EU dokumenti

Članak 26. (bivši članak J.16)

Glavni tajnik Vijeća, visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, pomaže Vijeću u pitanjima koja ulaze u područje zajedničke vanjske i sigurnosne politike, posebice doprinoseći oblikovanju, pripremi i provedbi političkih odluka te, kada je to primjereno, vođenjem političkog dijaloga s trećim stranama u ime Vijeća a na zahtjev Predsjedništva.

Članak 27. (bivši članak J.17)

Komisija je u potpunosti uključena u rad na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Članak 28. (bivši članak J stavak 18.)

1. Članci 189, 190, od 196. do 199, 203, 204, od 206. do 209, od 213. do 219, 255. i 290. Ugovora o osnivanju Europske zajednice primjenjuju se na odredbe koje se odnose na područja iz ove Glave.

2. Administrativni izdaci institucija nastali temeljem odredbi koje se odnose na područja iz ove Glave terete proračun Europskih zajednica.

3. Operativni izdaci nastali provedbom ovih odredaba također terete proračun Europskih zajednica, osim izdataka koji proizlaze iz mjera vojne ili obrambene prirode i slučajeva u kojima Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

U slučajevima kada ne terete proračun Europskih zajednica, izdaci terete države članice razmjerno bruto društvenom proizvodu, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije. Države članice čiji su predstavnici u Vijeću dali formalnu izjavu sukladno članku 23. stavku 1. drugom podstavku, nisu obvezne sudjelovati u financiranju izdataka koji proizlaze iz mjera vojne ili obrambene prirode.

4. Na izdatke koji terete proračun Europskih zajednica, primjenjuje se proračunski postupak predviđen Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

GLAVA VI.

ODREDBE O POLICIJSKOJ I PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM PREDMETIMA

Članak 29. (bivši članak K.1)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Europske zajednice, cilj Unije je pružiti građanima visoki stupanj sigurnosti na području slobode, sigurnosti i pravde, razvojem zajedničkog postupanja država članica na području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim predmetima te spriječavanjem i suzbijanjem rasizma i ksenofobije.

Taj se cilj postiže spriječavanjem i suzbijanjem organiziranog i drugih vrsta kriminala, a posebice terorizma, trgovine ljudima i kaznenih djela protiv djece, protupravne trgovine drogom i oružjem, korupcije i prijevare, kroz:

- tješnju suradnju policijskih, carinskih i drugih nadležnih vlasti država članica, kako neposredno, tako i putem Europskog policijskog ureda (Europol), sukladno odredbama članaka 30. i 32;

- tješnju suradnju između pravosudnih i drugih nadležnih vlasti država članica sukladno odredbama članka 31. točka od (a) do (d) i članka 32;

- kada je to potrebno, približavanje kaznenopravnih propisa u državama članicama, sukladno odredbama članka 31. točke (e).

Članak 30. (bivši članak K.2)

1. Zajedničko postupanje na području policijske suradnje obuhvaća:

(a) operativnu suradnju između nadležnih vlasti, uključujući policiju, carinsku i druge specijalizirane službe država članica za kazneni progon, pri spriječavanju, otkrivanju i istrazi kaznenih djela;

(b) prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu relevantnih informacija, uključujući informacije službi nadležnih za kazneni progon koje se odnose na vijesti o sumnjivim financijskim transakcijama, posebice putem Europola, uz poštivanje odgovarajućih odredaba o zaštiti osobnih podataka;

(c) suradnju i zajedničke inicijative na području osposobljavanja, razmjene časnika za vezu, privremenih premještaja, korištenja opreme i forenzičkih istraživanja;

(d) zajedničku procjenu pojedinih istražnih tehnika za otkrivanje teških oblika organiziranog kriminala.

2. Vijeće promiče suradnju putem Europola, pri čemu, u roku od pet godina od stupanja na snagu Amsterdamskog ugovora, posebice:

(a) olakšava i podupire pripreme Europola te potiče koordinaciju i provođenje specifičnih istražnih radnji nadležnih vlasti država članica, uključujući operativno djelovanje zajedničkih timova u kojima sudjeluju i predstavnici Europola koji imaju ulogu potpore;

(b) usvaja mjere koje Europolu omogućavaju da od nadležnih vlasti država članica traži provođenje i koordinaciju istraga u posebnim slučajevima te da razvija specifična strukovna znanja koja se državama članicama mogu staviti na raspolaganje kao pomoć u istragama slučajeva organiziranog kriminala;

(c) promiče povezivanje dužnosnika koji provode kazneni progon i istragu, a specijalizirani su za borbu protiv organiziranog kriminala te blisko surađuju s Europolom;

(d) utemeljuje istraživačku, dokumentacijsku i statističku mrežu vezanu uz prekogranični kriminal.

Članak 31. (bivši članak K.3)

Zajedničko postupanje na području pravosudne suradnje u kaznenim predmetima obuhvaća:

(a) olakšavanje i ubrzavanje suradnje između nadležnih ministarstava i pravosudnih ili odgovarajućih vlasti država članica u sudskim postupcima i pri izvršenju odluka;

(b) olakšavanje izručenja između država članica;

(c) osiguravanje usklađenosti propisa koji se primjenjuju u državama članicama, u mjeri u kojoj je to potrebno za unapređenje ove suradnje;

(d) sprečavanje sukoba nadležnosti između država članica;

(e) postupno usvajanje mjera kojima se utvrđuju minimalna pravila o obilježjima kaznenih djela i kaznama na području organiziranog kriminala, terorizma i protupravne trgovine drogom.

Članak 32. (bivši članak K.4)

Vijeće utvrđuje pod kojim uvjetima i u kojim granicama nadležne vlasti iz članaka 30. i 31. mogu djelovati na području druge države članice u vezi i u dogovoru s vlastima te države.

Članak 33. (bivši članak K.5)

Ova Glava ne utječe na izvršavanje dužnosti država članica u pogledu očuvanja javnog poretka te zaštite unutarnje sigurnosti.




Članak 34. (bivši članak K.5)

1. Na područjima na koje se odnosi ova Glava, države članice u Vijeću se međusobno obavještavaju i savjetuju radi koordiniranja svojih djelovanja. U tu svrhu, one uspostavljaju suradnju između svojih nadležnih upravnih tijela.

2. Vijeće poduzima mjere i promiče suradnju koristeći se odgovarajućim oblicima i postupcima utvrđenima ovom Glavom, doprinoseći ostvarivanju ciljeva Unije. U tu svrhu, na poticaj bilo koje države članice ili Komisije, Vijeće jednoglasno može:

(a) usvajati zajednička stajališta kojima se utvrđuje pristup Unije određenom pitanju;

(b) donositi okvirne odluke radi približavanja zakona i drugih propisa država članica. Okvirne odluke obvezujuće su za države članice u pogledu rezultata koji se moraju postići, ali odabir oblika i metoda postizanja tih rezultata prepušten je državnim vlastima. One nemaju neposredni učinak;

(c) donositi odluke u svaku drugu svrhu sukladnu ciljevima iz ove Glave, osim u svrhu približavanja zakona i drugih propisa država članica. Te su odluke obvezujuće i nemaju neposredni učinak; Vijeće kvalificiranom većinom usvaja mjere potrebne za provedbu tih odluka na razini Unije;

(d) sastavljati konvencije čije usvajanje preporučuje državama članicama sukladno njihovim ustavnopravnim propisima. Države članice pokreću odgovarajuće postupke u roku koji odredi Vijeće.

Nakon što ih usvoji najmanje polovica država članica, konvencije stupaju na snagu u tim državama članicama, osim ako je njima drukčije predviđeno. Mjere kojima se provode konvencije usvajaju se u Vijeću dvotrećinskom većinom glasova ugovornih strana.

3. Kada je za donošenje odluka Vijeća potrebna kvalificirana većina, glasovi njegovih članova ponderiraju se na način utvrđen člankom 205. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice: za donošenje odluka Vijeća potrebna su najmanje 62 glasa za, koje je dalo najmanje 10 članova.

4. O postupovnim pitanjima Vijeće odlučuje većinom glasova svojih članova.

Članak 35. (bivši članak K.7)

1. Pod uvjetima utvrđenim ovim člankom, Sud Europskih zajednica nadležan je za prethodno odlučivanje o valjanosti i tumačenju okvirnih odluka i odluka, o tumačenju konvencija iz ove Glave i o valjanosti i tumačenju mjera za njihovo provođenje.

2. Izjavom danom u trenutku potpisivanja Amsterdamskog ugovora ili u bilo kojem kasnijem trenutku, svaka država članica priznaje nadležnost Suda EZ-a za prethodno odlučivanje iz stavka 1.

3. Država članica koja da izjavu sukladno stavku 2. određuje:

(a) da svaki sud te države, protiv čijih odluka po domaćem pravu ne postoji pravno sredstvo, može od Suda EZ-a zatražiti da prethodno odluči o pitanju koje se u predmetu koji je u tijeku pojavilo u vezi valjanosti ili tumačenja akta iz stavka 1, ako taj sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donošenje presude, ili

(b) da svaki sud te države može od Suda EZ-a zatražiti da prethodno odluči o pitanju koje se u predmetu koji je u tijeku pojavilo u vezi valjanosti ili tumačenja akta iz stavka 1, ako taj sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donošenje presude.

4. Svaka država članica, bez obzira je li dala izjavu sukladno stavku 2. ili nije, može u postupcima iz stavka 1. Sudu EZ-a upućivati podneske ili pisana očitovanja.

5. Sud EZ-a nije nadležan preispitivati valjanost ili razmjernost operacija koje provodi policija ili druge službe država članica za kazneni progon, ili izvršavanje dužnosti država članica u pogledu očuvanja javnog poretka te zaštite unutarnje sigurnosti.

6. Sud EZ-a nadležan je preispitivati zakonitost okvirnih odluka i odluka u postupcima koje neka država članica ili Komisija pokrene zbog nenadležnosti, bitne povrede postupka, povrede ovog Ugovora ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog uz njegovu primjenu ili zbog zloporabe ovlasti. Postupci predviđeni ovim stavkom pokreću se u roku od dva mjeseca od objavljivanja mjere.

7. Sud EZ-a nadležan je odlučivati o bilo kojem sporu između država članica koji se odnosi na tumačenje ili primjenu akata donesenih temeljem članka 34. stavka 2. kad god ga Vijeće ne može riješiti u roku od šest mjeseci od dana kada ga je Vijeću uputio jedan od njegovih članova. Sud EZ-a nadležan je odlučivati i o svakom sporu između država članica i Komisije koji se odnosi na tumačenje ili primjenu konvencija sastavljenih sukladno članku 34. stavku 2. točki (d).

Članak 36. (bivši članak K.8)

1. Osniva se Koordinacijski odbor sastavljen od visokih dužnosnika. Osim koordinacijske uloge, zadaća Odbora je:

- na zahtjev Vijeća ili samoinicijativno davati mišljenja Vijeću;

- pridonositi pripremi rasprava koje Vijeće vodi na područjima iz članka 29, ne dovodeći u pitanje primjenu članka 207. Ugovora o osnivanju Europske zajednice

2. Komisija je u potpunosti uključena u rad na područjima iz ove Glave.

Članak 37. (bivši članak K.9.)

U međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama u kojima sudjeluju, države članice zastupaju zajednička stajališta usvojena sukladno odredbama ove Glave.

Članci 18. i 19. na odgovarajući se način primjenjuje na pitanja koja ulaze u ovu Glavu.

Članak 38. (bivši članak K.10)

Sporazumi iz članka 24. mogu obuhvaćati pitanja koja ulaze u ovu Glavu.

Članak 39. (bivši članak K.11)

1. Prije usvajanju bilo koje mjere iz članka 34. stavka 2. točaka (b), (c) i (d), Vijeće se savjetuje s Europskim parlamentom. Europski parlament daje svoje mišljenje u roku koji Vijeće može utvrditi, a koji neće biti kraći od tri mjeseca. Ako u tom roku Europski parlament ne da mišljenje, Vijeće može djelovati.

2. Predsjedništvo i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o raspravama s područja obuhvaćenih ovom Glavom.

3. Europski parlament može Vijeću postavljati pitanja ili mu davati preporuke. Svake godine održava raspravu o napretku ostvarenom na područjima na koje se odnosi ova Glava.

Članak 40. (bivši članak K.12)

1. Države članice koje namjeravaju uspostaviti tiješnju međusobnu suradnju mogu biti ovlaštene, podložno odredbama članaka 43. i 44. koristiti institucije, postupke i mehanizme predviđene Ugovorima, ako predložena suradnja:

(a) poštuje ovlasti Europske zajednice i ciljeve predviđene ovom Glavom;

(b) ima za cilj omogućiti brži razvoj Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde.

2. Ovlaštenje iz stavka 1. daje Vijeće kvalificiranom većinom, na prijedlog odnosnih država članica i nakon što je Komisiju pozvalo da iznese mišljenje; prijedlog se proslijeđuje i Europskom parlamentu.

Ako član Vijeća izjavi da se zbog važnih i izričito navedenih razloga državne politike namjerava suprotstaviti ovlaštenju koje se daje kvalificiranom većinom, neće se glasovati. Vijeće može kvalificiranom većinom zatražiti da se to pitanje uputi Europskom vijeću na jednoglasno odlučivanje.

Glasovi članova Vijeća ponderiraju se sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Za donošenje odluka potrebna su najmanje 62 glasa za, koja je dalo najmanje 10 članova.

3. Svaka država članica koja želi postati strankom suradnje uspostavljene sukladno ovom članku, o svojoj namjeri obavještava Vijeće i Komisiju, a Komisija Vijeću daje svoje mišljenje u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti, po mogućnosti s priloženom preporukom o posebnim aranžmanima koje smatra neophodnim da bi ta država članica postala strankom odnosne suradnje. U roku od četiri mjeseca od dana te obavijesti, Vijeće odlučuje o tom zahtjevu kao i o svim posebnim aranžmanima koja smatra neophodnim. Smatra se da je odluka donesena, osim ako Vijeće kvalificiranom većinom odluči odgoditi njeno donošenje; u tom slučaju, Vijeće navodi razloge za svoju odluku i određuje datum za njeno preispitivanje. U svrhu ovog stavka, Vijeće djeluje sukladno članku 44.

4. Odredbe članka od 29. do 41. primjenjuju se na tješnju suradnju predviđenu ovim člankom, osim ako je ovim člankom i člancima 43. i 44. drukčije predviđeno.

Odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice o nadležnosti Suda Europskih zajednica i izvršavanju te nadležnosti primjenjuju se na stavke 1, 2. i 3.

5. Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije.

Članak 41. (bivši članak K.13)

1. Članci 189, 190, 195, od 196. do 199, 203, 204, 205. stavak 3, od 206. do 209, od 213. do 219, 255. i 290. Ugovora o osnivanju Europske zajednice primjenjuju se na odredbe koje se odnose na područja iz ove Glave.

2. Administrativni izdaci institucija nastali temeljem odredbi koje se odnose na područja iz ove Glave terete proračun Europskih zajednica.

3. Operativni izdaci nastali provedbom ovih odredaba također terete proračun Europskih zajednica, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije. U slučajevima kada ne terete proračun Europskih zajednica, izdaci terete države članice razmjerno brutodruštvenom proizvodu, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

4. Na izdatke koji terete proračun Europskih zajednica, primjenjuje se proračunski postupak predviđen Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.




Članak 42. (bivši članak K.14)

Na poticaj Komisije ili neke države članice te nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Vijeće može jednoglasno odlučiti da djelovanje na područjima iz članka 29. potpada pod Glavu IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice te istodobno utvrditi odgovarajuće uvjete glasovanja. Vijeće državama članicama preporuča da tu odluku donesu sukladno svojim ustavnopravnim propisima.

GLAVA VII. (bivša Glava VI.a)

ODREDBE O TJEŠNJOJ SURADNJI

Članak 43. (bivši članak K.15)

1. Države članice koje namjeravaju uspostaviti tješnju međusobnu suradnju mogu koristiti institucije, postupke i mehanizme predviđene ovim Ugovorom i Ugovorom o osnivanju Europske zajednice, ako predložena suradnja:

(a) je usmjerena unapređenju ciljeva Unije te zaštiti i služenju njezinim interesima;

(b) poštuje načela spomenutih Ugovora i jedinstveni institucionalni okvir Unije;

(c) koristi se samo kao krajnje sredstvo, kada se ciljevi spomenutih Ugovora nisu mogli ostvariti primjenom odgovarajućih postupaka utvrđenih tim Ugovorima;

(d) tiče se barem većine država članica;

(e) ne utječe na pravnu stečevinu Zajednice i mjere usvojene temeljem ostalih odredbi spomenutih Ugovora;

(f) ne utječe na nadležnosti, prava, obveze i interese onih država članica koje u njoj ne sudjeluju;

(g) bude otvorena svim državama članicama i dopušta im da u bilo kojem trenutku postanu stranke suradnje, ako se pridržavaju temeljne odluke i odluka donesenih unutar tog okvira;

(h) udovoljava posebnim dodatnim kriterijima iz članka 11. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i članka 40. ovog Ugovora, ovisno o području o kojem je riječ, te da je suradnju odobrilo Vijeće sukladno postupku iz tih članaka.

2. U mjeri u kojoj ih se to tiče, države članice primjenjuju akte i odluke donesene radi provedbe suradnje u kojoj sudjeluju. Države članice koje ne sudjeluju u takvoj suradnji ne onemogućavaju njenu provedbu od strane država članica koje u njoj sudjeluju.

Članak 44. (bivši članak K.16.)

1. U svrhu donošenja akata i odluka potrebnih za provedbu suradnje iz članka 43, primjenjuju se odgovarajuće institucionalne odredbe ovog Ugovora i Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Svi članovi Vijeća mogu sudjelovati u raspravama, ali u donošenju odluka mogu sudjelovati samo predstavnici država članica koje sudjeluju u suradnji. Kvalificirana se većina određuje u omjeru ponderiranih glasova dotičnih članova Vijeća jednakom onome predviđenom člankom 205. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Jednoglasnost čine samo glasovi dotičnih članova Vijeća.

2. Izdatke koji proizlaze iz provedbe suradnje, osim administrativnih troškova institucija, snose države članice koje sudjeluju u suradnji, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije.

Članak 45. (bivši članak K.17)

Vijeće i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o razvoju tješnje suradnje uspostavljene temeljem ove glave.

GLAVA VIII. (bivša Glava VII.)

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 46. (bivši članak L)

Odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju koje se tiču nadležnosti Suda Europskih zajednica i izvršavanja te nadležnosti, primjenjuju se samo na sljedeće odredbe ovog Ugovora:

(a) odredbe o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice s ciljem osnivanja Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednici za ugljen i čelik i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;

(b) odredbe Glave VI, pod uvjetima iz članka 35;

(c) odredbe Glave VII, pod uvjetima iz članka 11. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i članka 40. ovog Ugovora;

(d) članak 6. stavak 2. s obzirom na djelovanje institucija, u mjeri u kojoj je Sud EZ-a nadležan temeljem Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i ovog Ugovora;

(e) članke od 46. do 53.

Članak 47. (bivši članak M)

Podložno odredbama o izmjenama Ugovora o Europskoj ekonomskoj zajednici s obzirom na osnivanje Europske zajednice, Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik te Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i ovih završnih odredbi, ništa u ovom Ugovoru ne utječe na Ugovore o osnivanju Europskih zajednica niti naknadne ugovore ili akte kojima se oni mijenjaju ili dopunjuju.

Članak 48. (bivši članak N)

Vlada bilo koje države članice ili Komisija mogu podnositi Vijeću prijedloge izmjena Ugovora na kojima se Unija temelji.

Ako Vijeće, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i, ako je to primjereno, s Komisijom, dade mišljenje u korist sazivanja konferencije predstavnika vlada država članica, konferenciju saziva predsjednik Vijeća kako bi se suglasno utvrdile namjeravane izmjene ovih Ugovora. U slučaju institucionalnih promjena na monetarnom području, savjetuje se i sa Europskom središnjom bankom.

Izmjene stupaju na snagu nakon što ih sve države članice ratificiraju sukladno svojim ustavnopravnim propisima.

Članak 49. (bivši članak O)

Svaka europska država koja poštuje načela iz članka 6. stavka 1. može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji. Svoj zahtjev upućuje Vijeću, koje odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Komisijom i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, koji odlučuje apsolutnom većinom svojih članova.

Uvjeti primanja u članstvo i prilagodbe Ugovorima na kojima se Unija temelji i koje su potrebne radi tog primanja, utvrđuju se sporazumom između država članica i države koja je podnijela zahtjev. Taj se sporazum podnosi na ratifikaciju svim državama ugovornicama sukladno njihovim ustavnopravim propisima.

Članak 50. (bivši članak P)

1. Ovime se ukidaju članci od 2. do 7. i od 10. do 19. Ugovora o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, potpisanog 8. travnja 1965. u Bruxellesu.

2. Ovime se ukidaju članak 2, članak 3. stavak 2. i Glava III. Jedinstvenog europskog akta potpisanog 17. veljače 1986. u Luksemburgu i 28. veljače 1986. u Hagu.

Članak 51. (bivši članak Q)

Ovaj Ugovor sklapa se na neograničeno vrijeme.

Članak 52. (bivši članak R)

1. Visoke ugovorne strane ratificiraju ovaj Ugovor sukladno svojim ustavnopravnim propisima. Ratifikacijski instrumenti polažu se kod Vlade Republike Italije.

2. Ovaj Ugovor stupa na snagu 1. siječnja 1993, ako su prethodno položeni svi ratifikacijski instrumenti ili, u suprotnom, prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon polaganja posljednjeg ratifikacijskog instrumenta.

Članak 53. (bivši članak S)

Ovaj Ugovor, sastavljen u jedinstvenom izvorniku na danskom, engleskom, francuskom, grčkom, irskom, nizozemskom, njemačkom, portugalskom, španjolskom i talijanskom jeziku, pri čemu je tekst na svakom od ovih jezika jednako vjerodostojan, pohranjuje se u pismohrani Vlade Republike Italije, koja svakoj vladi ostalih država potpisnica dostavlja po jedan ovjereni primjerak.

Temeljem Ugovora o pristupanju iz 1994, finska i švedska verzija ovog Ugovora također su vjerodostojne.

Potvrđujući navedeno, niže potpisani punomoćnici potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Maastrichtu, dana sedmog veljače godine tisućuidevetstotinadevedesetidruge.

Mark EYSKENS Philippe MAYSTADT
Uffe ELLEMANN-JENSEN Anders FOGH RASMUSSEN
Hans Dietrich GENSCHER Theodor WAIGEL
Antonios SAMARAS Efthymios CHRISTODOULOU
Francisco FERNÁNDEZ ORDÓŇEZ Carlos SOLCHAGA CATALÁN
Roland DUMAS Pierre BÉRÉGOVOY
Gerard COLLINS Bertie AHERN
Gianni DE MICHELIS Guido CARLI
Jacques F. POOS Jean-Claude JUNCKER
Hans VAN DEN BROEK Willem KOK
Joăo de Deus PINHEIRO Jorge BRAGA DE MACEDO
Douglas HURD Francis MAUDE