petak, 03.05.2013.
ŠTO NAJVIŠE BRINE?
|
Da je situacija u društvu jako teška to nikoga danas više ne čudi. Ništa novo. Čudi činjenica da nema meritornog stava o tome što su uzroci takvog stanja, a onda kao posljedica dobre dijagnoze slijedio bi i prijedlog izlaska iz te krize. Pitam se da li je moguće da danas nema čovjeka, ili ljudi, koji bi znali objasniti ovo stanje u kojem se nalazimo. Uz tolike stranka, uz tolike profesore, uz nobelovce, nitko ne daje objašnjenje stanja a još manje prijedloge za izlazak iz krize. Možda je ta kriza samo prividna. Možda i nismo u nju dovoljno duboko zapali. Možda se ona nije ocrtala po svim dijelovima društva. Jer da jeste, i prijedlozi za izlazak iz nje bio bi se i sam nametao. Ovako, ništa od toga. Parcijalna rješenja, naputci o mogućem poboljšanju...ništa ne donose. Mora li se stvar dodatno pogoršati pa da kriza samu sebe počne rješavati. Jer to će neminovno slijediti ako društvo samo prije toga ne shvati kamo ide i kako ga upravljati ili voditi u vremenima krize. |
srijeda, 01.05.2013.
KAKO RIJEŠITI POSTOJEĆU KRIZU?
|
Banke bi plasmanima kratkotrajno nešto mogle napraviti. Ali duboki uzroci krize su negdje drugdje. Vidim ih prvenstveno kroz globano sukobljavanje na otvorenom tržištu, koje se putem jeftinog rada na istoku sukobljava sa skupim radom na zapadu. Kad bi zapad proizvodio samo za sebe, bez utjecaja jeftinih roba s istoka, on bi mogao regulirati odnose da svi na zapadu budu zadovoljni. Jeftine istočne robe ostavljaju zapadne radnike bez posla. Zato današnji zahtjevi s prvomajskih prosvjeda da se mijenja smjer ekonomske politike ne mogu donijeti promjene bez uzimanja u obzir globanog tržišta. Premjer Milanović i da žarko želi ne može ništa učiniti. Istina je da mu je Jadranka Kosor i sve prethodne vlade ostavila hrpu opterećenja. No izlaz unutar istog sustava neće nitko (pa ni pozivani treći put) moći napraviti a da ne izađe iz začaranog kruga. S jeftinim istokom se ili mora dogovoriti (što neće biti lako moguće) da poveća svoje nadnice, ili ograničenjima uvoza njihovih roba izregulirati unutrašnja zapadna tržišta. Na tom tragu vidim mogućnosti rješenja naših kriza. Kad bi se pobudio povećani standard istočnog svijeta njihove robe automatski bi poskupjele i zapad bi mogao naći prostor za rješenja svojih kriza. Ako se to neće događati, a investitori nas zaobiđu, Hrvati će ili biti daljnji gubitnici ili (što sada u EU neće moći) bi regulacijom uvoza s istoka mogli nešto popraviti. No, izazovi globalnog svijeta nude jedinu realnu mogućnost - školovanjem i obrazovanjem postići konkurentnost koja osigurava mjesto našem čovjeku u tom globalnom svijetu. Sve drugo, koliko god bili objektivno i točno opservirani i naprijed rečeni problemi, će ostati samo utopijski snovi o mogućim djelovanjima. Ništa drugo, dakle, nećemo moći napraviti. Da zaključim: Zasučimo rukave, napregnimo svoje mozgove i samo tako idemo u sretniju budućnost! |
ponedjeljak, 29.04.2013.
NAKON DUGA TEŠKA PUTOVANJA...
|
Na molbu nekih bloger(ic)a (Lion Queen) ponovo se prijavljujem na blog. Iskreno, prije sam toliko ulagao napora i imao tako velika očekivanja, a onda sam shvatio da se taj trud možda ipak ne isplati. Cijele 2012-te nisam se uključivao. A onda opet vidim da ponegdje bljesnu ideje koje sam zagovarao (npr. na Glasu razuma), pa mislim, možda se je sve to i isplatilo. Vidjet ćemo. To je proces, a procesi traju. Dobre ideje prije ili poslije nađu svoje mjesto. I jednom je rečeno da ništa nije tako snažno kao ideje čije vrijeme tek dolazi. Dakle, idemo dalje... |
subota, 15.10.2011.
WALL STREET U ZAGREBU
|
Današnji prosvjedi u Hrvatskoj nose kritiku neoliberalizma, divljeg kapitalizma i partitokracije. Vjerovatno će se pojaviti i pitanje odnosa prema EU. 1. Promjene su nužne, jer je liberalni model sam sebe u svijetu urušio, a divlji kapitalizam u Hrvatskoj se poremetio, tj. prešao u kriminal, ili drugačije govoreći poremetinčio (od poznate riječi Remetinec). 2.Hrvati se trebaju založiti za: - svoju proizvodnju, - svoje banke i - (svoju) znanost. 3.Partitokraciju treba zamijeniti direktnom demokracijom, koristeći postojeća tehnološka dostignuća. 4. Sve rečeno se svodi - u društvenom smislu na: Sabor građanima (tzv. e-sabor), a - u proizvodnom smislu na: Vlasništvo radnicima (tzv. propertizam). |
utorak, 20.09.2011.
ILI JESMO ILI NISMO DEMOKRATI
|
Trebalo bi narodu posve otvoriti Sabor. Narod bi glasovao internetom ili šifriranom poštom u svojstvu tzv. sabornika za svaku točku za koju po sadašnjem modelu glasuju izabrani zastupnici Sabora. Sabornici postaju svi oni građani koji imaju pravo glasa na izborima po sadašnjem modelu i koji se uključe u glasovanje. Tako sigurno ne bi bilo nikakve razlike između narodne volje i odluka Sabora. Zadatak zastupnika biranih po sadašnjem modelu bio bi dobra obrada i priprema svih prijedloga za glasovanje sabornicima. To bi bila prava demokracija. Svi problemi tako stavljeni pred narod bili bi rješivi. |
srijeda, 14.09.2011.
SABOR OBLIKUJE A NAROD GLASUJE O PRIJEDLOZIMA
|
Nakon ovih afera predizbornog crnog novca vladajuće stranke, valjda je s time konačno gotovo. Nas treba zanimati nastavak demokracije u Hrvatskoj. Suština je u tome da predizborni financijeri stranaka očekuju i plaćanjem realiziraju kupnju stranaka koje u narednom mandatu rade za njih. Time oni kupe svoju demokraciju. Ako uvedemo sustav u kojem će Sabor biti mjesto oblikovanja prijedloga, a građani će glasovati putem računala, kao što provode transakcije svog novca u bankama, ili šifriranom poštom, tada otpadaju opasnosti od potkupljivanja stranaka, ali i opasnosti da u četverogodišnjem periodu donose odluka koje nisu u skladu s voljom naroda koji ih je birao. Demokracija time postaje ono što joj ime govori – vladavina naroda. Kvaliteta stranke će se iskazati brojem njezinih prihvaćenih prijedloga. |
utorak, 30.08.2011.
POMOZIMO I 17-MJESEČNOM STIPI LJUBIĆU
|
PRENOSIMO IZ V.L. http://www.vecernji.hr/vijesti/pomozimo-da-mali-stipe-zbog-raka-ne-izgubi-drugo-oko-clanak-322273 17-mjesečnom mališanu nužna hitna operacija u Essenu Pomozimo da mali Stipe zbog raka ne izgubi i drugo oko. Svi koji žele pomoći obitelji Ljubić novac mogu uplatiti na žiroračun 2340009-3214427099 u PBZ-u Komentari: 30.08.2011. u 09:53h miso je napisao/la: Pomozimo Stipi od sveg srca! P.s. Pitam zašto je u V.L. brisan račun za pomoć Ivanu Rusanu iz Vaške? Zna li tko? |
utorak, 23.08.2011.
POMOĆ ZA IVANA RUSANA - OSAMDESETDVOGODIŠNJEG SAMCA IZ VAŠKE PORED SLATINE
|
VL je objavio priču o bespomoćnom starcu iz Vaške na adresi: http://www.vecernji.hr/regije/dvije-godine-zivim-bez-kune-prodao-bih-konje-ali-nemam-kome-clanak-320046 Nisu, međutim, objavili podatke o načinu slanja pomoći, pa su se komentatori upitali kako to učiniti. Zato ovdje objavljujemo ono do čega smo došli. Evo podataka od Kreše iz Kapinaca i ravnatelja Crvenog križa, Slatina, Vlatka Jelenčića Ako šaljete novac prijedlog je da se šalje na: Primatelj: Crveni križ 33520 Slatina, Braće Radića 13a (za Ivana Rusana) Broj računa primatelja: 2412009-1120001248 Slatinska banka d.d. OIB: 34580119815 Opis plaćanja: Pomoć za Ivana Rusana Nakon pristizanja sredstava dogovorit će se prioriteti kupovine potrebnih roba s gospodinom Ivanom Rusanom i uredno sve dokumentirati. Za kontakte koristite e-mail: ce-kaj@slatina.hr |
nedjelja, 05.06.2011.
PAPA BENEDIKT XVI. U HRVATSKOJ - ŠTO SA SAVJEŠĆU?
|
Sve je do sada od dolaska Svetog oca pape Benedikta XVI. proteklo u izvrsnom ozračju - njegovo slijetanje na Pleso, posjeti predsjedniku Republike Ivi Jospoviću na Pantovčak, dolazak predsjednice Vlade Jadranke Kosor k njemu u Oniksove dvore, njegovo predavanje u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK), druženje s mladima na trgu Josipa bana Jelačića. Vrijeme je uz sve nestabilnosti bilo bez kiše. Predstoji još misa na hipodromu, molitva na grobu blaženog Alojzija Stepinca, susret s kardinalom Bozanićem i odlazak iz Republike Hrvatske, tj. iz Zagreba. Centralno mjesto, do sada, na koje se treba osvrnuti je predavanje u HNK, a unutar tog predavanja, uz naglašavanje doprinosa crkve temeljima hrvatske znanosti i kulture putem Ruđera Boškovića, je otvoreno pitanje savjesti. Živite u skladu sa svojom savješću i bit će vam lijepo na zemlji - prisjećam se naslova Glasa koncila iz 70-tih prošlog stoljeća. Savjest jeste odrednica kojom se uvijek usmjeravalo ljudsko djelovanje i kao takva ima mjesto u suvremenom svijetu. Nedokučivo je za mene sada zašto papa Benedikt XVI. otvara to univerzalno i bezvremensko pitanje savjesti u Hrvatskoj? Pozadina tog otvaranja bit će vidljiva u narednom periodu. No, ja bih se osvrnuo na moje gledanje oko toga. Ako stanje u Hrvatskoj nije kako treba (nazadovanje zemlje, neotvaranje novih radnih mjesta, smanjene proizvodnje, kriminal i korupcija na svakom koraku na svim razinama), predstojeće odluke parlamentarnih izbora, predstojeći referendum o ulasku u Europsku zajednicu (koji vladajući sa Šeksom ne znaju sada više izbjeći - dakle, mora ga biti), opće pitanje hrvatske budućnosti aktualiziraju pitanje savjesti. Možda ne aktualiziraju i ništa drugo toliko koliko baš pitanje savjesti. Vlast se do sada nije mogla niti dala promijeniti (a ništa što od nje zavisi u Hrvatskoj ne ide kako treba - dakle morala je biti promijenjena), zakonski mehanizmi za promjenu su nedjelotvorni, ulica s Ivanom Pernarom ni branitelji to nisu do sada uspjeli učiniti... Što ostaje? Djelovati na ljudsku savjest; savjest crkve, savjest vlasti, savjest građana. Savjest crkve, prvenstveno njenog klera, koji u uvjetima najdublje recesije, gotovo krize, grade dvore od oniksa? Savjest vlasti koja ne radi ništa drugo nego se uhvatila puta u Europsku uniju po cijenu svih smicalica koje su tu skrivene (gubitak suverenosti, imovine, nacionalne pripadnosti, samostalnosti, gospodarskih ograničenja...). Savjest građana podijeljenih između bijede u koji ih je dovela ova vlast, dužničkog ropstva i osobnih bankrota i možebitnog boljeg života njihovih praunuka kad se više i neće zvati Hrvati nego Bunjevci, Šokci, Slavonci, Dalmatinci, Ličani, Istrijani ... . Ma, konačno, nadam se da je papa došao pristojno reći Jadranki Kosor; pogledajte u svoju savjest, možda tamo ima neko mjesto koje ne kontrolira Vladimir Šeks, i prema kojem vama neće biti toliko važno ući u povijest kao gospođa koja je Hrvatsku uvela u EU, nego je važnije od toga da dužnost koju ste nelegitimno preuzeli obavite savjesno i, budući da Vam to ne ide, odmah odstupite... . Građani, nemoći da išta promjene po svojoj savjesti radit će opet najvećim dijelom onako kako im bude govorio kler i bit će sve u najboljem redu. A kler poručuje - ne idite u EU koja se odrekla svojih kršćanskih korijena i vodi nas putem profita u gubitak ljudskih vrijednosti … . Čak i naši Dvori od oniksa su primjer takve stranputice. Neka vam vaša savjest - kako god malena bila - ipak, bude vodilja. |
ponedjeljak, 30.05.2011.
RUĐERI NAŠIH DANA
|
Tristo godina nakon rođenja i 224 godine poslije smrti Ruđera Boškovića obilježava se njegov veliki jubilej rođenja. Danas, prirodno, neće biti o slavnom velikanu izrečeno ništa novo, što već u različitim oblicima do sada nije rečeno. Zato, tim povodom, treba reći ono što je sada još važnije – o Ruđerima naših dana. Jer, oni sada žive negdje u našoj bližoj ili daljoj okolici, nama nepoznati, daleki, nedohvatljivi … . Ti Ruđeri naših dana, uz sve financijske poteškoće do 1990-te godine, tada ostaju bez posla, završavaju, sa svom znanstvenom elitom do tada uspješnih gospodarskih firmi i instituta – koji su rješavali izazovne tehničke i tehnološke probleme velikih magneta u CERN-u, transformatora uz elektrane i prijenos energije, opremanja brodova, solarne energije u Splitu, procesorskog vođenja plinskih i naftnih polja, generatora u elektranama Đerdapa i Columbije, lokomotiva na našim željeznicama i dizala Ruske akademije znanosti, Ankare i Matematičkog instituta u Moskvi, obrade željeza i čelika od Ruša, Siska do Zenice i Tripolija – ostaju, dakle, ti Ruđeri naših dana na burzi rada, nakon toga ih nalazimo na ratištima diljem Hrvatske i BiH, rješavaju oni nakon razarajućeg povlačenja JNA probleme osposobljavanja uništenih tehničkih sustava, prate radarima nebo nad suverenom Hrvatskom, kojim već devedesetih uvelike lete NATO-vi zrakoplovi, pišu članke, tehnološki se pokušavaju podići, sami organiziraju male kompanije koje zarađaju za sitno preživljavanje i cijeli ostatak male dobiti investiraju u novi razvoj, okupljaju kolege u nadi razvoja domaćeg gospodarstva dok uvozni lobiji razaraju proizvodnu osnovicu Domovine, potežu se po policijskim hodnicima s hrpom registratora nastojeći uvjeriti sumnjičave državne inspektore da to što rade jeste posve legalan posao, da nije prekršen nijedan članak Zakona o PDV i Zakona o deviznom poslovanju, da im Sanitarna inspekcija ne može oduzeti vrijednu robu jer oni imaju zakonsku osnovicu za njeno posjedovanje i da mogu raditi to što rade, traže i dobivaju kreditnu pomoć banke, kupuju poslovne prostore, razvijaju se uz najteže uvjete poslovanja, nalaze informatičke poslove u Americi i Njemačkoj … i onda financijski propadaju otpuštajući sve suradnike, objavljuju članke u uglednim znanstvenim časopisima, postižu temeljna znanstvena otkrića, pokazuju razlike u mjerenim rezultatima analiziranim njihovom metodom i dotadašnjim etabliranim metodama, ponovo se nalaze na burzi, pokušavaju s poslovima velikih vrijednosti, zemljišno-knjižni odjel Omiškog suda 97 dana ne mogu izmoliti da im izdaju potrebne papire u skladu sa Zakonom o gruntovnici, položeni novci za realizaciju posla partnera u Austriji radi toga im propadaju, predaju na školama i fakultetima, istražuju, obitelji im trpe, zdravlje također (tumori, infarkti, zglobovi, visoki krvni tlakovi, poneki umiru), još su neki i živi, sudstvo ne rješava njihove tužbe, žalbe, prigovore, državno odvjetništvo odbija procesuirati one koji su im, nakon što su mu platili kreditom banke, u gruntovnici prenijeli povratno na sebe već prodanu imovinu (jer su obrtnici pa sudac K. misli da to mogu učiniti iako u zakonu piše baš obrnuto) i koju godinama posjeduju, sudac ne reagira na kršenja zakona, kriminal u društvu cvate (premjera zatvaraju u Salzburgu s kriminalnim optužnicama), 33 natječaja za velike poslove Ruđerima guta novac kojim su svaki put plaćali garancije da će dobro obaviti poslove, putuju po svijetu zahvaljujući dotadašnjim i novim kontaktima, pokušavajući osigurati financije za svoje razvojne i znanstvene projekte, zadužuju se kod zelenaša jer ih banke više ne žele kreditirati, malo objavljuju, prijete im prekršajnim i kaznenim prijavama radi neplaćenog poreza, iako zakonski od Ministarstva financija trebaju dobiti velike povrate pretporeza – luda kuća – tako izgleda zemlja u kojoj Ruđeri naših dana obavljaju svoju povijesnu misiju znanstvenog istraživanja i implementacije znanja svog velikog i slavnog prethodnika. Oslobađaju ih – radi zastare – prekršajne odgovornosti. Kaznena im još prijeti. U tim okolnostima računaju kako umnožak rednog broja atoma i koeficijenta strukture načinjenog prema Maxwellovom modelu uvijek daje konstantu p=8,27756, koja kvadrirana i pomnožena s 2 daje 137,036 – poznatu konstantu fine strukture – i kako se sve to lijepo uklapa u uobičajenu akciju elektromagnetskog oscilatora A=(mi/epsilon)^(1/2)(ep)^2. Uz dobro poznate vrijednosti [mi=4Pi(exp-7)H/m; epsilon=8,854(exp-12)F/m; e=1,602177(exp-19)C] dobije se A=6,626076(exp-34)J·s. Dakle, Ruđeri naših dana su izračunali, posve iz klasične fizike, poznatu Planckovu konstantu. Znači, kvantna mehanika je duboko ukorijenjena u klasičnu mehaniku, i ovim putem su neposredno povezane. Hm! Čudno! Lijepo!… . Velik je to i značajan znanstveni događaj. Ali tko danas mari za to? Da su to napravili prije stotinjak godina, bio bi to svjetski događaj broj 1. Sada ih nitko i ne primjećuje. Možda, ipak, jednog dana, za tristo godina (http://arxiv.org/abs/1010.6083v1). Tisuće i tisuće znanstvenih sudbina ispisuje se danas na ovim prostorima, tristo godina nakon rođenja velikog Ruđera Boškovića. O svakom od njih mogla bi se napisati zasebna priča, roman, … kako preživljavaju u ova vunena vremena, pokušavajući slijediti svog slavnog prethodnika. Neka ova velika obljetnica Ruđera Boškovića bude povod za pisanje o njima. |
