MALO VELIKO SRCE

Bilo jednom jedno malo srce
raslo je
i živjelo sretno,
okruženo prijateljima
i njihovim dobrim srcima.
Malo je srce znalo
samo za ljubav,
bezuvjetnu,
dječju,
iskrenu.
Hranilo se dobrotom,
ljepotom duše,
milošću,
blagošću.
I onda je jednog dana,
kako to obično biva,
srelo jedno drugo srce.
Potrčalo mu je ususret,
u zagrljaj,
naivno
iskreno.
Malo se srce zaljubilo.
Jako, jako...
preko ušiju i još više
i mislilo je da ima čitav svijet pod nogama
nadalo se da je tako...
ali stvarnost je brzo donijela otrežnjenje
Malo je srce ostalo usamljeno u svojoj ljubavi
neshvaćeno
nije moglo razumijeti kako ono drugo srce
nije osjetilo onu bujicu osjećaja što je navrla,
što se prelila preko rubova malog srca.
Ostalo je usamljeno u svojo ljubavi
napušteno
zaboravljeno.
I malo je srce postalo najtužnije srce na svijetu.
Neutješno
uplakano
beznadežno.
I znalo je malo srce da će jednoga dana
doći neko novo srce i ispuniti njegov život,
ali nikada više, nikoga neće voljeti
sa toliko žara i one prave ljubavi
koja se osjeti samo jednom u životu.
Nikada više, nitko neće moći ispuniti
tu prazninu što je ostala nakon tako okrutnog:
imati...pa nemati...

Zauvijek si u mom srcu...gdje god bio..
Dajem ti ga na dlanu, zašto baš ti ne znaš kud bi s njim?