DANAEE

Poželim na tren da sam ptica i da odletim nekud daleko, daleko od ovog grada, od ovih ljudi...
Visoko sam postavila nešto što možda nikada neću doseći, previsoko...
Umorna od grešaka, posrnem na tren ali to i onako nitko ne vidi, jer osmjeh ne silazi s mog lica.
Ako dobro pogledaš vidjet ćeš da u mojim očima nema više onog sjaja, nema zvjezdanog neba i sazviježđa Kasiopeje...

Da li postojiš ti netko, tamo negdje na drugoj strani galaksije...