RANO KRŠĆANSTVO

subota, 25.04.2009.

NEAUTENTIČNOST STAROG I NOVOG ZAVJETA


/evo ovdje ukratko (za potrebe poznanika...) privremenog materijala koji ukazuju na neautentičnost starog i novog zavjeta, stvar je dosta nesređena,kratka,ali uvjerljiva....


Tako crkveni spisatelj Epifanije u svom znamenitom spisu 'Panarion', čineći osvrt na neke judejske slijedbe, iznosi za posvećenike zvane nazorei, koje je sinagoga proklinjala, da oni priznaju Mojsija i vjeruju da je on primio zakone  no ne biblijski zakon, već dakako neki drugi. I tako, oni, iako Jevreji koji drže mnoge jevrejske običaje, nisu hteli međutim da žrtvuju ili da jedu meso. Oni su, dakle, smatrali nezakonitim smatrali krvne prinose. Tvrdili su da su tzv. Mojsijeve knjige izmišljotina, i da nijedan od krvnih žrtvenih običaja nije bio ustanovljen od očeva. (haer. 29, 7)  Prakrišćanima nazoreima je, dakle, bilo potpuno jasno da krvne žrtve i mesna ishrana nema utemeljenja u redigovanim 'Mojsijevim knjigama', što ukazno provejava još kod nekih proročkih zapisa, npr. u 'Knjizi proroka Jeremije' (7:22, 11:15).

Nešto slično i za osene, esenima srodnu judio-hrišćansku slijedbu koja je se prijelila u samsonite, koja je takođe odbacivala krvne prinose i jedenje mesa, Epifanije izveštava: »Oni su pristigli, kako kaže predanje koje je došlo do nas, iz Nabateje, Itureje, Moabitske i Arielitidske oblasti. Rod osena, po tumačenju njegovog imena, označava rod revnosnih.. /.../ Čine sve što traži Zakon, a odbacuju samo, kao i nasarei /Mojsijeve/ knjige.« (Panarion, haer.19, 1.5) I doketisti kerdoniani, nisu prihvatali starozavjetne spise, za koje se držalo da su došli kroz Mojsija i Proroke (haer. 41, 1)
Znameniti jevrejski historik Josip Flavije u De bello iudaico ukazuje za esene koji su velikim djelom živeli u celibatu da su uvažavali duboko svoje svete spise: »S naročitom ljubavlju proučavaju spise starih da bi doznali šta je za tijelo i dušu spasonosno. /.../ /Posvećenik/ se mora zavjetovati /.../ da će se groziti pljačkanja po putevima, da će knjige Reda i imena anđela čuvati u tajnosti. /.../ ... Među njima ima i takvih koji tvrde da predskazuju budućnost, postigavši to svojim proučavanjem od mladosti svetih spisa, izrijeka i proroka, te raznim čišćenjima.« (II, 8, 6.7.12)
Neposredno prije 805. godine patrijarh Selutije, u pismu jednom svećeniku, iznosi da su deset godina unatrag, blizu Jerihona (dakle blizu ključnih esenskih nastambi), u jednoj pećini pronađene neke knjige od strane Jevreja, i to na osnovu naznaka nekog Arapina čiji lovački pas je pratio neku lovinu: »... Pas jednog arapskog lovca je pratio neku životinju u pećinu i nije se vratio. Nakon toga je ušao i Arapin i našao malu pećinu u kojoj su bile brojne knjige. Arapin je potom otišao u Jerusalim i saopštio to tamošnjim Jevrejima koji su onda u velikom broju izašli i našli knjige 'Starog Zavjeta' i ostale knjige napisane jevrejskim pismom. Kako je onaj koji mi je ispričao priču bio obrazovan čovjek /.../ pitao sam ga za mnoge odrednice u 'Novom Zavjetu' za koje se iznosi da potiču iz 'Starog Zavjeta', ali se tamo ne mogu pronaći. /.../ On mi je rijekao: 'One postoje i mogu se naći u knjigama iz pećine'.«  U Lukinim 'Djelima', Pavlovim i sabornim poslanicama se tako mogu naći verzi kojih uopće nema u kanoniziranim judejskim knjigama, ali ni u kanoniziranim 'Evanđeljima' (npr. 'Djela', 20:35), što ukazuje da potiču iz odbačenog i zanemarenog 'Evanđelja po svetoj Dvanaestorici' i iz nezabeleženih Isusovih pouka, tzv. agrafa. I sam Isus Nazaren je se prije svega služio autentičnim nazarenskim kanonom.



pored ljudske nemarnosti i ratna previranja; tako su nestali spisi i zapisi: 'Knjiga Zakona', 'Knjiga Jehovinih bojeva' ('Brojevi', 21:14), 'Knjiga pravednika' ('Samuel', II, 1:18), izvorne kronike izraelskih i judinih kraljeva ('Kraljevi', I, 11:41; II, 26:22;'Letopisi', I, 29:29, ...), 'Knjiga Jehovinih vojni' ('Brojevi', 21:14), ...U egzotično-apokaliptičkoj 'Četvrtoj Ezrinoj knjizi', iznosi se da je prekoproroka Ezre, od strane pet pisara, tokom četrdeset dana, zapisano devedesi četiri knjige diktata Svete Mudrosti; "A kada je prošlo četrdeset dana,Preuzvišeni mi se obratio i rekao: 'Objavi dvadeset i četiri knjige koje su prvo zapisane, da bi ih čitali i oni koji su toga vrijedni i oni koji to nisu, ali zadrži sedamdeset knjiga koje su posljednje zapisane, i njihov sadržaj prenosi mudrim ljudima u tvome narodu, jer u njima je izvor Razumjevanja i vrelo Mudrosti i tok Saznanja." (14:45-48) - Ovaj ukaz nam svjedoči da su od davnine postajale i ezoterične knjige, namjenjene i za okrepu i duhovnu podršku Božijih posvećenika

Da se primjetiti da su službeni kultovi tek mrvicu drevnih spisa sačuvali. U 'Enohovoj knjizi' ('Enoh II'), izričito se navodi da je patrijarh Enoh po diktatu andjela Bretila zapisao mnoštvo knjiga: "A on mi je opisao sve stvari na nebu, na zemlji i u moru, tokove mjesta svih elemenata, godišnja doba, smjenu dana i noći, zapovjesti i nauke. Bretil mi je govorio trideset
dana i noći; njegove su usne govorile bez prestanka. Bez odmora sam i ja zapisao sav sadržaj. Kad bijah gotov, napisah 360 knjiga."

Dok su pomazani proroci i njihovi učenici nastojali sve od Boga objavljeno vjerno da zapišu i prezentuju, dvorsko-hramski pisari su u interesu degradiranog kulta često falsificirali i izvrtali riječi Duha proroštva. U 'Drugoj knjizi ljetopisa' ukazuje se za ljetopisnu preduzimljivost proroka Isaije: "Ostala Izajina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov Isaija." (26:22) - Prorok Jeremija takodjer se zalagao da uz pomoć svoga pisara Baruha sve što mu je Bog rekao za narod i pokolenja bude pretvoreno u slovo: "... Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve riječi koje mu Jehova bijaše objavio." ('Jeremija', 36:4) - Taj isti Jeremija (koji je djelovao u posljednjim decenijama južnog kraljevstva: 625.-587.), za vrijeme čijeg života, i u vrijeme vladavine judejskog kralja Josije, pri popravci Hrama, 621. godine, pronadjen jedan primjerak Mojsijeve 'Knjige Zakona' ('Kraljevi', II, 28:8), jasno ukazuje da je još u njegovo vrijeme zapisana Božija riječ pretrpjela grubi ljudski redaktorski upliv: "Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jehovin!' Zaista, u laž ga je pretvorila varljiva pisaljka pisara!

No već u vrijeme kralja Solomona, na bazičnoj knjizi svete Zbirke, na 'Knjizi Zakona', izvršene su prve ozbiljnije izmjene, tako što su Mojsijevi ustupci pretvoreni u 'vječne uredbe'; na to navode redci l7:18-19 iz 'Ponovljenog Zakona', u koji je i najviše teksta iz 'Knjige Saveza' (Sefer ha-Berith) unijeto: "A kad /kralj/ sjedne na kraljevski prijesto, neka sebi
na svitak prepiše ovaj Zakon, od svećenika Levijevaca. Neka ga drži uza se; neka ga čita sve vrijeme svoga života, ..." - Umjesto da sveta 'Knjiga Zakona' bude pred očima naroda ('Jošua', 1:8, 23:6), ustanovljeno je da se ona tek svake sedme godine, o hodočasnički Praznik sjenica, čita življu ('Ponovljeni Zakon', 31:9-11), čime je ona lako mogla da se zametne i
falsificira. Za vrijeme asirskog vazalnog kralja Manašea (693.-639. god. Pre n. e.) ona je ostala potpuno skrivena. Tek u vrijeme Ezre, svećenika i književnika upućenog u Mojsijev Zakonik ('Ezra' 7:6.10.21.25-26), redigovana 'Knjiga Zakona' je opet počela da bude dostupna javnosti ('Nehemija', 8:2-3), odnosno poslužila je za obnovu Saveza Izraela sa Bogom. U vrijeme pustošenja sirskog tiranina 'Antioha IV Epifana' svi Judejci kod kojih bi bio pronadjen svitak 'Knjige Zakona' bili su brutalno pogubljeni ('Makabejci', I, 1:56-57). Vidimo da je kataloška revizija sprovedena nad starozavjetnim pismima u Javneu od strane judejskih učenjaka u biti potvrdila kolekcioni profil 'Tanaha' iz Nehemijinog vremena. Jedan dobar dio teologa poapostolske Crkve bio je mišljenja da kolektor knjiga 'Staroga Zavjeta' nije bio namjesnik Nehemija već svećenik i književnik Ezra. Taj pogled djelili su tako Irinej (Adversus haeresis, III, 21), Klement Aleksandrijski (Stromata), Tertulijan (De hab. mul., I, 3), Vasilije Veliki (Epist. ad Chison.), Eusebije,... Tako ovaj posljednji u svojoj Ecclesiastical History iznosi da je Ezra, svećenik iz Levijevog koljena "ponovo sazdao sve riječi drevnih proroka i ustanovio Mojsijevo zakonodavstvo" (V, 8, 15). Atanasije Veliki (Athanasios,
295.-373.) iz Aleksandrije, veliki Arijev protivnik, u svome spisu Sýnopsis ('Nacrt'), iznosi da je u vrijeme ropstva i stradanja judejskog naroda Ezra sačuvao kodeks svetih knjiga i potom ga obnarodovao. Ko god da je sastavio judejski, palestinski kodeks od 22 knjige, učinio je to pod velikim uticajem babilonskih kultova i krvnih prinosa koji su bili potpuno strani izvornom Mojsijevom poštovanju Boga.

Pogrešno je smatrati da je i medju samim jevrejskim vjersko-političkim grupacijama postojala neka izričita saglasnost po pitanju relevantnog kanona. Vegeterijansko-asketske sljedbe nazarena i esena (koji su imali i solarni kalendar, kakav se u 'Enohovoj knjizi' preferira, za razliku od judejskog lunarnog) su raspolagali posebnim katalozima svetih knjiga. Tako crkveni spisatelj Epifanije u svom znamenitom spisu 'Panarion', čineći osvrt na neke judejske sljedbe, iznosi i slijedeće za nazarene, čije središte je bilo na gori Karmel, blizu Nazareta, gde je odrastao Isus Nazaren: "Oni priznaju Mojsija i vjeruju da je on primio zakone - ne ovaj zakon, dakako, već neki drugi. I tako, oni Jevreji koji drže sve jevrejske običaje, medjutim neće da žrtvuju ili da jedu meso. Oni smatraju nezakonitim da jedu meso ili da prave žrtve s njim. Oni tvrde da su ove knjige izmišljotine, i da nijedan od ovakvih običaja nije bio ustanovljen od očeva. (Panarion, 1:18) - Nazarenima je, dakle, bilo potpuno jasno da krvne žrtve i mesna ishrana nema utemeljenja u redigovanim 'Mojsijevim knjigama', što se ukazno ističe još kod nekih proročkih zapisa, npr. u 'Knjizi proroka Jeremije' (kod proroka Jeremije (7:22, 11:15).

Nešto slično i za nazarene kraj Slanog (Mrtvog) Mora, za esene (koje on naziva i Ossaeanes) Epifanije izvještava: "Izvorno dolaze iz Nabateja, Itureja, Moabitisa i Arielisa, zemlji preko bazena koju sveti spisi zovu Slano More . . . Iako se razlikuju od preostalih šest od ovih sedam sekti, izazivaju raskol jedino po zabranjenim Mojsijevim knjigama slično
Nazarenima" (Panarion 1:19) - I znameniti jevrejski povjesničar Josip Flavije u 'Judejskom ratu' (De bello iudaico) ukazuje za esene koji su živjeli u celibatu da su uvažavali duboko svoje svete spise: "S naročitom ljubavlju proučavaju spise starih da bi doznali šta je za tijelo i dušu spasonosno.

Uz 'Knjigu Zakona' u prakršćanskom popisu svakako je najvažniji tekst bio 'Evandjelje po (svetoj) Dvanaestorici', iz koga su napravljena i izvedena i četiri novozavjetna kanonska evandjeljska teksta. U svojim blažim tekstualnim modifikacijama, 'Evandjelje po svetoj Dvanaestorici' je poznato i kao 'Evandjelje po nazarenima', 'Evandjelje po Jevrejima', 'Evandjelje po ebionitima', 'Aramejskji Matej', te 'Evandjelje po Egipćanima'. Koristili su
ga, citirali ga i spominju ga mnogi crkveni bogoslovi poapostolskog kršćanstva: Jeronim, Origen, Eusebije, Klement Aleksandrijski, historik Hegesip, Epifanije Kiparski, ... Hieronymus koji je 'Evandjelje po Jevrejima' preveo na grčki i latinski (De viris illustribus, cap. 2) u svome polemičkom spisu 'Protiv Pelagija' ukazuje da je u njegovo vrijeme izvorni
tekst datog Evandjelja postojao u biblioteci koju je utemeljio Origen, u Cezareji: "U 'Evandjelju prema Jevrejima' koje je dakako na haldejskom i sirijskom /dakle na aramejskom/ govoru, a u zapisu na jevrejskom pismu, koje Nazareni koriste do današnjeg dana, prozvano /takodje/ 'Prema Apostolima', ili, kao u njegovo najstarije vrijeme 'Prema Mateju', koje je i bilo vidjeno u Cezarejskoj biblioteci, pripovedanje kazuje ..." (III, 2) - A Epiphanius
osvrćući se na nazarensko 'krivoverje' (Heresy, XXX - 9, 4) iznosi: "Oni koriste 'Evandjelje prema Mateju' sasvim kompletno, u hebrejskom /tačnije u aramejskom jeziku/, jer njihovo Evandjelje je svakako još uvjek sačuvano medju njima kao što je najprije zapisano jevrejskim slovima." - 'Evandjelje po Mateju' koje je Crkva kanonizirala samo je jedan transkripcioni iskvareni izvod iz izvornog 'Evandjelja po Nazarenima', odnosno 'Evandjelja po
Dvanaestorici',... Upravo to 'Evandjelje po Dvanaestorici' i kasnije kanonizirano 'Evandjelje po (Pseudo) Mateju', napravljeno od strane nekog iz Jakovljevog okruženja, poslužilo je kao baza za nastanak 'Evandjelja po Marku', 'Po Luki' i 'Po Apolosu', koje je, u nepoznavanju njegove geneze, pogrešno nazvano 'Evandjelje po Ivanu'.

Tako historik Eusebije u svojoj 'Crkvenoj historiji' prenosi Papijeve rijeci koje je ovaj cuo od Presbitera Ivana, rijeci izlozene u njegovom izgubljenom spisu 'Objasnjenja rijeci Gospodnjih':

A o Mateju ovo kaze: "Matej pak jevrejskim jezikom napisao je reci /Gospodnje/, a izlozio ih je kako je mogao svaki /od Apostola/.' Vidimo da Papije tvrdi da je Matej samo zapisao ono sto su izlagala Dvanaestorica, odnosno ono sto im je Duh davao da govore. 'Evandjelje po Mateju' u svom izvornom, neprekrojenom obliku, napisano na aramejskom
jeziku, je zapravo 'Evandjelje po svetoj Dvanaestorici', koje se u blazoj modifikaciji pojavljuje i pod nazivom 'Evandjelje po Jevrejima'.

Istorik Eusebije svjedoči da su prvi kršćani u Egiptu, poznati kao terapeuti, osnovani još za Isusovog života, koristili Evandjelja. Tako on citira Filona (O kontemplativnom životu ), pa kaže:

"Dalj? ?n /Filon/ piš?: 'Vrij?m? ?d jutra (z?r?) pa d? v?č?ri, t? j? vrij?m? za duh?vn? p?dvig?. Čitaju Pism?, rasudjuju ? mudr?sti
pr?daka i tumač?nju ?n?ga šta su g?v?rili; p? njih?v?m mišlj?nju, rij?či ?značavaju skriv?n? i ?n? št? j? d?stignut? um?m. K?d njih
p?st?j? ruk?pisi dr?vnih muž?va, ?snivača njih?v?g društva (zaj?dnic?), k?ji su ?stavili mn?štv? al?g?rija ? sv?m uč?nju. Tu ?ni
nalaz? ?brasc? k?j? su zatim sl?dili sv?jim živ?t?m...'. ?vak? j? m?ga? g?v?riti č?vj?k k?ji j? sluša? tumač?nja Pisma. Vj?r?vatn?,
knjig? dr?vnih muž?va, za k?j? g?v?ri da p?st?j? k?d njih, j?su Evandj?lj? i ap?st?lski zapisi i tumač?nja na dr?vn? pr?r?k?, kakva
p?st?j? u P?slanici J?vr?jima i mn?gim drugim P?slanicama ap?st?la Pavla. Zatim Fil?n piš? ? t?m? da su ?ni sastavljali pj?sm? i
himn?, slav?ći B?ga i da s? k?rist? raznim m?l?dijama i (ritmičkim) mj?rama, v??ma sv?čanim." (Istorija Crkve, II, 17) - Treba znati
da je Filon umro negdje izmedju 40 i 50 godine prvog stoljeća. Kršćani u Egiptu su već dosta ranije koristili Evandjelje, čak više,
kako se vidi, sastavljali su u nadahnuću i mnoge nove psalme.

Rana, apostolska, nazarenska Crkva, u svome kanonu imala je i 'Enohovu knjigu', koju je Sinagoga odbacila u svome sljepilu i nepriznavanju Mesije i Suvladara Neba koga ona prikazuje i najavljuje. Tako latinski crkveni pisac Tertulijan (otprilike 150.-230. godine) u svome spisu 'O ženskoj haljini' ukazuje za judejski kataloški previd oko 'Enoha': "Kao što je Enoh govorio u istome Gospodnjem zapisu, a svaki poučan spis je od Boga nadahnut, ne
odbacujemo ništa što nam pripada. U svojoj 'Poslanici' Jakovljev brat Juda se poziva na spis 'Mojsijevo uznesenje' te citira jedan verz iz 'Enohove knjige' koji osudjuje hulnike: "... Za ove prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: 'Gle, dodje Gospod sa svojim svetim miriadama, da sudi svima i da izobliči sve bezbožne za sva njihova bezbožna djela koja bezbožno počiniše, i za sve drske riječi koje bezbožni grešnici izgovariše protiv Njega." (1:14-15) U etiopskom 'Enohu' dati ukaz nalazi se u drugom poglavlju.




Usporedba sa Q evanđeljem:


Da li je Isus ovo bas ovako rekao:
"Nista ne ulazi spolja u covjeka sto ga moze opoganiti; nego sto izlazi izcovjeka - to cini covjeka necistim.!" (Marko, 7:15)

Nije li Isus zapravo ovako rekao:
Ne samo ono necisto sto dospjeva u tijelo covjeka, da pogani covjeka, vec mnogo vise rdjave i prljave misli, koje doticu iz covjekovog srca pogane unutarnjeg covjeka, a uz to i druge. Zbog toga pazite na svoje misli i cistite svoja srca, i neka vasa hrana bude cista.< Ulazi li alkohol na usta?Ne pogani li covjeka alkoholna pica,ne prave li od
njega svinju koja moze seksualno opciti i sa svojom kcerkom? Sto kaze biblija o alkoholu?

Je li Isus ovo rekao:
"... Nacinite sebi prijatelje pomocu nepravednog bogatstva, da bi vas primili u vjecne stanove - kad ono nestane." (Luka, 16:9) Mozda je rekao nesto sasvim drugo, sto ima i logicku i eticku osnovanost, a sto su redaktori izvrnuli: "Ne cinite sami sebe prijateljima mamona nepravednosti, da vas on cim padnete ne preuzme u svoja zemaljska stanista; vec radije /budite prijatelji/ istinskog Bogastva, same Mudrosti Bozije, da tako mozete biti primljeni u vjecite dvorove koji ne iscezavaju na drugoj strani.<

Koliko ima istine u izvestaju da Je Isus, Gospod Blagodati i Blagoslova
prokleo smokvu i ona se osusila?
"A kada se ujutro vracao u grad, ogladne. I vidjevsi jednu smokvu kraj puta dodje do nje, i ne nadje na njoj nista do samo lisca, i rece joj: ne bilo od tebe nikad vise ploda dovjeka. I odmah se osusi smokva.." (Matej, 21:18-22)

Zar je Isus bio toliko naivan da nije znao kada je vrijeme smokvama, nego ih prije vremena trazi? Zar Isus, koji je citao ljudske misli i vidio iznad vremena i prostora, i bez prilazenja smokvi nije mogao da vidi da li na njoj ima plodova ili ne? Da li redaktor i kopista koji je htio 'proslaviti' Isusa kao cudotvorca, u stvari Ga prikazao kao 'naprasitu budalu' koji proklinje bIljku. Cak i da nije bila plodna,nema li smokva i druge funkcije (kisik,hladovina),treba li je zbog toga proklinjati? Treba li neplodnu zenu proklinjati da umre? Nije li Isus svoja cuda mogao na bolji i svrsishodniji nacin pokazati (kao sto i jeste)?

Pogledajmo kako je to islo i ko je stvarno prokleo smokvu:
>A ujutro kad bijahu dosli iz Betanije, Petar bi gladan, pa opazivsi iz daleka smokvino drvo sa liscem, podje radostan ne bi li nasao rod na njemu. A kada dodje, ne nadje nista osim lisca, jer jos ne bijese vrijeme smokava. 2. I rasrdi se Petar, i prozbori mu: >Prokleto drvo, ne jeo nijedan covjek roda od tebe do vjeka!< - A neki od ucenika cuse ovo. 3. I sutradan kad Isus
i Njegovi ucenici prolazise onde, Petar rece Isusu: >Majstore, gle, smokvino drvo koje prokleh se zeleni i siri. Zbog cega moje rijeci ne postigose uspjeh?< - 4. Isus rece Petru: >Ti ne znas od kakvog Duha si. Zasto proklinjes ono sto Bog nije prokleo?< - A Petar rece: >Evo, Gospode, ja bejah ogladneo, i nasavsi lisce a ne i rod, rasrdih se, i prokleh ovo drvo.< - 5. A Isus rece: >Sine Jonin, zar ne znas da vrijeme smokvama jos nije? Pogledaj zito sto je u polju, koje raste prema svojoj snazi: najprije zeleni izdanak, onda stabljika, potom klas. Hoces li se rasrditi da dodjes u vrijeme neznih izdanaka ili stabljike, i ne nadjes zrno u klasu? A ti hoces
prokleti drvo koje, puno pupoljaka i cvijeta, nema jos sazrio plod!< (Evandjelje po svetoj Dvanaestorici, 70:1-5)

Da li je Isus i ovo izustio i nalozio ucenicima:
"...Idite i nacinite sve narode Mojim ucenicima, krsteci ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha."
ILi:
>I zapovjedi da ih krste u Ime Isusa Krista.< (Djela, 10:48) >Kad to cuse, krstise se u Ime Gospoda Isusa.< (Djela, 19:5)

Da li je moguce da je Isus i ovo rekao:

. >Ako te tvoje desno oko sablaznjava, iskopaj ga i baci od sebe; jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova i ne bude cijelo tvoje tjelo baceno u pakao. I ako te desna ruka tvoja sablaznjava, odsjeci je i baci od sebe; jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova i da cijelo tvoje tijelo ne ode u pakao..< (Matej, 5:29-30)
>Ako te tvoja ruka ili tvoja noga sablaznjava, odsjeci je i baci od sebe; bolje ti je da udjes u zivot kljast i hrom, nego sa dvije ruke ili dvije noge da te bace u oganj vjecni. A ako te oko tvoje sablaznjava, izvadi ga i baci od sebe; bolje ti je da s jednim okom udjes u zivot, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni..< (Matej, 18:8-9)

Ako zlo izvire iz srce, iz nutrine, koje 'istinsko i trajno rjesenje' je odstraniti oko ili ruku koja je u sluzbi zla?! Da li treba da odsjecemo svoje negativne zudnje ili ruke da bi izmakli Paklu? Da li čovjek griješi samo djelima ili i zudnjom,mislima? Da li u raj ulazimo sa tijelom? Da li
u pakao ulazimo sa tijelom materijalnim ili ono propada u zelji a u pakao idemo dusom?

Da li je istina sto pise Pseudo-Iovan za Isusovu bracu:
"... Ni braca Njegova nisu vjerovala u Njega." (Ivan, 7:5)
Da je Isusova porodica smatrala Isusa 'bezumnikom', a ne prorokom, zar bi Ga ona svo vrijeme Njegovog djelovanja u Palestini, od Kane Galilejske (Ivan, 2:1.12) do Golgote vjerno pratila? Da nisu vjerovali u Njega zar bi se zajedno molili za silazak Duha Sile s Bratstvom u Gornjoj Odaji Markove kuce nakon Njegovog Uaznesenja (Djela, 1:14). Da Njegov Brat Jakov nije vjerovao u Isusa kao u Spasitelja i Mesiju, zar bi nakon Njegovog Uznesenja postavljen za prvog episkopa Crkve u Jerusalimu?

Da li je Isus Svojim Ucenicima, saljuci ih da propovjedaju u Izraelu, dozvolio da jedu sve sto se iznese pred njih, kao sto stoji u 'Evandjelju po Luki':
... Jedite i pijte sto imaju; radnik je naime dostojan svoje plaće. /.../ I ako udjete u koji grad - pa vas prime - jedite /sve/ sto je izneseno pred vas.< (10:7-8)

Da li bi Apostoli i Ucenici jeli i necistu hranu koju regulise tzv. Mojsijev Zakon, i stvarali tako sablazan?
Ne kaze li mnogo kasnije i sam apostol Petar: >... Nikad nisam jeo sto je pogano i necisto.< ('Djela', 10:14)


Da li je moguce da je Isus slagao ucenike kada je najavio svoj najskoriji duhovni Dolazak saljuci ih u misiju
propovjedanja: >Uistinu vam kazem: necete svrsiti sa gradovima Izraelovim dok ne dodje Sin Covjeciji.< ('Matej', 10:23; vidjeti i: 16:28; 'Marko', 9:1) - U 'Evandjelju po svetoj Dvanaestorici' Svoj Slavni Dolazak sa svetima Zivotom, kroz usta nekog jerusalimskog
proroka, Gospod prenosi za daljnja vremena, za pocetak Novog Doba, za pocetak ere Vodolije: >... Preko Krista Bog treba spasiti covjecanstvo, koje je danas uistinu kao gorko more; medjutim, ono ce se ipak preokrenuti u slatkocu. Ali ovome narastaju Nevjesta
nece doci na vidjelo, sta vise niti u nastupajucem Dobu.< (6:5)


Da li je Isus uistinu ubio krdo svinja tako sto je utjerao demone u njih ('Matej', 8:28-34) ? Da li je Isus istjerivao demone ili ih utjerivao u Bozija stvorenja? Zasto zloduhe nije otjerao u Bezdan, gdje im je mjesto, nego u zivotinje?! Koja bi svrha bila da demoni nakratko budu u svinjama? Samo da ih nateraju na bjeg i ubiju ...? Jer poslije njihove smrti oni jasno nisu bili u tjelu svinja. Zasto bi Krist Boziji, koji je zivio po Bozijoj volji, uvazio volju demona gdje da ih istjera? Nije li i ova epizoda jedan potpuno nakaradni redaktorski umetak?


Pseudo Pavao:

Tko je biblijski Pavao? Pravi Pavao ili pseudo Pavao?, kod biblijskog Pavla imamo proturjecnosti koje ne stoje na liniji mnogih ukaza biblijskih proroka i Isusa.

Biblijski Pavao nametljivo uci da Zakon dat preko starozavjetnih proroka i Mojsija ne uvodi u Zivot, tj. da njegovo revnosno ispunjavanje navodno ne ozivljava i ne opravdava poboznika. Ako se Zakonom, odnosno ostvarivanjem Zakona Zivota moze ozivjeti, samim tim se pokazuje da se Zakonom i zakonitim zivotom moze i opravdati, da se svjetlim i cistim djelima mogu ubjeliti duhovne haljine. Biblijski Pavao pak suprotno tvrdi: "Da je dat Zakon koji moze o z i v l j a v a t i, zaista bi od Zakona bila pravednost." ('Galacanima', 3:21)

Svako tko pazljivo citalacki prati starozavjetne tekstove, bez obzira na njihove brojne redakcije i kolizije, moze uociti da se Bog, Zivot, predstavlja kao Zakonodavac koji je dao svoj Zakon.
"Zato drzite Moje zakone i moje zapovjesti: tko ih vrsi u njima ce naci z i
v o t." ('Levitska', 18:4-5

"Nasa ce, dakle, pravednost biti drzati i vrsiti ove zapovjesti pred Jehovom, Bogom nasim, kako nam je zapovedio." ('Ponovljeni Zakon', 6:25)

"Ti si ih opomenuo da se vrate Tvome Zakonu; ali se oni uzjogunise, nepokorni Tvojim zapovjestima; grjesili su protiv odredbi Tvojih, a covjek zivi kad ih drzi." ('Nehemija', 9:29)

Rece mu Isus : 'Pravo si odgovorio; cini to pa ces zivjeti'." ('Luka', 10:25-28) - Slicno ukazuje i bogatome covjeku: "I gle, jedan mu pristupi i rece: 'Ucitelju, kakvo dobro da ucinim da imam zivot vjecni'? - A On mu rece: 'Sto me pitas za dobro? Jedan je Dobar; ako pak hoces da udjes u zivot, drzi zapovjesti'. - Rece mu: 'Koje'? - A Isus rece: 'Ne ubij, ne cini preljube, ne kradi, ne svjedoci lazno, postuj oca i majku, i ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe'." ('Matej', 19:16-19)

Apostola Pavla su judejci predstavljali i dozivljavali kao kolovodju nazarenske sekte (Djela 24:5). Ali kakav je to nazarenski kolovodja koji je u mnogo cemu ucio suprotno od nazarena? Da li je to istinski Pavle Tarsanin ili Pseudo-Pavle?

-Istinski nazareni, istinski krscani, rani krscani, odbacuju mesnu ishranu; Pseudo-Pavle uci da se moze bez ispitivanja jesti sve sto se kupuje na trznici.
- Istinski nazareni odbacuju falsifikovan Mojsijev Zakon. Pseudo-Pavle uci da su sva Pisma Bogom nadahnuta i korisna zausavrsavanje.
- Istinski krscani drze do dana odmora; Pseudo-Pavle uci da su svi dani jednaki.
- Istinski krscani odbacuju ropstvo i drzanje robova; Pseudo-Pavle ne ustaje protiv ropstva,vec uci da svako ostane u onome u cemu je pozvan (Efescima, 6:5).
- Medju nazarenima muskarac i zena su bili ravnopravni pred Bogom; Pseudo-Pavle podredjuje zenu muskarcu, i uci da ona nesmije govoriti u Crkvi. Cudno, - kako su onda u Crkvi mogle uciti zene koje su bile proroci...?
- Nazareni odlucno odbacuju paljenice i krvne zrtve, a Pseudo Pavle poslije kultnog ciscenja prinosi zrtvu u Hramu (Djela, 21:26).

,... Taj Pseudo-Pavle, koji je zivio izgleda krajem prvog stoljeca, nezna da su svi svecenici u krscanstvu, ako su imali kosu na glavu, nosili obavezno dugu i duzu kosu. To najbolje ilustruje Filon (De vita contemplativa) opisujuci podrobno prve hriscane u Egiptu i ukazujuci da su medju njima zene ravnopravno svecano sluzile sa muskarcima.

Koga slijede danasnji 'krscani', ciju rijec ostvaruju: rijec Isusa Nazarena i nazarena Pavla Tarsanina, ili riijec Pseudo-Pavla?!
Nije li ono sto u NZ-u stoji kao Pavlova rijec obicna mjesavina istinske Pavlove rijeci i rijeci njegovih redaktora i nterpolatora?!
Pavle i pseudo-Pavle, redaktor Pavlovih poslanica, stoji često u kontradikciji. Najbolji primjer zapetlavanja Pseudo-Pavla je 11 glava Prve Korinćanima, gdje ženi zabranjuje da govori u crkvi, što je glupost nad glupostima, jer mnoge žene su bile proroci, i itekako su govorile i učile u crkvi. Zatim kaže da je ženi duga kosa umjesto pokrivala, i da ne treba da ima sa dugom kosom platneno pokrivalo. No zatim se zapetljava pa kaže da je za ženu sramota da semoli bez pokrivala za kosu. Pa ako ima dugu kosu kao 'pokrivalo' što će joj, po toj logici, posebno pokrivalo?! Pa još jedna glupost Pseudo-Pavla: za muškarca je navodno sramota daima dugu kosu,... Taj Pseudo-Pavle, koji je živio izgleda krajem prvog stoljeća, nezna da su svi svećenici u kršćanstvu, ako su imali kosu na glavu, nosili obavezno dugu i dužu kosu. To najbolje ilustrira Filon (De vita contemplativa) opisujući podrobno prve kršćane u Egiptu, i ukazujući da su medju njima žene ravnopravno sveceno služile sa muškarcima.

Isus nam kaže da na zemlji nikoga u duhovnom smislu ne nazivamo ocem. Zašto Pseudo-Pavle govoreći pred judejskim narodom upotrebljava termin 'oci' u duhovnom smislu: "Braćo i oci, saslušajte sada moju odbranu,..." (Dela, 22:1)

JOŠ PROTURJEČNOSTI UNUTAR SZ

Unutar samog starog zavjeta ima proturjecnih ukaza naprimjer po pitanju krvnih zrtava. Naime po laznom Mojsiju Bog je naredio krvne zrtve, dok taj isti Bog u Jeremiju 7:22,88,Psalam 51:18 govori da nije naredio krvne zrtve,da je njegova rijec iskrivljavana od pisara,krivotvoritelja Pisma. Isus nije "dokinuo" krvne zrtve jer ih jednostavno plo Bog nije niti bilo. Nadalje

naprimjer,nasuprot svecenickim izmisljotima u 10 "bozijih" zapovjedi da djeca ispastaju grijehe otaca do 3 i 4 koljena, proroci su ucili da svako ispasta svoj vlastiti grijeh (Ezekilj 18:20, Mudrost,11:16, Jeremije,31:29, Galacanima 6:5,..)

Crkveni spisatelj Epifanije u svom poznatom spisu 'Panarion', cineći osvrt na neke judejske sljedbe, iznosi i slijedeće za Nazarene, cije središte je bilo na gori Karmel, blizu Nazareta, gdje je odrastao Isus Nazaren: "Oni priznaju Mojsija i vjeruju da je on primio zakone ? ne ovaj zakon, dakako, vec neki drugi. I tako, oni Jevreji koji drze sve jevrejske obicaje, medjutim nece da zrtvuju ili da jedu meso. Oni smatraju nezakonitim da jedu meso ili da prave zrtve s njim. Oni tvrde da su ove knjige (ZVANIČNA HEBREJSKA BIBLIJA) izmisljotine, i da nijedan od ovakvih obicaja nije bio ustanovljen od oceva. (Panarion, I, 18) ? Nazarenima, je, dakle, bilo potpuno jasno da krvne zrtve i mesna ishrana nema utemeljenja u izmjenjenim 'Mojsijevim knjigama', sto ukazno prolazi i kod proroka Jeremije' (7:

. U glavnoj struji židovstva postojala je u davno vrijeme sekta koja se nazivala "Nazareni" ili "Nazirejci". Prema Knjizi Brojeva (6,1-21) sektu je osnovao Mojsije po direktnim uputama Boga, koji je dao pravila. Tako je specifično naglašeno da ti Nazirejci moraju biti potpuno posvećeni Bogu, što je i značenje riječi nazir na hebrejskom, kao i da se moraju suzdržavati od intoksikacija i upuštanja u djelatnosti običnog svijeta.

Nazirejci su se slobodno družili i sa židovskom sektom Esena (pobožni) s kojima su dijelili mnoga slična obilježja. U istoj knjizi (vel. Blund) o Esenima piše ovo: "Drevna židovska sljedba koja je odbacila hramsko obožavanje (koje se sastojalo uglavnom od žrtvovanja životinja) i levitsko svećenstvo, te su (usvojili) asketske i mistične elemente židovske religije ... Filon o njima govori da nisu žrtvovali Bogu nikakva živa bića. Radije su izabrali da svoje umove učine svetim, tako da ih mogu žrtvovati Njemu". Među spisima Mrtvoga mora nađenih u Qumranu, je ovakav izvadak iz "Priručnika discipline" (8,6-9)
Za aramejsko 'Protoevanđelje' Gidion Ouseley tvrdi da je se našlo na udar cara Konstantina Velikog (vladao: 306.-327. g.), koji je kao rimski prvosvećenik sazvao Prvi ekumenski sabor u Nikeji (325. godine), te da je on pokrenuo potrugu da se svi prijeostali primerci i prijepisi ovog svetog teksta eliminišu. Od spaljivanja njega su, po Gidionu, sačuvali eseni sklonivši ga van Rimske Imperije, na Tibet, u nekom budističkom monastiru. Stoji nepobitna činjenica da je Konstantin Veliki, koji u svojim obraćanjima i krišćanima izbegava da spomene Kristovo ime, i koji je se križio tek nekoliko dana pred smrt, bio sklon spaljivanju 'nepodobnih' knjiga. Tako Sokrat Sholastik prijenosi Konstantinov ukaz iz njegove Druge poslanice protiv Arija: »... Kao što je Porfirije radio na tome da se Bog ne proslavlja, i pisao sve sama bezakonja protiv službe Božije, pa je na kraju i dobio platu za djelo svoje, a koja se sastojala u tom što je bio i ostao uvijek nemio i mrzak, i što mu se jednako rugaju svi i što je nestalo njegovih nečastivih knjiga, isto se to dogodilo i sa Arijemi onima koji misle poput njega. Zbog toga, naređujemo da se u ognju spale svi oni spisi koji su nastali od Arija da bi se na taj način ne samo uništila ova sumanuta nauka, nego da se više ne bi ni pominjala. Dajem na znanje još i to da ako neko bude zatečen da je sačuvao nešto od onoga što je napisao Arije, taj neka bude ubijen, odnosno neka mu se odrubi glava čim se dokaže da je kriv.« (‘Historija Crkve', I, 9


U SZ-u se čak i veliki prorok Ilija prikazuje kao koljač: on navodno na Karmelu kolje 450 Balovih proroka (I Kraljevi, 18:40). Istorijski gledano pokolj Balovih proroka nije Ilija učinio već kralj Jehu (841.-814.) koji je na vlast došao državnim udarom protiv Jorama, i to tako što ih je na prevaru sakupio u Hram u Samariji (II Kraljevi, 10:18 i dalje).

Da li je Mojsije ovo mogao da zapiše: "Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji pre nego je zavladao kralj kralj sinova Izraelovih." (Postanak, 36:31, cp.: II Sam., 8:13-14) - Dakle ne kaže se: "...pre nego što će zavladati..." nego "pre nego što zavlada". Dakle, stvar je pisana mnogo posle Mojsija, i mnogo posle posle Saula, prvog izraelskog kralja.



Što je preuzeto iz Hamurapijevog Zakonika u Toru

Hamurapi je bio jedanaesti vladar prve starobabilonske, amorićanske dinastije. Vladao je od 1792. do 1750. god. stare ere. Svoj Zakonik je dao da se ukleše na stelu od diorita, visoku 2,62 m. Na samome vrhu stele nalazi se prikaz kako bog sunca Šamaš nadahnuje Hamurapija svojom mudrošću, kako bi ovaj što bolje sastavio zemaljske zakone. Dosta Hamurapijevog odredbi, sa manjim ili većim modifikacijama, preuzete su i u tzv. Mojsijev Zakonik, tj. zakonik judejskog klera pripisan Mojsije. Uporedno pogledajmo samo nekoliko članka i uredbi:

"Ako čovek izbije oko pripadniku imućnije klase, da se izbije njegovo oko." (Ham. 196)

"Oko za oko, zub za zub, ruka za ruku,..." (Izlazak, 21:24)

***

"Ako žena nekog čoveka bude hvaćena u ložnici sa drugim čovekom neka ih vezane bace u vodu." (Ham. 129)

"Ako se koji čovek zateče gde leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje /.../ budu smaknuti." (Ponovljeni Zakon, 22:22)

***

"Ako čovek u svadji udari po licu čoveka i povredi ga, taj čovek da se zakune: Nisam ga namerno udario, - i da mu plati lečnika." (Ham. 206)

"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ovaj ne pogine, ali bude vezan za postelju ... da mu plati lečnika." (Izlazak, 21:24)

"Kad pastir napasa ovce po polju bez pristanka, da nadoknadi dvostruko." (Ham. 57)

"Ako neko napasa u polju ili u pašti i pusti da stoka ide kud hoće, pa ona pase na tudjem polju, nadoknadiće onim što najbolje nadje na svojem polju ili u bašti."

"Ako čovek udari po licu kćer drugog čoveka i ona usled toga izgubi plod, za njezin će plod platiti deset šekela srebra." (Ham. 109)

"Ako se ljudi pobiju i udare noseću ženu, te ona pometne, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž." (Izlazak, 21:22)

Ne samo da su iz Hamurapijevog Zakonika crpeli judejski sveštenici i klerici, već je to činio i Muhamed (s obzirom na podneblje na kojem je živeo to ništa nije čudno).

Za najamnika Hamurapijev Zakonik u 253 članu ukazuje:

"... Ako taj čovek pokrade seme ili stočnu hranu i nadje se kod njega, da mu se o d s e č e ruka."

"Kradljivcu i kradljivici o d s e c i t e ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili ..." (Quran
Svaki simbol, pa i simbol ‘zmije’ treba bivalentno i polivalentno tretirati i uzimati. Kada Isus kaže svojima “Budite lukavi/mudri kao zmije”, to ne znači “budite podli kao Stara Zmija”, Satana. Gmižuća zmija je simbol niskosti, paklenog lukavstva, umešnosti za zlo, podupiranja i razgorevanja zla. Krilata i uspinjuća zmija je simbol isceljujuće mudrosti. Takva zmija je bila ognjeno-medena zmija koju je Mojsije u pustinji podigao, a koja je simbolisala uzdignutog Krista Spasitelja; bila je simbol duhovnog puta Njegovih pravednika koji trebaju raspeti starog čovjeka, koji pokajničkim životom trebaju isceliti svog unutarnjeg čovjeka. Kundalini je eterična, ognjeno-reproduktivna energija u čovjeku. Ako je čovjek budi zakonitim životom biće mu u službi blaženstva. Ukoliko je pogrešno pokreće, sa lošim pobudama, njome će hraniti ono nisko u sebi, i postaće plen gvozdenih kandži Stare Zmije, Satane, Krvnika ljudskog
- 18:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se