EU dokumenti

utorak, 03.11.2009.

Ugovor o EU - pravna redaktura, 2. dio


ODREDBE O ZAJEDNIČKOJ VANJSKOJ I SIGURNOSNOJ POLITICI

Članak 11. (bivši članak J.1)

1. Unija utvrđuje i provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku kojom se obuhvaćaju sva područja vanjske i sigurnosne politike, a čiji su ciljevi:

- zaštita zajedničkih vrednota, temeljnih interesa, neovisnosti i cjelovitosti Unije, sukladno načelima Povelje Ujedinjenih naroda;

- jačanje sigurnosti Unije usvakom pogledu;

- očuvanje mira i jačanje međunarodne sigurnosti sukladno načelima Povelje Ujedinjenih naroda, kao i načelima Helsinškog završnog akta i ciljevima Pariške povelje, uključujući i ona vezana uz vanjske granice;

- promicanje međunarodne suradnje;

- razvoj i učvršćivanje demokracije i vladavine prava te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Države članice aktivno i bez zadrške podupiru vanjsku i sigurnosnu politiku Unije u duhu odanosti i uzajamne solidarnosti.

Države članice surađuju kako bi pospješile i razvile uzajamnu političku solidarnost. One se suzdržavaju od svakog postupka koji bi bio protivan interesima Unije ili bi mogao umanjiti njenu djelotvornost u ulozi povezujuće sile u međunarodnim odnosima.

Vijeće osigurava pridržavanje ovih načela.

Članak 12. (bivši članak J.2)

Ciljeve iz članka 11. Unija ostvaruje:

- određivanjem načela i općih smjernica zajedničke vanjske i sigurnosne politike;

- odlučivanjem o zajedničkim strategijama;

- usvajanjem zajedničkih djelovanja;

- usvajanjem zajedničkih stajališta;

- jačanjem sustavne suradnje država članica u provođenju politike.

Članak 13. (bivši članak J stavak 3.)

1. Europsko vijeće određuje načela i opće smjernice za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, kao i za pitanja koja se odnose na obranu.

2. Europsko vijeće odlučuje o zajedničkim strategijama koje Unija provodi na područjima na kojima države članice imaju značajne zajedničke interese.

U zajedničkim se strategijama navode njihovi ciljevi, trajanje i sredstva koja Unija i države članice stavljaju na raspolaganje.

3. Vijeće donosi odluke potrebne za određivanje i provedbu zajedničke vanjske i sigurnosne politike temeljem općih smjernica koje utvrđuje Europsko Vijeće.

Vijeće preporučuje Europskom vijeću zajedničke strategije i provodi ih, posebice usvajanjem zajedničkih djelovanja i zajedničkih stajališta.

Vijeće osigurava jedinstvo, dosljednost i učinkovitost djelovanja Unije.

Članak 14. (bivši članak J.4)

1. Vijeće usvaja zajednička djelovanja. Zajednička djelovanja odnose se na posebne situacije za koje se smatra da zahtijevaju operativno djelovanje Unije. Njima se utvrđuju njihovi ciljevi, opseg i sredstva koja se Uniji stavljaju na raspolaganje, uvjeti njihove provedbe a po potrebi i njihovo trajanje.

2. Ako dođe do promjene u okolnostima koje bitno utječu na pitanje koje je predmetom zajedničkog djelovanja, Vijeće preispituje načela i ciljeve tog djelovanja i donosi potrebne odluke. Sve dok Vijeće ne donese neku odluku, zajedničko se djelovanje i dalje provodi.

3. Zajednička djelovanja obvezuju države članice u pogledu usvojenih stajališta kao i u provođenju njihovih djelatnosti.

4. Kako bi se osigurala provedba nekog zajedničkog djelovanja, Vijeće može od Komisije zatražiti da mu podnese sve odgovarajuće prijedloge koji se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

5. Svako stajalište ili mjera na razini pojedine države, koji su planirani u okviru nekog zajedničkog djelovanja, pravodobno se priopćavaju kako bi se, po potrebi, obavila prethodna savjetovanja u Vijeću. Obveza prethodnog priopćavanja podataka ne odnosi se na mjere koje predstavljaju tek prenošenje odluka Vijeća na razinu pojedine države.

6. U slučajevima prijeke potrebe koja proizlazi iz promjena u stanju te u izostanku odluke Vijeća, države članice mogu poduzeti potrebne hitne mjere, vodeći računa o općim ciljevima zajedničkog djelovanja. Dotične države članice odmah obavještavaju Vijeće o takvim mjerama.

7. Ako dođe do bilo kakvih većih poteškoća u provedbi nekog zajedničkog djelovanja, države članice s time upoznaju Vijeće koje o tome raspravlja i traži primjerena rješenja. Takva rješenja neće biti protivna ciljevima zajedničkog djelovanja niti će umanjiti njihovu učinkovitost.


Članak 15. (bivši članak J.5)

Vijeće usvaja zajednička stajališta. Zajedničkim se stajalištima utvrđuje pristup Unije određenom pitanju geografske ili tematske prirode. Države članice brinu da su njihove državne politike sukladne zajedničkim stajalištima.


Članak 16. (bivši članak J.6)

Kako bi se osiguralo da Unija što djelotvornije vrši svoj utjecaj putem usklađenog i konvergentnog djelovanja, države članice međusobno se u Vijeću obavještavaju i savjetuju o svakom pitanju vanjske i sigurnosne politike koje je od općeg interesa.

Članak 17. (bivši članak J.7.)

1. Zajednička vanjska i sigurnosna politika obuhvaća sva pitanja koja se odnose na sigurnost Unije, uključujući i postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike u smislu drugog podstavka, koja bi mogla dovesti do zajedničke obrane, ako Europsko vijeće tako odluči. U tom slučaju, ono državama članicama preporučuje donošenje takve odluke sukladno njihovim ustavnopravnim propisima.

Zapadnoeuropska unija (ZEU) sastavni je dio razvoja Unije, koji Uniji omogućava pristup operativnoj sposobnosti, osobito u vezi sa stavkom 2. Ona podupire Uniju u oblikovanju obrambenih aspekata zajedničke vanjske i sigurnosne politike utvrđene ovim člankom. Sukladno tome, Unija unapređuje tješnje institucionalne odnose s ZEU-om imajući u vidu, ako Europsko vijeće tako odluči, mogućnost integracije ZEU-a u Uniju. U tom slučaju, ono državama članicama preporuča donošenje takve odluke sukladno njihovim ustavnopravnim propisima.

Politika Unije sukladna ovom članku ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i obrambene politike određenih država članica, poštuje obveze pojedinih država članica čija se zajednička obrana ostvaruje u okviru Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a), temeljem Sjevernoatlantskog ugovora te je sukladna zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici utvrđenoj unutar tog okvira.

Države članice podupiru postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike putem međusobne suradnje na području naoružanja, a na način koji države članice smatraju primjerenim.

2. Pitanja iz ovog članka uključuju humanitarne i spasilačke zadatke, zadatke održavanja mira i zadatke borbenih snaga u rješavanju kriza, uključujući uspostavljanje mira.

3. Unija koristi ZEU za razradu i provedbu odluka i djelatnosti Unije koje se odnose na obranu.

Kod onih pitanja za koje Unija koristi ZEU, Europsko vijeće je za utvrđivanje smjernica sukladno članku 13. nadležno i u odnosu na ZEU.

Kada Unija koristi ZEU za razradu i provedbu odluka Unije o zadacima iz stavka 2, sve države članice Unije ovlaštene su u potpunosti sudjelovati u tim zadacima. Vijeće, u dogovoru s institucijama ZEU-a, usvaja potrebne praktične aranžmane kako bi svim državama članicama koje doprinose tim zadacima omogućilo potpuno i ravnopravno sudjelovanje u planiranju i odlučivanju u ZEU-u.

Odluke iz ovog stavka koje se odnose na obranu donose se ne dovodeći u pitanje politike i obveze u smislu stavka 1, trećeg podstavka.

4. Odredbe ovog članka ne spriječavaju razvoj tješnje suradnje između dviju ili više država članica na bilateralnoj razini u okviru ZEU-a i Atlantskog saveza, ukoliko takva suradnja nije protivna niti spriječava onu predviđenu ovom Glavom.

5. Radi unaprijeđenja ciljeva ovoga članka, njegove odredbe preispituju se sukladno članku 48.

Članak 18. (bivši članak J.8.)

1. U pitanjima koja ulaze u zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Uniju predstavlja Predsjedništvo.

2. Predsjedništvo je odgovorno za provedbu odluka donijetih po ovoj Glavi; u okviru te zadaće, ono načelno izražava stajalište Unije u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama.

3. Predsjedništvu pomaže glavni tajnik Vijeća, koji obnaša dužnost visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

4. Komisija je u potpunosti uključena u zadaće navedene u stavku 1. i 2. Ako je to potrebno, Predsjedništvu u tim zadaćama pomaže država članica koja će sljedeća preuzeti predsjedanje.

5. Kad god to smatra neophodnim, Vijeće može imenovati posebnog predstavnika za određena politička pitanja.

Članak 19. (bivši članak J.9.)

1. Države članice koordiniraju svoje djelovanje u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama. Tamo podržavaju zajednička stajališta.

Kada u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama ne sudjeluju sve države članice, one koje sudjeluju podržavaju zajednička stajališta.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka i članak 14. stavak 3, države članice zastupljene u međunarodnim organizacijama ili na međunarodnim konferencijama u kojima ne sudjeluju sve države članice, redovito obavještavaju odsutne države članice o svim pitanjima od zajedničkog interesa.

Države članice koje su ujedno i članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda usklađuju se i u potpunosti redovito obavještavaju ostale države članice. U obavljanju svojih dužnosti, države članice koje su stalne članice Vijeća sigurnosti zalažu se za stajališta i interese Unije, ne dovodeći u pitanje svoje odgovornosti po odredbama Povelje Ujedinjenih naroda.

Članak 20. (bivši članak J.10)

Diplomatska i konzularna predstavništva država članica i izaslanstva Komisije u trećim zemljama i na međunarodnim konferencijama, kao i njihovi predstavnici u međunarodnim organizacijama, surađuju kako bi osigurali poštivanje i provođenje zajedničkih stajališta i zajedničkih djelovanja koje je usvojilo Vijeće.

Oni jačaju suradnju razmjenom informacija, provođenjem zajedničkih procjena i doprinošenjem provedbi članka 20. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Članak 21. (bivši članak J.11)

O glavnim aspektima i temeljnim usmjerenjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike Predsjedništvo se savjetuje s Europskim parlamentom te osigurava da su stajališta Europskog parlamenta primjereno uzeta u razmatranje. Predsjedništvo i Komisija redovito obavještavaju Europski parlament o razvoju vanjske i sigurnosne politike Unije.

Europski parlament Vijeću može postavljati pitanja ili mu davati preporuke. Europski parlament jednom godišnje održava raspravu o napretku u provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Članak 22. (bivši članak J.12)

1. Svaka država članica ili Komisija može Vijeću uputiti pitanje koje se odnosi na zajedničku vanjsku ili sigurnosnu politiku, te mu može podnositi prijedloge.

2. U slučajevima koji zahtijevaju brzu odluku, Predsjedništvo saziva izvanrednu sjednicu Vijeća samonicijativno ili na prijedlog Komisije ili na prijedlog neke države članice, i to u roku od četrdeset i osam sati ili, u slučaju hitnosti, u kraćem roku.

Članak 23. (bivši članak J.13)

1. Odluke iz ove Glave Vijeće donosi jednoglasno. Suzdržani glasovi nazočnih ili zastupanih članova ne spriječavaju donošenje takvih odluka.

Kada se suzdržao od glasovanja, bilo koji član Vijeća svoju suzdržanost može obrazložiti davanjem formalne izjave u smislu ovog podstavka. U tom slučaju, član nije obvezan primjenjivati odluku, ali prihvaća da odluka obvezuje Uniju. U duhu uzajamne solidarnosti, dotična se država članica suzdržava od svih djelovanja koja bi mogla biti u suprotnosti ili onemogućiti djelovanje Unije koje se temelji na toj odluci, a ostale države članice poštuju njeno stajalište. Ako članovi Vijeća koji na taj način obrazlože svoju suzdržanost čine više od jedne trećine glasova ponderiranih sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, odluka nije donesena.

2. Odstupajući od stavka 1, Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom:

- pri usvajanju zajedničkih djelovanja, zajedničkih stajališta ili donošenju bilo koje druge odluke temeljem neke zajedničke strategije;

- pri donošenju svih odluka kojima se provodi neko zajedničko djelovanje ili zajedničko stajalište.

Ako član Vijeća izjavi da se zbog važnih i izričito navedenih razloga državne politike namjerava suprotstaviti odluci koja se donosi kvalificiranom većinom, neće se glasovati. Vijeće može kvalificiranom većinom zatražiti da se to pitanje uputi Europskom vijeću na jednoglasno odlučivanje.

Glasovi članova Vijeća ponderiraju se sukladno članku 205. stavku 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Za donošenje odluka potrebna su najmanje 62 glasa za, koja je dalo najmanje 10 članova.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na odluke koje se odnose na vojna ili obrambena pitanja.

3. O postupovnim pitanjima, Vijeće odlučuje većinom glasova svojih članova.

Članak 24. (bivši članak J.14)

Kada je pri provedbi odredaba ove Glave potrebno sklopiti sporazum s jednom ili više država ili međunarodnih organizacija, Vijeće jednoglasno može ovlastiti Predsjedništvo, kojem prema potrebi pomaže Komisija, da u tu svrhu pokrene pregovore. Takve sporazume Vijeće sklapa jednoglasno, na preporuku Predsjedništva. Niti jedan sporazum ne obvezuju državu članicu čiji predstavnik u Vijeću izjavi da se mora pridržavati ustavnopravnih propisa svoje države; ostali članovi Vijeća mogu se dogovoriti da se sporazum na njih primjenjuje privremeno.

Odredbe ovog članka primjenjuju se i na pitanja iz glave VI.

Članak 25. (bivši članak J.15)

Ne dovodeći u pitanje članak 207. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Politički odbor nadzire međunarodnu situaciju u područjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike i doprinosi utvrđivanju politika davanjem mišljenja Vijeću, na zahtjev Vijeća ili samoinicijativno. Isto tako, nadzire provedbu dogovorenih politika, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Predsjedništva i Komisije.

- 23:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se