Nadasve vjerujem u razloge.
Isto tako vjerujem u nastavak puta, sve do onog trenutka dok se još uvijek ima nešto za reći.
Kad se više nema ništa za reći, onda se šuti i .. čeka.
Postoji nekoliko načina čekanja. To je već stvar vlastitog izbora.
Moj najdraži način čekanja je prividno prisustvo ili prividno neprisustvo, blaženi izraz na licu, blinkanje okama s duhom negdje u pozadini.
Nadasve vjerujem u simboliku.
Kao primjerak vrste "Fallen Blond with the Big Boobies" najčešće čitam časopise s velikim, lijepim fotografijama. Nekako svijet bolje razumijem slikama, zato su riječi moja najveća ljubav. Razum i srce daju uvid u simboliku i tapkanje u Međuzemlju.
U trideset i trećoj, Isusovim godinama.. pazi sad simbolike.. meni je, čini se, odlučio niknuti četvrti umnjak.
(u pmsu, na više od trideset stupnjeva)
O, mudrosti bolna li si.
|