četvrtak, 22.01.2009.
HRVATSKI USTAV I EUROPSKA UNIJA
|
Koliko smo kao društvo zreli za civilizacijske iskorake pokazuju najmanje dvije stvari. Uništeno gospodarstvo i ustav. O gospodarstvu i promašajima je bilo već ranije govora. Sada ćemo par riječi reći o ustavu. Taj najveći akt, po svemu sudeći, sada se ispriječava na putu Hrvatske prema EU. Tehnički je danas teško, gotovo nemoguće, provesti referendum na kojem bi, po nekima, poželjni pozitivni ishod bio ostvaren. Zato treba mijenjati ustav, kažu zagovornici priključenja Hrvatske u EU. Ovdje ne zagovaramo niti osporavamo ulazak Hrvatske u EU. Govorimo samo o tome da se nismo pokazali zreli za uspostavu jednog ustava koji se ne bi trebao svakom zgodom mijenjati. Ako smo maleni i nemamo dovoljno bistrih glava možemo koristiti dobra iskustva drugih. Recimo Sjedinjene Američke Države su Deklaraciju o nezavisnosti donijele 4.7.1776. Njihov sadašnji ustav usvojen je 17.9.1787. i ratificiran naredne godine (1788). Zakon o pravima donesen je 1791.g. i od tada je kod njih sve zaokruženo, ne mijenja se i nema potrebe mijenjati. Na inauguraciji prije dva dana Barack Obama nekoliko puta pozvao se na osnivače svoje domovine, i on će nastaviti dalje njihovim putom. I Hrvatska je imala trnovit put svog nastanka. Nije bilo lako. No, naši osnivači nisu nam ostavili takvo naslijeđe na koje bi se zdušno mogli pozivati. Američki ustav uobličen je od 1776. do 1791., dakle, u periodu od 15 godina. Hrvatski ustav sada bi trebalo mijenjati radi pristupanja Europskoj uniji. Ranije je mijenjan radi nestanka Županijskog doma. Sutra će se opet mijenjati tko zna radi čega. U najmanju ruku to je neozbiljno. Zar mi ne znamo što želimo? Predlažem stoga da se sada, 19 godina nakon samostalnosti posveti najveća pažnja izradi ustava, da se donese takav akt koji se neće mijenjati barem toliko koliko se ne mijenja ustav Sjedinjenih Američkih Država, znači barem 220 godina. U proteklih 19 godina imali smo vremenena to napraviti. Nismo to uradili. Zahtijevamo temeljitu izradu ustava Republike Hrvatske, ne po kriterijima da li neki referendum o priključenju prolazi ili ne prolazi, već po najvišim interesima Hrvatskog naroda, a onda hoćemo li se priključiti EU ili nekom drugom, ili će se netko drugi priključiti nama posve je sporedna stvar. Konzumerski ustav nam ne treba. Treba nam pravni akt vezan uz dušu i bit našeg čovjeka, akt s kojim će živjeti naša pokoljenja, baš kao što su to učinili osnivači danas najznačajnije zemlje svijeta. Ima li čovjeka u Hrvatskoj koji to može pokrenuti, ima li ljudi koji to mogu napraviti? |
