...

Jednom sam negdje pročitala da ako ljudi vjeruju u tebe, na taj način ti prenose pozitivnu energiju što pridonosi tvom uspjehu...Zadnjih mjesec dana sam se uvjerila da to nije samo blesava izjava već je i vrlo blizu istini...Kad sam prestala vjerovati u sebe i mislila sve pustiti k vragu, kad sam bila totalno rezignirana i očajna ipak je bilo onih koji su, onda kada ja sama više nisam; vjerovali da mogu preskočiti sve prepreke i uspjeti...I hvala im na tome...
Zahvaljujući njihovoj energiji nisam pokleknula do kraja, i uspjela sam proći godinu makar se isprva činilo nemoguće...Osim toga, počele su mi se slagati i sve ostale kockice, zaposlila sam se u svojoj struci, radno vrijeme mi je fleksibilno što znači da mi fax neće trpiti zbog posla...A plaća mi pokriva sve moje troškove i hirove, a moći ću čak i uštediti...Da radim samo 4 dana mjesečno imat ću dovoljno novaca za čitavi mjesec, a vjerojatno ću moći raditi i više...Trudit ću se uskladiti fax i posao tokom tjedna...A vikend mi i dalje ostaje prazan pa ga mogu iskoristiti kako hoću...
Super je osjećaj biti neovisan...Super je što više ne moram tražiti starce lovu za izlaske...Super je i to što si sad mogu sama kupiti kartu za bus, leće, tekućinu za leće, čizme koje mi se sviđaju...što mogu otići na kavu kada hoću, što mogu otići i na kazališne predstave...ma divan je osjećaj biti SVOJ...a najviše od svega je super što mi je sada skinut teret sa srca zbog toga što moji imaju toliko izdataka za mene i sestru, a sebi priušte minumum..Mislim da konačno stvari idu prema tome da se to promijeni za stalno. Preda mnom su još samo 3 semestra...Deveti semestar je nebuloza, i imat ću maksimalno 15 sati tjedno, a ovaj sedmi i osmi isto nisu tako strašni...Ono najgore što je bilo je treća godina, to sam uspjela izgurati, sve ovo dalje mi se sada čini mačji kašalj....
A najbolje od svega je to što konačno ne moram više raditi glupe poslove poput hostesiranja koje mi je obično zauzelo pola vikenda...

Uglavnom, sve u svemu, dobro mi je krenulo...Bilo je i vrijeme nakon onoliko padova...

Sad čitam Celestinsko proročanstvo, majka kaže da joj je knjiga promijenila pogled na svijet...A čitala sam i kritike, mnogi ljudi tvrde isto...

Obavijest onima koji žele gledati Aidu u Komediji 19.10.2006...Informacije o predstavi mogu naći na www.komedija.hr... A ako ih zanima mogu ostaviti komentar pa mi praviti društvo u gledanju i slušanju...


15.10.2006. u 22:20 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



LINKOVI:

Moja draga seka
Penny Lane
Death Valley

STVARI KOJE ME DIRNU U DUŠU...

Crna Udovica - Obala tuge

Čuješ li moj zov nošen vjetrom
Dok na nebu pojavljuje se duga
Na našoj obali tebe više nema
A tvoj lik zamjenila je tuga

Želim da ostaneš zauvijek tu
Da gledam tebe i morsku pjenu
Jer srce si moje sledila tada
Ja ne želim ni jednu drugu ženu

Nestat' će obale koje sad nas djele
I sanjivo će jutro izaći iz noći
Nad morem vidim samo galebove bijele
Tuga nas je stigla, sreća neće moći


Opća opasnost- Jednom kad noć

Jednom kad noc
Ukrade nebu
Sve sto si voljela na njemu
Bit ce ti zao, bit ce ti zao
Sto nisi tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.

Jednom kad usne
Ne bude htjele
U stranicu utjehu traziti,
Suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedno voljelo.

Kada tuga jednom
Na vrata dode,
A samoca zaboli,
Hoces li moci ime moje
Sa usana svojih skloniti?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su price pricali.
I sada kad se sjetis
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lade slomile
Bure i vjetrovi.



Tuti Fruti Bend - Srce srne koja drhti

Ti imas srce srne koja drhti, ti imas srce kakvo imam ja i nikad neces priznat da me volis, ni da te volim necu priznat ja i kada prodju godine iz pjesme staru ljubav ti ces sanjati bijela ptica koja nosi srecu na tvoj prozor nece sletjeti.

Ref: Koliko te volim, toliko me bolis ti rijeko koja bjezis od mora koje volis, na kojem oku spavas nikad necu saznati, a sanjat cu te ti ces mene sanjati.

Ti imas srce srne koja drhti ti imas srce kakvo imam ja i nikad neces priznat da me volis ni da te volim necu priznat ja.





Pukotina ima svaki život

Pukotina ima svaki život,
Kroz koje bližnji radoznalo zure,
Motreći naše dane što se žure.

I tako ništa nije posve naše,
Mi srčemo taj život kao vino,
Iz tuđom rukom uprljane čaše.

Al ko je ćudi gadljive i stidljiv,
Kako bi htio zastrti ta okna
Na svojoj duši, i biti nevidljiv -

Pa da mu posve mirno bude lice,
Ko pusto polje ispod koga teku
Nečujno vali jedne ponornice.