LACRIMOSA

Kiša
između neba i zemlje
dodiruju me kapi
klize niz moje lice
prelijevaju se jedna u drugu
stanu na tren u kutu usana
pa kliznu niz vrat
preko grudiju
spuštaju se niz ruke
prste
kotrljaju niz moja leđa
prelaze dubine i nizine
zaviruju u nutrine
izviru ponovo
sve brže i bujnije
dok se ne stope sa zemljom
na kojoj stojim
uspravno
sama
pogleda uprtog u nebo
osluškujući dolazak tvojih dodira
da li su to moje suze
ili je kiša isprala svaki njihov trag
na trenutke
slani okus na usnama
otkriva radost u meni
još uvijek
nakon toliko godina
plaha je žena u meni
čeka te
oduvijek te je čekala