Gledam te dok spavaš. Još uvijek izgledaš isto. Isto kao pred godinu, dvije, isto kao one noći u veljači kada si me poljubio snenu. Da istina je, nisi samo ti ostao budan. Kada bi zaspao ja sam se budila i gledala te prekrasnog kako spavaš. Dok sam ja spavala, ti si bio budan i promatrao mene. Ništa se nije promijenilo... Još si uvijek ono prekrasno biće nježnog lica i prekrasnih usana skriveno pod pokrivačem, utonulo u mekani jastuk. Dok spavaš… Zato sjedim ovdje, na stolici pokraj tvojeg kreveta i ne želim otići. Gledam dio tebe koji me nikada nije povrijedio, i dopuštam ovoj zadnjoj suzi da se lagano spusti niz obraz.