utorak, 02.09.2008.
HRVATSKA BEZ MESIJE
|
Dvije godine prije predsjedničkih izbora počeli su pljuštati prijedlozi o podobnim kandidatima. Što reći tim povodom? Narodi bez spasitelja (Mesije) su propali narodi. Hrvatska nije imala svoje Mesije, a ni danas ih nema. Da ih je imala, ne bi se danas potezali po čekaonicama Europske unije i NATO-a. Bili bi članicom G-7 najrazvijenijih zemalja svijeta i natalitet nam ne bi prijetio katastrofom srozavanja na tri i pol milijuna Hrvata do 2060. godine. Teška vremena često rađaju "divove". Ako se to ne dogodi narode nema tko spasiti. A ovo vrijeme je, neosporno, teško vrijeme. Hrvatski narod vapi za spasiteljem, za dobrim vođom. Povjesničari bespuća, pravnici i kazališni intendanti bez vizija ovaj narod ne mogu spasiti. Uz napredak prirodnih i društvenih znanosti, uz komunikacijske tehnologije i velike znanstvene paradigme Hrvatska se, izgleda, treba obratiti svemogućem Bogu da ju izbavi od putova ka bezdanu kojem je krenula. Zato profesor Zdravko Tomac ima pravo kad kaže da treba pitati i crkvu o novom predsjedniku. Nije to pitanje religije. To je zapravo pitanje ujedinjujućih faktora koji će potaći Hrvatsku da se orijentira na dobar put, na proizvodnje, na bolje korištenje svojih prirodnih i ljudskih potencijala, na prepoznavanje "kukolja" u našem žitu kojeg se ratom i poraćem nakupilo i koji bi čak željeli biti lučonoše u "mraku" koji nas je zahvatio. No, crkva su svi vjernici. Pa po prijedlogu prof. Tomca ispada da vjernike treba pitati. Ti isti vjernici su istovremeno i glasači na izborima. Bit će da je prof. Tomac mislio da treba pitati crkveni kler, svećenstvo. Jer, inače, smisao njegovog prijedloga bi bilo da dvaput treba pitati glasače, jednom kao narod a drugi puta kao crkvu. |
