erytheia.theredone

Bilo je jutro. Mirisale su borovnice.
U dvorcu od pijeska usudila sam se povjerovati kako snovi jedne neprospavane noći mogu postati stvarnost. Brojala sam vrijeme satom polomljenih kazaljka.

Hrabrost je ljubiti. Neminovnost činiti to na mjestima gdje svi nose jednak lažni osmijeh, jednaku lažnu bol i medaljon neostvarenih želja.
Fraktali prošlosti prodaju se po jeftinim dućanima iznošenih osjećaja.
Second hand ljubav na trgovima velikih gradova. Ljudi se prepoznaju tek po tragu koji sagori u nastajanju.

Čitala sam o ljudima koji otvaraju svoje srce bez pitanja. Odgovori su ionako nebitni. Isprazne informacije koje dijelimo uz kavu tražeći podražaj u kojem ćemo se osjećati gotovo sigurno.
Zapravo, nisam o njima čitala, ali voljela bih. Vjerujem da postoje. Samo još uvijek ne znam želim li ih pronaći.

Puštam pijesak da se pod naletom jedne ljubavi uruši do posljednje odaje.
Ako me ikada pronađeš, nemoj me izgubiti.