utorak, 16.10.2007.

"dubokoumne" spike iz lotusa,LOL

dakle.....ovim spikama se mora posvetiti bar par recenica......dakle prosli tjedan tocnije u cetvrtak jedan dio razreda nije imao informatiku buduci da smo podijeljenji u dvije grupe......stoga se naravno nas par zaputilo a gdje drugdje nego u lotusa......i nakon nekog vremena zapocela je rasprava koju su prvotno pokrenule nata i patre prije prvog sata da bi ju mi nastavili na kavici za vrijeme drugog sata.....glavna tema rasprave je bila je li shelly sestra od barbie ili joj je to kcer........naravno jedni su govorili da joj je to kcer (bili smo u vecini ), a drugi pak da joj je to sestra (naravno manjina ).......manjina je tvrdila kako joj shelly nemoze biti kci jer barbie ima ka cca. 20 god tako da je to nemoguce buduci da mala ima cca 6 godina (njihova procjena)....vecina je pak tvrdila da joj barbie moze biti mama jer barbie ima cca 28 god a mala cca 4 god te da su to savrseno dobre godine za dite......ali manjina se nije dala te su govorili da je nemoguce da barbie ima cca 28 god jer djeluje tako mlado tako da sigurno ima najvise 20 god ni godinu vise.....ali vecina je imala i na to spreman odgovor....razlog zbog kojeg barbie izgleda tako mladoliko je taj sto je: a.) ocito od svoje drage majke (kojoj nazalost nismo znali ime) nasljedila neki gen za sporo starenje
b.) ili je imala iskustva s botoxom i ostalim pomagalima u borbi protiv starosti....
..........nakon duge rasprave jedna cijenjena kolegica je zakljucila da je najbolje da kupimo barbie casopis i doznamo pravu istinu .......no prijedlog je odbijen .........buduci da je 45 minuta proslo uistinu vrlo brzo bili smo primorani vratiti se natrag na sat te prekinuti nasu raspravu ..........no zasigurno cemo je jednog dana nastaviti sa novim jos boljim i snaznijim dokazima,LOOOOOOL ....jer ipak smo mi barakovic,hahahahahahha.........
stoga do sljedece rasprave:
tu-tu,bi-bi,pa-pa!!

četvrtak, 11.10.2007.

skola,skola cccc

i tako........evo da sklepam koju recenicu pa da mogu opet mirovati par miseci hehe......uglavnom proslo vec misec dana od pocetka skole i ta spika a cini mi se ka da je proslo vise od tih misec dana.......pocela prva ispitivanja i ispiti.....i nismo se bas najbolje iskazali ....a sve je to za ljude .....uglavnom od ova dva nova predmeta koja smo dobili mislila sam da ce sociologija biti ta koja ce mi biti nocna mora a da ce logika biti zanimljiva buduci da su svi govorili kako je logika jaaaako zanimljiv predmet i to.kako da ne.....prvo ne kuzim nista sto prof. "objasnjava" ka i 99 % razreda......drugo: kad taman mislim da sam skuzila i onda ovaj to ponovi bas na nacin na koji sam ja skuzila ja naravno sva sretna aj nisam promasen slucaj ima jos nade za mene on uleti sa recenicom: " e ali nije vam to tako"..aaaaaaaa .....i onda sve ispocetka........a kad citamo domaci tek (a domaci naravno dobijemo svaki put...mislim tko jos pise domaci u 3. srednje???!...ali ok)....to je prava komedija.....dakle na pocetku svakog sata jedan "sretnik" mora procitati svoj domaci.....to je isto ka da cili razred cita buduci da svi imamo iste primjere .....i dakle prof. otvori tog jednog "sretnika" i ovaj pocne citati to....i naravno sve je krivo a prof. na to samo mirno kaze: "e ok,ali nije ti to tocno,ali nastavi ti dalje"....dakle ocito nije bitno ocemo li mi ista skuziti to ili ne........i nije bitno sto cemo na testu svi podobivati teske asine.......to je problem drustva a ne pojedinca kako bismo to rekli na sociologiji .......hm izgleda da je logika ipak imala nekakvog utjecaja na mene buduci da sam pocela povezivati neke stvari....NOOOT........... naravno moram spomenuti i da nam je na zamjeni iz kemije opet nasa "draga" profesorica s nekim razno raznim primislima s kojima ona misli da je nama kemija razumljivija,haha kako da ne.......cak nam je smislila i neku pjesmicu da bismo lakse zapamtili (ocito smatra da smo TOLIKO zaostali)...a pjesmica glasi: "kation na katodu,a anion na anodu!" ..naravno da uz tu pjesmicu postoji i odgovarajuci ples....a to je lagano skakutanje........jedino sto cu ja reci je: "di mi je pamet bila???"........ili kako bi becks aka jaguar sapa rekla:" a di ti je sad?"...hahaha ....uglavnom nema se inspiracije bas.....stoga:
tu-tu,bi-bi,pa-pa!!

utorak, 09.10.2007.

U2: "Walk on" & "Unchained melody"

And love is not the easy thing
The only baggage you can bring...
And love is not the easy thing...
The only baggage you can bring
Is all that you can't leave behind

And if the darkness is to keep us apart
And if the daylight feels like it's a long way off
And if your glass heart should crack
And for a second you turn back
Oh no, be strong

Walk on, walk on
What you got, they can't steal it
No they can't even feel it
Walk on, walk on
Stay safe tonight...

You're packing a suitcase for a place none of us has been
A place that has to be believed to be seen
You could have flown away
A singing bird in an open cage
Who will only fly, only fly for freedom

Walk on, walk on
What you got they can't deny it
Can't sell it or buy it
Walk on, walk on
Stay safe tonight

And I know it aches
And your heart it breaks
And you can only take so much
Walk on, walk on

Home...hard to know what it is if you never had one
Home...I can't say where it is but I know I'm going home
That's where the heart is

I know it aches
How your heart it breaks
And you can only take so much
Walk on, walk on

Leave it behind
You've got to leave it behind
All that you fashion
All that you make
All that you build
All that you break
All that you measure
All that you steal
All this you can leave behind
All that you reason
All that you sense
All that you speak
All you dress up
All that you scheme...






Oh, oh my love
Oh my darling
I've hunger for your touch
A long and lonely time

And time goes by
So slowly
And time can do so much
Are you still mine ?

I need your love
I need your love
I need your love
God speed your love to me

Lonely rivers flow
To the sea, to the sea
To the open arms of the sea

Lonely rivers sigh
Wait for me, wait for me
I'll be coming home
Wait for me

Oh, oh my love
Oh my darling
I've hungered for your touch
A long and lonely time

And time goes by
So slowly
And time can do so much
Are you still mine ?

I need your love
I need your love
I need your love
God speed your love to me
It to me
God speed your love to me
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love
I need your love

nedjelja, 07.10.2007.

a malo :((.......smjc......

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavala te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?"
- ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa.
Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušala sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest.
Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je.
Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke.
Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj.
Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos.
Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove,
a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.
Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu.
Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca.
Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje.
Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.
Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom".
Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled.
Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima.
Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!"
A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo.
Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.
Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok.
Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?"
U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze.
Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit.
Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti.
Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala.
Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe.
Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem.
Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja.
Zatočeniku ljubavi istekli su dani.
Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju.
Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.
Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz.
Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina.
Stručno je stavila iglu u moju venu.
Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?"
Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".
Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog.
I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj.
Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu.
Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek.
Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

...Priču je napisao Jim Willis sa molbom da se što više širi po netu...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.