Pod urom

Turska kulturna atrakcija, vrteći derviši hrama Galata Mevlevi, sinoć su, na opatijskoj Ljetnoj pozornici, dočarali tradiciju mističnog puta - vjerskim su obredom dojmljivo prikazali ceremoniju približavanja Bogu.
Ne viđa se to svakoga dana i zato kažem - naravno da sam bila u publici. U današnjim novinama piše da nas je bilo petstotinjak. Realna procjena. Pred nama vrhovni duhovni vođa Hasan Dede, devet derviša i osam glazbenika. Uz mnogo elemenata islamske mističnosti, derviši su se gotovo 45 minuta fascinantno vrtjeli. U istom smjeru. Naravno, bez vrtoglavice.
Pri kupnji karata, nitko nas nije upozorio na pravila ponašanja za vrijeme izvođenja plesa derviša. Međutim, znajući da je riječ zapravo o vjerskom obredu, priupitah onako sramežljivo o možebitnim uputama. Da, da – veli nam blagajnica – tu imate sve napisano – i pokaže na komad bijelog papira na pultu (da nisam pitala, ona to sama ne bi ponudila). A na papiru stoji (na tri jezika) sljedeći tekst: „Obavještavamo cijenjenu publiku da naši šankovi danas ne rade, jer za vrijeme izvedbe nije dopuštena konzumacija pića i hrane, budući da se radi o vjerskom obredu koji se mora odvijati u apsolutnoj tišini. Također se moli publika da ne aplaudira za vrijeme obreda.“
U ime organizatora nitko se nije potrudio da nas o tome usmeno obavijesti. Sudeći po aplauzu – 70 posto ljudi očito nije pročitalo upute. Naša posla.