četvrtak, 28.12.2006.

a opet neko filozofiranje.....

"Vjerovanje da si neranjiv krajnja je ranjivost."
Vince Lombardi,trener Green Bay Packersa

dakle....svi smo mi ranjivi....samo sto su neki mozda ranjiviji od ostalih tj neke ljude neke stvari pogode vise nego druge.....mislim da ta ranjivost ima dosta veze sa osjecajnoscu,dakle koliko pokazujemo te osjecaje i to ali ima veze i sa time o cemu se radi..hm malo sam se spetljala...dakle to koliko ce nas nesto pogoditi ima veze stim o cemu se radi...npr. nekoga mozda puno pogodi kad mu npr. netko laze ali neku drugu osobu to mozda i nece toliko pogoditi tj mozda se cak nece ni obazirati toliko na to nego ce vec za 3 minute to zaboraviti,ali ce tu osobu mozda dosta pogododiti kad cuje da lose pricaju o njoj ljudi koji je ne poznaju dok ce ovu prvu osobu bas biti briga za to jer joj nije vazno sto drugi misle o njoj.....ove sam primjere uzela bzvz .....prvi su mi pali na pamet....e a sa osjecajnoscu ima veze zato sto npr osoba koju skoro svaka sitnica rasplace krenuvsi od neke "dirljive" scene u filmu ili neke "dirljive" reklame tipa di malo dite trci djedu i onako ga grli i daje mu merci cokoladice jer je popravio biciklu (ako me pamcenje dobro sluzi reklama je bila u takvom nekom stilu) e onda ce tu osobu puno vise stvari pogoditi nego osobu kojoj su te reklame normalne tj osobu koja se ne rasplace na takvu reklamicu.... e sad ovaj citat....skuzila sam ga na dva nacina (ah kako sam pametna ,je mos mislit) dakle prvi je taj....znaci toliko sami sebe uvjeravamo da smo neranjivi i nasa psiha toliko misli o tome i povjeruje u to da na kraju jednostavno poludimo iliti ga siznemo.... a drugi je taj da mislimo da smo toliko neranjivi da nas na kraju jedna obicna sitnica i glupost slomi i ode sve kvragu.....dakle oba nacina imaju katasrofalne posljedice. kod prvog je to sto nam je mentalno (iliti kako bi neki "pametni" rekli metalno,npr. moja predraga bakica koja ima svoje rijeci tipa apasolutno umisto apsolutno...skrenula sam s teme.)zdravlje otislo kvragu i onda ili smo na tko zna kakvim lijekovima ili smo u ludari....a kod drugog je to sto smo se slomili na obicnu glupost i onda shvatimo da smo zivjeli u lazi koja nije mogla nikako postati stvarnost......hm..da....uglavnom nije dobro misliti da smo neranjivi jer svi smo mi ljudi i svi smo ranjivi samo neki vise a neki manje...tj neki to vise pokazuju od drugih....i tako.....malo onako glupo ali..... ma uglavnom:
tu-tu,bi-bi,pa-pa!!
p.s. mislim da ce uskoro biti i jos jedan post buduci da sam "inspirirana" nekim stvarima...
jos jednom
tu-tu,bi-bi,pa-pa!!!!!

ponedjeljak, 18.12.2006.

"mudrovanje"

" Biti ratnik ne znači pobijeđivati,čak niti uspijevati.Biti ratnik znači stavljati život na kocku.Znači riskirati i gubiti i ponovo riskirati dok god si živ."

Vince Lombardi,trener Green Bay Packersa

i tako.....dakle danas dan koma...... mozda sam jednostavno ustala lose volje pa mi se cini da je sve lose ili je sve stvarno tako lose...... stalno mi se cini da sve radim pogresno.....da svaki put kad tribam nesto napraviti donesem pogresnu odluku..... prije sam te konce zivota imala nekako u rukama i kontrolirala sam situacije...ali sada mi se cini kako ti konci polako ali sigurno klize i ja ih nemogu nikako zaustaviti....koliko god se trudila jednostavno oni i dalje nastavljaju kliziti i nemogu ih u tome nikako sprijeciti...kao da sve cega se taknem odmah propadne....osudeno je na propast...... i negdi sam procitala "kad se nemozes odluciti izaberi najtezu soluciju jer u 90 % slucajeva to je pravi izbor"....je malo sutra....mozda mi se to samo sad cini da donosim krive odluke,nadam se......s vremenom mozda sve sjedne na svoje mjesto i onda dode do izrazaja da su to bile pravek,dobre odluke.......neznam...... a sto se tice ovog citata...... znam da nije stvar u pobijedi,i da triba znati i gubiti i sve to.......i da tribamo riskirati dok god smo zivi....ali......mislim ok riskiram onda kad nemam sto izgubiti jer onda je amo reci to lako napraviti.......ali kad znas da mozes izgubiti nesto,nekoga onda bas i nije to lako napraviti,iako nikad neznas kako moze biti.....mislim mozes posli cilo vrime se muciti zasto nisam riskirao/la,ali opet ako i riskiras i stvari ne ispadnu kako si ocekivao/la tj. zelio/la onda se opet mucis koji vrag sam to radila/o.....i tako..... to je malo onako komplicirano,ali jebiga..... mislim znam da nije svima bajno u zivotu, i da moram prihvatiti zivot onakav kakav je,a to je da je zivot tezak i sve te gluposti.....ali....ma neznam ni ja....
tu-tu,bi-bi,pa-pa!!

četvrtak, 14.12.2006.

"filozofiranje"

"Razlika između uspješne osobe i ostalih nije u nedostatku snage,nije u nedostatku znanja,već u nedostatku želje."

Vince Lombardi,trener Green Bay Packersa

dakle.....evo kraj prvog polugodista....NAPOKON!!!.....i danas je bio napokon zadnji test.....jos sutra samo neka ispitivanja i drugi tjedan onima koji ispravljaju ocjene i tako...... i je li bilo tesko?? ne bas. je li bilo prenaporno? ne bas..... jesam li mogla bolje?? da....ali nisam...zasto?? jer sam idiot.....da,da...... da sam samo malo vise ucila tj. da sam ucila redovno a ne ono dan prije ispita prvi put procitati cijelu cjelinu prosla bi puno bolje..ali ne....ja moram ovako.......e sad da razjasnim ako nekoga zanima (sumnjam) zasto sam napisala ovaj citat..... jednostavno mi se svidio a i nije toliko pogresan.... dakle, ja nisam imala dovoljno zelje da bi bolje prosla u skoli....zasto?? neznam...jednostavno su mi knjige vise dosadile i radila sam sve i svasta,cak sam cistila cili stan ( a to btw nije mala stvar buduci da mi stan i nije toliko malen a i kad se cisti sve mora biti savrseno cisto inace ja idem opet ispocetka..) samo da ne bi ucila......i nije da ja to nemogu nauciti,nego jednostavno nemam zelju i dosadno mi je i ne zanima me i ........... u osnovnoj a i i prosle godine bi se uspila natirati ali sad vec malo teze.....a i kad krenem uciti opet se nemogu nikako skoncentrirati......misli jednostavno lete.......nije vzano gdje ali stos je u tome da mi treba jedno pola sata da se nekako skoncentriram.....i onda prve dvije lekcije idu ful lagano ali kad vidim da ih imam jos npr. 5 dode mi da se raspalim tavom po glavi.....not good...... ali nije samo stos u tome sto mi se neda....prosle godine a i u osnovnoj sam imala neki cilj zasto ucim... htjela sam se upisati u barakovica.....pa onda kad sam se upisla sam ucila tako da se uspijem upisati na faks....oduvijek sam zeljela ici samo na pravo i jedino me to zanimalo...i svaki put kad bi na tv-u bila neka serija ili neki film a da se radilo o tim stvarima uvik sam gledala ili bi snimila pa bi pogledala kad bi imala vremena ako vec nisam tad mogla..........ali sad.....neznam di bi.... jednostavno vise nisam sigurna da li bi na pravo..... zanima mene to i dalje ali sto ako ja jednostavno nisam za to......nezelim odabrati neki krivi faks i zavrsiti ga i posli biti cili zivot nezadovoljna tim poslom........mislim da nema nista gore od toga kad se svako jutro moras probuditi i spremiti se za neki posao koji mrzis iz dna duse.....u tom slucaju bi se odmah bacila pod neki vlak...... i sad sto vise razmisljam o tome nisam ni toliko sigurna da li uopce zelim na pravo......mislim da ni u cemu ne bi bila dobra.......tj ne da mislim nego znam.....jednostavno u nicemu nisam dobra i nista mi ne ide.....nekima ide pisanje,nekima pjevanje,nekima crtanje,nekima sportovi,nekima fizika i matematika........a meni?? nista..............mislim ide onako.....ali nema nista u cemu sam zbilja dobra i da bas mogu sa sigurnoscu reci da u tome i tome sam dobra i to i to mi ide......... a jebiga........valjda je svima tako........tj nadam se da je barem nekima tako........a jebiga i ako nije.....neki moraju biti i promaseni slucajevi........
tu-tu,bi-bi,pa-pa!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.