Pod urom

Još sam se prošli tjedan pokušala oglasiti. Napisala sam tekst i to ne baš prekratak…i unos jednostavno nije uspio. Lagani bijes me držao nekoliko sljedećih dana, pa tek danas opet odlučih pisati, ali provjerenom metodom – copy/paste s teksta prethodno napisanog u Wordu….
Dakle, radim već drugi tjedan i gotovo sam zaboravila da sam bila na godišnjem. Taman kada sam stigla sa svog četverotjednog odmora, za vrijeme kojeg sam se okupala svega nekoliko puta (kiša, kiša, pa opet kiša) – u Rijeci je zasjalo sunce! E, pa dakle!
Dva sam tjedna provela u Tisnom, mjestu koji se dijelom nalazi na kopnu, a dijelom na otoku Murteru. Bilo me je, dakako, po cijelom otoku – i u Jezerima, i u Betini, i u mjestu Murteru – ali i na plaži Slanica, baš onoga dana kada je taj predio poharala pijavica. Što ti je „sreća“!!! Uglavnom, u toj nesreći uistinu smo imali sreće. Nismo se ozlijedili, a ni automobil nam nije oštećen. Naime, tik do našega, na golf sisačkih registarskih pločica, survao se komad stabla, dobro ga ugnječivši. Mlađe dijete je bilo lagano istraumatizirano, pa je instinktivno počela cucati (sisati) palac. Nakon toga, još dva dana bilo je mokro, kišno, pa burno. Posljedično tome, u more se nije mogao umočiti niti palac – u protivnom si od hladnoće mogao pobrati jedino upalu mjehura i jajnika.
Deset dana bila sam, standardno, u Zadru. Zadar je sve uređeniji i ljepši. Uvijek me iznenadi s nekim novim sadržajima. Osim već viđenih i osluškivanih morskih orgulja, pijuckala sam koktele u novouređenom „Gardenu“ (otvorio ga je tip iz UB 40, preselivši se definitivno iz Britanije u ZD!) s pogledom na marinu; šmucala se, također po novootvorenom „Arsenalu“ (prostor za multimedijalne sadržaje), ali i bila u izvrsnom restoranu „Kornat“ (za stolom do našega ručao je ministar u sadašnjoj Vladi – s tek rođenim sinčićem i novom, mlađahnijom suprugom), uživajući u gratiniranim kozicama s palentom i polpetama od hobotnice….mmmmm….i sad mi, samim spomenom, navru sline!
Za Rijeku je samnom krenula i prijateljica iz Zadra, kako bi i ona, za vrijeme svog godišnjeg, malo promijenila ambijent. Zadržala se nekoliko dana, od kojih smo jedan prekrasan sunčani dan iskoristile za kupanje u Rapcu na plaži „Girandella“. Na toj plaži sam bila prvi puta i oduševljeno je preporučujem - do sad nisam vidjela bolje plaže u Istri! Niz predivnih, malih šljunčanih plažica, međusobno odvojenih stijenama, stopljenih s izrazito bistrim i čistim morem. Na povratku smo svratile u Labin, okrijepivši se u restoranu u sklopu parka skulptura Dubrove….
Kako baš svemu dođe kraj, približio se i dan dolaska na posao, a time i iznova prihvaćanja ustaljenog ritma. Pripreme za školu (nabavka knjiga, opreme, torbe…). Prije nego li potpuno uletim u taj žrvanj obveza, dala sam si oduška jučerašnjim planinarskim izletom u Logarsku dolinu (Slovenija, of course), o čemu ću nekom drugom prilikom! Na povratku smo svratili u nadaleko poznate Trojane, isključivo po krafnama (bile su mirisne i tople), ali i po sjajnoj „prekmurskoj gibanici“. Ne moram vam ni reći da sam probala obje delicije!