Pod urom

21.11.2005., ponedjeljak

Nedostižan san - ali, doslovno!

Već priličan broj godina imam problema sa spavanjem. Nažalost. Ako ikome na ičemu zavidim – to je, pogađate, na izjavi kako se netko naspavao, kako ga, tko zna koji zvuk, nije probudio iz čvrstoga sna, kako jedva čeka vikend da se naspava do iznemoglosti, kako je prethodne dana spavao kao klada…itd. itd.
Bože, pomislim, zašto barem povremeno ne mogu biti „u društvu“ tih dobrih spavača! A nije to s mojim snom oduvijek bilo tako! Kad malo bolje razmislim, moji prvi problemi sa spavanjem započeli su rođenjem prve kćeri. Da, da, upravo tako – bolje da i ne mislim koliko sam strepila, osluškivala diše li, okreće li se. A dijete kao za inat, po cijele je noći, haračilo. I taman da sam htjela, nisam mogla dulje od pola sata u komadu odspavati. A kad bi me netko i zamijenio u tim prisilnim dežurstvima, ne bih se ni u susjednoj sobi mogla opustiti….Ma grozno!
Više se ne sjećam kako je bilo kasnije, ali stanje s mojim snom bivalo je sve gore, pa sam odavno u kategoriji za koju moj muž kaže da „kilavom ku*** i dlaka smeta“, što u prijevodu znači da: grilje, škure ili rolete (kako tko voli ili ima…) moraju biti do kraja spuštene, da TV prijemnik treba biti uključen, da me u onom ključnom trenutku prijelaza iz faze jave u fazu sna, ne daj b(l)ože, ne smije nitko uznemiriti riječju, djelom, zvukom SMS poruke, telefona…
Za razliku od mene, mom mužu smeta mrkli mrak i uvijek voli da u sobu ulazi bar malo odsjaja ulične rasvjete, a o TV-u u sobi ne želi razgovarati. Jedno vrijeme smo imali TV u spavaćoj sobi i on je bio doslovno lud – kaže taman zaspe, a onda ga probude ona blicanja s ekrana – kao da ga netko fotografira s flešom…Znali smo se tome drugi dan smijati, ali dok bi ga to budilo iz sna, iskreno se ljutio.
U međuvremenu sam se pomirila s činjenicom da mi je pet do šest sati sna maksimalna duljina, nažalost, ne uvijek u jednom komadu…Pretragama ustanovila da mi štitnjača pojačano radi, pa slijedom toga osjećam dodatnu hiperaktivnost, koju od prije dva mjeseca lagano kontroliram nekom terapijom. A dotad – uživam u dnevnom boravku, kunjajući uz TV, pa se u neko doba noći prebacim u zagrijani krevet u sobi lagano osvijetljenoj uličnom rasvjetom. Rezultat:: sve izrazitiji tamni podočnjaci…..

- 15:47 - Komentari (16) - Isprintaj - #

12.11.2005., subota

Čarape

Kako se niže sezona za sezonom, tako se naglašava da su čarape sve važniji modni dodatak. Ne znam kako vama, ali meni su čarape odavno mnogo više nego obični čuvari topline nogu. Iako znam da muškarci na ženskoj nozi najviše vole vidjeti svilene čarape, kakve su nekoć nosile filmske dive, isključivo se opredjeljujem za one deblje hulahopke (ili hulahupke?) otkačenih uzoraka. Nekidan, slažući ladicu prekrcanu svim mojim čarapama-hulahupkama, gotovo da sam i zaboravila na neke od njih. Baš sam im se obradovala! Imala sam isti onaj osjećaj kao kad u nekom džepu pronađem zagubljenih ili zaboravljenih 10, 20 ili 50 kuna.
Iako statistike kažu da prosječna Hrvatica godišnje kupi četiri do pet hulahup čarapa, što je četiri puta manje od prosječne Europljanke, zaključila sam da sam, barem što se čarapa tiče, odavno u toj tako često prizivanoj Europi! Moje šetnje gradom često završe u dućanima s velikim izborom čarapa s uzorkom - i kad ih vidim onako krasne - ne mogu im odoliti! A što je najbolje, te čarape jednostavno traju. Gotovo da su nepoderive za razliku od onih prozirnih, posve običnih, s nešto malo tzv. "dena".
Zahvaljujući čarapama, bez lažne skromnosti, postala sam prilično prepoznatljiva. Često se iznenadim komentarima nekih ljudi koji mi i nisu pretjerano bliski. Naprosto ne mogu odoljeti potrebi da prokomentiraju tu moju kombinaciju boja. S obzirom na pozamašnu kolekciju hulahupki, uistinu mi nije teško napraviti štosan mix. Redovito uz crnu ili tamnosivu, kraću suknju (onako- centimetar-dva iznad koljena) -ali obvezno u "suživotu" s majicom, košuljom, puloverom ili jaknom. Meni se čini jednostavnim, a po reakcijama shvatim da se radi o efektnim spajanjima.
Da, i još da ne zaboravim - volim još dva-tri modna dodatka - naušnice (srebro ili neka druga latasta bižuterija što nalikuje na srebro), marame i ručne satove. Ma što dva-tri modna dodatka!!! A ne stigoh pritom spomenuti cipele i torbe, kožne remene....Hu, hu, tek dok ovo pišem shvatila sam koliko je toga! A sve je kao počelo od čarapa, zar ne?

- 23:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.11.2005., četvrtak

Radio ga-ga

Iako to uistinu nije bog zna kakav trošak, još uvijek u svom automobilu nemam ugrađen radio. Mnogima je to nezamislivo, ali eto, jednostavno ga nemam - što iz čiste inertnosti, što zbog logike kako mi to uistinu i nije nužno jer za kratkih tura po gradu gotovo da i ne stignem poslušati pjesmu u jednom komadu. Kad idem na duža putovanja (čitaj – jednom do dva puta godišnje) koristim se obiteljskim, većim automobilom, u kojem dakako ostvarujem uvjete za slušanje radio programa.
Posljednja dva mjeseca, međutim, vozim „šefičin“ službeni auto, s ugrađenim radiom i CD-playerom. (Nisam time posebno počašćena – ona je, naime, radila neki medicinski zahvat na nozi, nećete vjerovati, zbog estetskih razloga – pa jednostavno nema uvjeta da stisne papučicu gasa, te joj trenutno glumim i osobnu vozačicu….)
No, dakle, vratimo se toj mojoj omiljenoj igrački, radio prijemniku! Na njemu je memorirano šest programa: neizostavna Radio Rijeka, Otvoreni radio, Primorski radio Opatija, Radio Istra, Narodni radio i HRT-ov drugi program. Zajednički nazivnik svim navedenim programima jest pregršt, ali stvarno pre-pre-pregršt reklama. Luda sam od ponude banaka, flexi tekućih računa, razno-raznih leasinga, keramičkih pločica, brojnih trgovačkih lanaca, peveca, klinca i palca….Ljudi moji, nećete vjerovati – ali na razdaljini od nekih desetak kilometara zna mi se dogoditi da ne uhvatim nigdje cijele-cjelcate pjesme! A meni se pjeva i vrišti! Vrtim bjesomučno onaj klinac uz volan (uz pomoć kojeg se mijenjaju stanice – eh, što ti je suvremena tehnika!), al' svugdje samo glupave reklame. Dobro netko reče da će uskoro i nastavu prekidati zbog reklama. Još kad mi naleti ona seljačija od Narodnoga radija s kukurijekanjem i najavom oooooo-glasne minute, dođe mi da ga razbijem.
U svakom slučaju, unatoč i usprkos tim mučiteljima ljudskih duša, napravila sam top ljestvicu omiljenih radio postaja. Dopustite mi da Radio Rijeka bude izvan konkurencije. To je, ipak, moj radio – svako jutro tim programom počinje moj dan. Glasovi poznati, informacije koje mi nude, dobro mi dođu i samim tim ne mogu biti pretjerano objektivna. Zanemarimo li, dakle, lagani lokal patriotizam, na vrhu moje top ljestvice su: Drugi program HRT-a i Otvoreni radio. Na već spomenutom drugom programu često mi izmame osmijeh. Ma što osmijeh – jutros sam umirala od smijeha slušajući ludog Fodora i njegovu Lobotomiju.
A koji su vaši favoriti?



- 16:02 - Komentari (16) - Isprintaj - #

02.11.2005., srijeda

Novi pokušaj. Hoću li uspjeti oživjeti svoj blog?
- 19:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi