstva koja Unija i države članice stavljaju na raspolaganje.

3. Vijeće donosi odluke potrebne za određivanje i provedbu zajedničke vanjske i sigurnosne politike temeljem općih smjernica koje utvrđuje Europsko Vijeće.

Vijeće preporučuje Europskom vijeću zajedničke strategije i provodi ih, posebice usvajanjem zajedničkih djelovanja i zajedničkih stajališta.

Vijeće osigurava jedinstvo, dosljednost i učinkovitost djelovanja Unije.

Članak 14. (bivši članak J.4)

1. Vijeće usvaja zajednička djelovanja. Zajednička djelovanja odnose se na posebne situacije za koje se smatra da zahtijevaju operativno djelovanje Unije. Njima se utvrđuju njihovi ciljevi, opseg i sredstva koja se Uniji stavljaju na raspolaganje, uvjeti njihove provedbe a po potrebi i njihovo trajanje.

2. Ako dođe do promjene u okolnostima koje bitno utječu na pitanje koje je predmetom zajedničkog djelovanja, Vijeće preispituje načela i ciljeve tog djelovanja i donosi potrebne odluke. Sve dok Vijeće ne donese neku odluku, zajedničko se djelovanje i dalje provodi.

3. Zajednička djelovanja obvezuju države članice u pogledu usvojenih stajališta kao i u provođenju njihovih djelatnosti.

4. Kako bi se osigurala provedba nekog zajedničkog djelovanja, Vijeće može od Komisije zatražiti da mu podnese sve odgovarajuće prijedloge koji se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

5. Svako stajalište ili mjera na razini pojedine države, koji su planirani u okviru nekog zajedničkog djelovanja, pravodobno se priopćavaju kako bi se, po potrebi, obavila prethodna savjetovanja u Vijeću. Obveza prethodnog priopćavanja podataka ne odnosi se na mjere koje predstavljaju tek prenošenje odluka Vijeća na razinu pojedine države.

6. U slučajevima prijeke potrebe koja proizlazi iz promjena u stanju te u izostanku odluke Vijeća, države članice mogu poduzeti potrebne hitne mjere, vodeći računa o općim ciljevima zajedničkog djelovanja. Dotične države članice odmah obavještavaju Vijeće o takvim mjerama.

7. Ako dođe do bilo kakvih većih poteškoća u provedbi nekog zajedničkog djelovanja, države članice s time upoznaju Vijeće koje o tome raspravlja i traži primjerena rješenja. Takva rješenja neće biti protivna ciljevima zajedničkog djelovanja niti će umanjiti njihovu učinkovitost.


Članak 15. (bivši članak J.5)

Vijeće usvaja zajednička stajališta. Zajedničkim se stajalištima utvrđuje pristup Unije određenom pitanju geografske ili tematske prirode. Države članice brinu da su njihove državne politike sukladne zajedničkim stajalištima.


Članak 16. (bivši članak J.6)

Kako bi se osiguralo da Unija što djelotvornije vrši svoj utjecaj putem usklađenog i konvergentnog djelovanja, države članice međusobno se u Vijeću obavještavaju i savjetuju o svakom pitanju vanjske i sigurnosne politike koje je od općeg interesa.

Članak 17. (bivši članak J.7.)

1. Zajednička vanjska i sigurnosna politika obuhvaća sva pitanja koja se odnose na sigurnost Unije, uključujući i postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike u smislu drugog podstavka, koja bi mogla dovesti do zajedničke obrane, ako Europsko vijeće tako odluči. U tom slučaju, ono državama članicama preporučuje donošenje takve odluke sukladno njihovim ustavnopravnim propisima.

Zapadnoeuropska unija (ZEU) sastavni je dio razvoja Unije, koji Uniji omogućava pristup operativnoj sposobnosti, osobito u vezi sa stavkom 2. Ona podupire Uniju u oblikovanju obrambenih aspekata zajedničke vanjske i sigurnosne politike utvrđene ovim člankom. Sukladno tome, Unija unapređuje tješnje institucionalne odnose s ZEU-om imajući u vidu, ako Europsko vijeće tako odluči, mogućnost integracije ZEU-a u Uniju. U tom slučaju, ono državama članicama preporuča donošenje takve odluke sukladno njihovim ustavnopravnim propisima.

Politika Unije sukladna ovom članku ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i obrambene politike određenih država članica, poštuje obveze pojedinih država članica čija se zajednička obrana ostvaruje u okviru Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a), temeljem Sjevernoatlantskog ugovora te je sukladna zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici utvrđenoj unutar tog okvira.

Države članice podupiru postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike putem međusobne suradnje na području naoružanja, a na način koji države članice smatraju primjerenim.

2. Pitanja iz ovog članka uključuju humanitarne i spasilačke zadatke, zadatke održavanja mira i zadatke borbenih snaga u rješavanju kriza, uključujući uspostavljanje mira.

3. Unija koristi ZEU za razradu i provedbu odluka i djelatnosti Unije koje se odnose na obranu.

Kod onih pitanja za koje Unija koristi ZEU, Europsko vijeće je za utvrđivanje smjernica sukladno članku 13. nadležno i u odnosu na ZEU.

Kada Unija koristi ZEU za razradu i provedbu odluka Unije o zadacima iz stavka 2, sve države članice Unije ovlaštene su u potpunosti sudjelovati u tim zadacima. Vijeće, u dogovoru s institucijama ZEU-a, usvaja potrebne praktične aranžmane kako bi svim državama članicama koje doprinose tim zadacima omogućilo potpuno i ravnopravno sudjelovanje u planiranju i odlučivanju u ZEU-u.

Odluke iz ovog stavka koje se odnose na obranu donose se ne dovodeći u pitanje politike i obveze u smislu stavka 1, trećeg podstavka.

4. Odredbe ovog članka ne spriječavaju razvoj tješnje suradnje između dviju ili više država članica na bilateralnoj razini u okviru ZEU-a i Atlantskog saveza, ukoliko takva suradnja nije protivna niti spriječava onu predviđenu ovom Glavom.

5. Radi unaprijeđenja ciljeva ovoga članka, njegove odredbe preispituju se sukladno članku 48.

Članak 18. (bivši članak J.8.)

1. U pitanjima koja ulaze u zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Uniju predstavlja Predsjedništvo.

2. Predsjedništvo je odgovorno za provedbu odluka donijetih po ovoj Glavi; u okviru te zadaće, ono načelno izražava stajalište Unije u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama.

3. Predsjedništvu pomaže glavni tajnik Vijeća, koji obnaša dužnost visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

4. Komisija je u potpunosti uključena u zadaće navedene u stavku 1. i 2. Ako je to potrebno, Predsjedništvu u tim zadaćama pomaže država članica koja će sljedeća preuzeti predsjedanje.

5. Kad god to smatra neophodnim, Vijeće može imenovati posebnog predstavnika za određena politička pitanja.

Članak 19. (bivši članak J.9.)

1. Države članice koordiniraju svoje djelovanje u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama. Tamo podržavaju zajednička stajališta.

Kada u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama ne sudjeluju sve države članice, one koje sudjeluju podržavaju zajednička stajališta.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka i članak 14. stavak 3, države članice zastupljene u međunarodnim organizacijama ili na međunarodnim konferencijama u kojima ne sudjeluju sve države članice, redovito obavještavaju odsutne države članice o svim pitanjima od zajedničkog interesa.

Države članice koje su ujedno i članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda usklađuju se i u potpunosti redovito obavještavaju ostale države članice. U obavljanju svojih dužnosti, države članice koje su stalne članice Vijeća sigurnosti zalažu se za stajališta i interese Unije, ne dovodeći u pitanje svoje odgovornosti po odredbama Povelje Ujedinjenih naroda.

Članak 20. (bivši članak J.10)

Diplomatska i konzularna predstavništva država članica i izaslanstva Komisije u trećim zemljama i na međunarodnim konferencijama, kao i njihovi predstavnici u međunarodnim organizacijama, surađuju kako bi osigurali poštivanje i provođenje zajedničkih stajališta i zajedničkih djelovanja koje je usvojilo Vijeće.

Oni jačaju suradnju razmjenom informacija, provođenjem zajedničkih procjena i doprinošenjem provedbi članka 20. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Članak 21. (bivši članak J.11)

O glavnim aspektima i temeljnim usmjerenjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike Predsjedništvo se savjetuje s Europskim parlamentom te osigurava da su stajališta Europskog parlamenta primjereno uzeta u razmatranje. Predsjedništvo i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o razvoju vanjske i sigurnosne politike Unije.

Europski parlament Vijeću može postavljati pitanja ili mu davati preporuke. Europski parlament jednom godišnje održava raspravu o napretku u provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Članak 22. (bivši članak J.12)

1. Svaka država članica ili Komisija može Vijeću uputiti pitanje koje se odnosi na zajedničku vanjsku ili sigurnosnu politiku, te mu može podnositi prijedloge.

2. U slučajevima koji zahtijevaju brzu odluku, Predsjedništvo saziva izvanrednu sjednicu Vijeća samonicijativno ili na prijedlog Komisije ili na prijedlog neke države članice, i to u roku od četrdeset i osam sati ili, u slučaju hitnosti, u kraćem roku.

Članak 23. (bivši članak J.13)

1. Odluke iz ove Glave Vijeće donosi jednoglasno. Suzdržani glasovi nazočnih ili zastupanih članova ne spriječavaju donošenje takvih odluka.

Kada se suzdržao od glasovanja, bilo koji član Vijeća svoju suzdržanost može obrazložiti davanjem formalne izjave u smislu ovog podstavka. U tom slučaju, član nije obvezan primjenjivati odluku, ali prihvaća da odluka obvezuje Uniju. U duhu uzajamne solidarnosti, dotična se država članica suzdržava od svih djelovanja koja bi mogla biti u suprotnosti ili onemogućiti djelovanje Unije koje se temelji na toj odluci, a ostale države članice poštuju njeno stajalište. Ako članovi Vijeća koji na taj način obrazlože svoju suzdržanost čine više od jedne trećine glasova ponderiranih sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, odluka nije donesena.

2. Odstupajući od stavka 1, Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom:

- pri usvajanju zajedničkih djelovanja, zajedničkih stajališta ili donošenju bilo koje druge odluke temeljem neke zajedničke strategije;

- pri donošenju svih odluka kojima se provodi neko zajedničko djelovanje ili zajedničko stajalište.

Ako član Vijeća izjavi da se zbog važnih i izričito navedenih razloga državne politike namjerava suprotstaviti odluci koja se donosi kvalificiranom većinom, neće se glasovati. Vijeće može kvalificiranom većinom zatražiti da se to pitanje uputi Europskom vijeću na jednoglasno odlučivanje.

Glasovi članova Vijeća ponderiraju se sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Za donošenje odluka potrebna su najmanje 62 glasa za, koja je dalo najmanje 10 članova.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na odluke koje se odnose na vojna ili obrambena pitanja.

3. O postupovnim pitanjima, Vijeće odlučuje većinom glasova svojih članova.

Članak 24. (bivši članak J.14)

Kada je pri provedbi odredaba ove Glave potrebno sklopiti sporazum s jednom ili više država ili međunarodnih organizacija, Vijeće jednoglasno može ovlastiti Predsjedništvo, kojem prema potrebi pomaže Komisija, da u tu svrhu pokrene pregovore. Takve sporazume Vijeće sklapa jednoglasno, na preporuku Predsjedništva. Niti jedan sporazum ne obvezuju državu članicu čiji predstavnik u Vijeću izjavi da se mora pridržavati ustavnopravnih propisa svoje države; ostali članovi Vijeća mogu se dogovoriti da se sporazum na njih primjenjuje privremeno.

Odredbe ovog članka primjenjuju se i na pitanja iz glave VI.

Članak 25. (bivši članak J.15)

Ne dovodeći u pitanje članak 207. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Politički odbor nadzire međunarodnu situaciju u područjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike i doprinosi utvrđivanju politika davanjem mišljenja Vijeću, na zahtjev Vijeća ili samoinicijativno. Isto tako, nadzire provedbu dogovorenih politika, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Predsjedništva i Komisije.

- 23:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ugovor o EU - pravna redaktura 1. dio


Na zamolbu, informacije dostavila gospođa Mirta Mandić, načelnica Odjela za međunarodno javno pravo i međunarodnopravna pitanja EU

UGOVOR O EUROPSKOJ UNIJI - PROČIŠĆENI TEKST -


KAZALO


I. Tekst Ugovora

Preambula Strana

GLAVA I. – Zajedničke odredbe

GLAVA II. – Odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice s ciljem osnivanja Europske zajednice

GLAVA III. – Odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik

GLAVA IV. – Odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju

GLAVA V. – Odredbe o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici

GLAVA VI. – Odredbe o policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim predmetima

GLAVA VII. – Odredbe o tješnjoj suradnji

GLAVA VIII. – Završne odredbe

II. PROTOKOLI (tekst nije u prilogu)

Napomena: upućivanje u protokolima na članke, glave i odjeljke Ugovora prilagođeno je tablicama sukladnosti iz Dodatka Amsterdamskom ugovoru.

Protokoli priloženi Ugovoru o Europskoj uniji:

- Protokol (br. 1) o članku 17. Ugovora o Europskoj uniji (1997.)


Protokoli priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice:

- Protokol (br. 2) o uključenju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije (1997.)

- Protokol (br. 3) o primjeni određenih aspekata članka 14. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku (1997.)

- Protokol (br. 4) o položaju Ujedinjenog Kraljevstva i Irske (1997.)

- Protokol (br. 5) o položaju Danske (1997.)


Protokoli priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovorima o osnivanju Europske zajednice, Europske zajednice za ugljen i čelik te Europske zajednice za atomsku energiju:

- Protokol (br. 6) priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovorima o osnivanju Europskih zajednica (1992.)

- Protokol (br. 7) o institucijama s obzirom na proširenje Europske unije (1997.)

- Protokol (br. 8) o sjedištima institucija i određenih tijela i odjela Europskih zajednica i Europola (1997.)

- Protokol (br. 9) o ulozi državnih parlamenata u Europskoj uniji (1997.)


NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA DANSKE, PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, PREDSJEDNIK REPUBLIKE GRČKE, NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE, PREDSJEDNIK REPUBLIKE FRANCUSKE, PREDSJEDNIK IRSKE, PREDSJEDNIK REPUBLIKE ITALIJE, NJEGOVO KRALJEVSKO VELIČANSTVO NADVOJVODA OD LUKSEMBURGA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE, PREDSJEDNIK REPUBLIKE PORTUGALA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENOG KRALJEVSTVA VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE,


RIJEŠENI da označe novi stadij u procesu europske integracije započet osnivanjem Europskih zajednica,

PODSJEĆAJUĆI na povijesnu važnost okončanja podijeljenosti europskog kontinenta i potrebe za stvaranjem čvrstih temelja za izgradnju buduće Europe,

POTVRĐUJUĆI svoju privrženost načelima slobode, demokracije i poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava,

POTVRĐUJUĆI svoju privrženost temeljnim socijalnim pravima utvrđenim u Europskoj socijalnoj povelji potpisanoj 18. listopada 1961. u Torinu i u Povelji Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989,

U ŽELJI da prodube solidarnost između svojih naroda poštujući njihovu povijest, kulturu i tradiciju,

U ŽELJI da dodatno unaprijede demokratsko i učinkovito djelovanje institucija, kako bi im se omogućilo bolje obavljanje povjerenih im zadaća unutar jedinstvenog institucionalnog okvira,

RIJEŠENI da ostvare jačanje i konvergenciju svojih gospodarstava i uspostave ekonomsku i monetarnu uniju, uključujući jedinstvenu i stabilnu valutu sukladno odredbama ovog Ugovora,

ODLUČNI da u okviru ostvarivanja unutarnjeg tržišta, čvršće povezanosti i zaštite okoliša, te uzimajući u obzir načelo održivog razvoja, promiču gospodarski i socijalni napredak svojih naroda te da provode politiku kojom će se osiguravati da pomaci u gospodarskoj integraciji budu popraćeni usporednim napretkom na drugim područjima,

RIJEŠENI da ustanove status građanina Unije zajednički svim državljanima njihovih zemalja,

RIJEŠENI da provode zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku koja sukladno odredbama članka 17. uključuje postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi mogla dovesti do zajedničke obrane, a čime bi se ojačao europski identitet i njegova neovisnost u cilju promicanja mira, sigurnosti i napretka u Europi i svijetu,

RIJEŠENI da uspostavom područja slobode, sigurnosti i pravde sukladno odredbama ovog Ugovora olakšaju slobodno kretanje osoba, a da pritom zajamče sigurnost svojim narodima,

RIJEŠENI da nastave s procesom stvaranja sve tješnje unije naroda Europe, u kojoj se odluke, sukladno načelu supsidijarnosti, donose na razini što je moguće bližoj građanima,

S OBZIROM na daljnje korake koje valja poduzeti kako bi se unaprijedila europska integracija,

ODLUČILI SU osnovati Europsku uniju te su u tu svrhu punomoćnicima imenovali:


NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA:

Marka EYSKENSA, ministra vanjskih poslova,
Philippea MAYSTADTA, ministra financija;


NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA DANSKE:

Uffea ELLEMANN-JENSENA, ministra vanjskih poslova,
Andersa FOGHA RASMUSSENA, ministra gospodarstva;


PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE:

Hansa-Dietricha GENSCHERA, saveznog ministra vanjskih poslova,
Theodora WAIGELA, saveznog ministra financija;


PREDSJEDNIK REPUBLIKE GRČKE:

Antoniosa SAMARASA, ministra vanjskih poslova,
Efthymiosa CHRISTODOULOUA, ministra gospodarstva;


NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE:

Francisca FERNÁNDEZA ORDÓŇEZA, ministra vanjskih poslova,
Carlosa SOLCHAGA CATALÁNA, ministra gospodarstva i financija;


PREDSJEDNIK REPUBLIKE FRANCUSKE:

Rolanda DUMASA, ministra vanjskih poslova,
Pierrea BÉRÉGOVOYA, ministra gospodarstva, financija i proračuna;


PREDSJEDNIK IRSKE:

Gerarda COLLINSA, ministra vanjskih poslova,
Bertia AHERNA, ministra financija;


PREDSJEDNIK REPUBLIKE ITALIJE:

Giannia DE MICHELISA, ministra vanjskih poslova,
Guida CARLIA, ministra Državne riznice;


NJEGOVO KRALJEVSKO VELIČANSTVO NADVOJVODA OD LUKSEMBURGA:

Jacquesa F. POOSA, zamjenika predsjednika Vlade, ministra vanjskih poslova,
Jean-Claudea JUNCKERA, ministra financija;


NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE:

Hansa VAN DEN BROEKA, ministra vanjskih poslova,
Willema KOKA, ministra financija;


PREDSJEDNIK REPUBLIKE PORTUGAL:

JoĂŁoa de Deus PINHEIROA, ministra vanjskih poslova,
Jorgea BRAGA DE MACEDOA, ministra financija;


NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENOG KRALJEVSTVA VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE:

Rt. Hon. Douglasa HURDA, državnog tajnika za vanjske poslove i Commonwealth,
Hon. Francisa MAUDEA, financijskog tajnika Državne riznice;


KOJI su se, razmijenivši svoje punomoći, za koje je utvrđeno da su u dobrom i valjanom obliku, sporazumjeli kako slijedi:


GLAVA I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 1. (bivši članak A)

Ovim Ugovorom VISOKE UGOVORNE STRANE međusobno osnivaju EUROPSKU UNIJU (u daljnjem tekstu: “Unija”).

Ovaj Ugovor označava novi stadij u procesu stvaranja sve tješnje unije naroda Europe, u kojoj se odluke donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građaninu.

Unija se temelji na Europskim zajednicama koje su dopunjene politikama i oblicima suradnje utvrđenim ovim Ugovorom. Njena je zadaća ustrojiti odnose između država članica i njihovih naroda na način koji pokazuje dosljednost i solidarnost.

Članak 2. (bivši članak B)

Unija si postavlja sljedeće ciljeve:

- promicanje gospodarskog i socijalnog napretka i visokog stupnja zaposlenosti, kao i postizanje uravnoteženog i održivog razvoja, posebice stvaranjem područja bez unutarnjih granica, snaženjem ekonomske i socijalne povezanosti te uspostavom ekonomske i monetarne unije, uključujući, u konačnici, i jedinstvenu valutu sukladno odredbama ovog Ugovora;

- afirmacija njenog identiteta na međunarodnoj sceni, posebice provedbom zajedničke vanjske i sigurnosne politike koja, sukladno odredbama članka 17, uključuje postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi mogla dovesti do zajedničke obrane;

- jačanje zaštite prava i interesa državljana svojih država članica uvođenjem statusa građanina Unije;

- očuvanje i razvoj Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem se slobodno kretanje osoba osigurava povezano s odgovarajućim mjerama u pogledu kontrole vanjskih granica, azila, useljavanja i spriječavanja i suzbijanja kriminala;

- očuvanje cjelokupne pravne stečevine Zajednice i njeno nadograđivanje kako bi se razmotrilo u kojoj je mjeri potrebno revidirati politike i oblike suradnje uvedene ovim Ugovorom, kako bi se osigurala djelotvornost mehanizama i institucija Zajednice.

Ciljevi Unije ostvaruju se na način predviđen ovim Ugovorom i sukladno u njemu navedenim uvjetima i rokovima, uz poštivanje načela supsidijarnosti kako je ono definirano člankom 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Članak 3. (bivši članak C)

Unija ima jedinstveni institucionalni okvir koji osigurava dosljednost i kontinuitet djelatnosti koje se obavljaju radi postizanja njezinih ciljeva, uz očuvanje i razvoj pravne stečevine Zajednice.

Unija posebice osigurava dosljednost svih svojih vanjskopolitičkih djelatnosti u okviru vanjske, sigurnosne, ekonomske i razvojne politike. Vijeće i Komisija odgovorni su za osiguravanje te dosljednosti, i u tu svrhu surađuju. Oni, svaki sukladno svojim ovlastima, osiguravaju provedbu spomenutih politika.

Članak 4. (bivši članak D)

Europsko vijeće pruža Uniji poticaj potreban za njen razvoj i pobliže određuje opće političke smjernice tog razvoja.

Europsko vijeće okuplja šefove država ili vlada država članica te predsjednika Komisije. Njima pomažu ministri vanjskih poslova država članica i jedan član Komisije. Europsko vijeće sastaje se najmanje dvaput godišnje, pod predsjedanjem šefa države ili vlade države članice koja predsjeda Vijećem.

Europsko vijeće podnosi Europskom parlamentu izvješće nakon svake sjednice i godišnje pisano izvješće o napretku koji je ostvarila Unija.

Članak 5. (bivši članak E)

Europski parlament, Vijeće, Komisija, Sud EZ-a i Revizorski sud izvršavaju svoje ovlasti pod uvjetima i u smislu odredaba Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i naknadnih ugovora i akata kojima su one izmijenjene i dopunjene s jedne, te ostalih odredaba ovog Ugovora s druge strane.

Članak 6. (bivši članak F)

1. Unija je utemeljena na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavini prava; ta su načela zajednička državama članicama.

2. Kao opća načela prava Zajednice, Unija poštuje temeljna prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanoj u Rimu 4. studenog 1950, kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.

3. Unija poštuje nacionalni identitet svojih država članica.

4. Unija si osigurava sredstva potrebna za postizanje njezinih ciljeva i provođenje njezine politike.

Članak 7. (bivši članak F.1)

1. Na prijedlog jedne trećine država članica ili na prijedlog Komisije i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, a nakon što je vladu dotične države članice pozvalo na očitovanje, Vijeće koje zasjeda u sastavu šefova država ili vlada, može jednoglasno utvrditi postojanje ozbiljne i trajne povrede načela iz članka 6. stavka 1. od strane neke države članice.

2. Utvrdi li se takva povreda, Vijeće može kvalificiranom većinom odlučiti da dotičnoj državi obustavi određena prava koja proizlaze iz primjene ovog Ugovora, uključujući i prava glasa predstavnika vlade te države članice u Vijeću. Vijeće pritom uzima u obzir moguće posljedice koje takva obustava ima na prava i obveze fizičkih i pravnih osoba.

Obveze dotične države članice prema ovom Ugovoru u svakom slučaju i dalje obvezuju tu državu.

3. Ako se stanje koje je dovelo do poduzimanja tih mjera promijeni, Vijeće kvalificiranom većinom naknadno može odlučiti o izmjeni ili ukidanju mjera poduzetih sukladno stavku 2.

4. U svrhu ovoga članka, Vijeće pri odlučivanju ne uzima u obzir glas predstavnika vlade države članice o kojoj je riječ. Suzdržani glasovi nazočnih ili zastupanih članova ne spriječavaju donošenje odluka iz stavka 1. Kvalificirana se većina određuje u omjeru ponderiranih glasova dotičnih članova Vijeća jednakom onome predviđenom člankom 205. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Ovaj se stavak primjenjuje i u slučaju kada su sukladno stavku 2. prava glasa obustavljena.

5. U svrhu ovoga članka, Europski parlament odlučuje dvotrećinskom većinom danih glasova koja predstavlja većinu njegovih članova.

GLAVA II.

ODREDBE O IZMJENAMA UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE S CILJEM OSNIVANJA EUROPSKE ZAJEDNICE

Članak 8. (bivši članak G)

(ne navodi se iznova)

GLAVA III.

ODREDBE O IZMJENAMA UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE ZAJEDNICE ZA UGLJEN I ČELIK

Članak 9. (bivši članak H)

(ne navodi se iznova)

GLAVA IV.

ODREDBE O IZMJENAMA UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE ZAJEDNICE ZA ATOMSKU ENERGIJU

Članak 10. (bivši članak I)

(ne navodi se iznova)

GLAVA V.

- 23:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se