Pod urom

Često posumnjam da su dva plus dva četiri. Kad vidim kako nekima uspijeva s dvije prosječne, (pa nek' budu i nadprosječne) plaće održavati prilično visoku razinu standarda, u što je već uključeno i određeni broj nekretnina, pokretnina i tsl. – pitam se, kako to, na primjer, meni ne uspijeva?
Da, da, uključila sam u računicu i razne faktore – tipa nasljedstva, ispomoći roditelja, izvanrednih dobitaka, prihoda od prodanih nekretnina itd., ali stvari ne funkcioniraju. Ti moji poznanici, primjerice, još pomažu i roditeljima, svojti…Ma, naravno da nemam ništa protiv nikoga i nikad nisam spadala u ljubomorne i zavidne tipove. Jednostavno, drago mi je i veseli me kad ljudi lijepo žive i imaju dovoljno za podmirenje svih svojih potreba. Ali ima jedna stvar koja mi smeta. Zapravo – čak me i vrijeđa! U svakom susretu s nekim iz opisane skupine, nakon pozdrava, počinje kuknjava: te teško se živi, te nema se, te kako im slijede veliki izdaci - npr. za servis automobila, za neki priključak za vodovod i kanalizaciju (naravno, u pitanju je kuća s barem dvije etaže), pa ovo, pa ono… Dođe čovjeku da toj osobi, osim ramena za plakanje, ponudi i neki novac, pa makar pritom zaglibio u dodatni minus na tekućem računu! Takve face valjda ne znaju što je sram. I zanimljivo, što više imaju, to više plaču – kao da žele na neki način opravdati ili umanjiti očito iskakanje iz okvira.
Navest ću vam samo jedan primjer: ona radi kod nekog privatnika za smiješno male novce – kaže kako svojom plaćom podmiri tek troškove struje i benzina (što vjerujem, jer centralnjak radi na el. energiju), a mjesečna kilometraža također im nije zanemariva…Dakle, suprugovom plaćom treba podmiriti sve ostalo. A to ostalo je: novi automobil (bez zajma, dragi moji!), pa obvezni sedmodnevni odlazak na skijanje, pa ljetovanje, of course, redoviti odlasci preko granice po novu odjeću (ne bilo kakvu!), česte promjene u uređenju stana (od namještaja do keramike i ostaloga – novo zamijeniti još novijim) i da vam sve ostalo ne nabrajam….i sad ja naprimjer slušam kuknjavu, nakon koje mi uistinu dođe da dotičnoj osobi ponešto udijelim! I što je to nego čisti bezobrazluk! Umjesto da šuti i radi to što već radi – jer prihodi očito stižu nekim nelegalnim kanalima, za koje me u krajnjoj liniji boli briga, ja bih takvu trebala tješiti?