erytheia.theredone

23.06.2011., četvrtak

Sporedna uloga glavnog glumca u trećem činu





I odjednom sam shvatio:
postoje reči bez usana.
I verovanje bez daha.
To je nekakav izazov onoga što je ispred nas,
kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti,
a ti probaš i uspeš.

Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš
i da se bojiš svetlosti.
A ti se čvrsto zarekneš i hipnotišeš sunce.

Objašnjavanjem stvari,
oduzimamo im nešto od one lepe čarolije,
od onog zlatastog omota,
ispod kojeg se kriju tolika čudesna
značenja svega što izgleda isto.

Reči su iskraćale. I iznošene. I krpljene.
Mereno od pre vremena i mnogo posle vremena,
ostaje samo smisao kao čudo svih čuđenja.

Miroslav Mika Antić





Nemoguće je velika riječ kojom se razbacuju mali ljudi koji nalaze kako je jednostavnije živjeti u svijetu koji im je dan nego istražiti moć koju imaju kako bi ga promijenili.
Nemoguće nije činjenica. Nemoguće nije deklaracija, već usud. Nemoguće je potencijal. Nemoguće je privremenost. Nemoguće je ništa.

Teško je razumjeti život kada ga neprestano raščlanjujemo na dijelove kojima u određenom periodu moramo pripadati. Biti dijete s trideset posve je neprihvatljivo. Čuditi se dugi na tuđem oblaku s kuglicom omiljenog čokoladnog sladoleda postaje sve teže bez brojne zgrožene publike.

Odrastanjem prestaje igra kojom poput fine kockice šečera zaslađujemo trenutak. Nestaje sloboda kojom osvajamo nove svijetove i gradimo svoje kućice na stablu.

Strah od zagušljivih tamnica koje postavljaju oko nas stišava kreativnost, maštu i strast koje smo kao djeca dobili na dar.

Većina u sebi nosi nikad ispričane priče. U agoniji pokušava razumjeti život ne trudeći se ikada gledati nebo ili plesati na kiši usprkos strahu od grmljavine.
Od svojih duša pravi simulakrum s potpisom drugorazrednih autora.

Skrivamo se, jer želimo biti pronađeni. Odlazimo, jer želimo vidjeti tko će nas slijediti. Lomimo srca da bi vidjeli koliko nam uistinu znače.
Na svojim epoletama skupljamo činove lažnih pobjeda bez da nam i jedna suza dotakne srce, niti jedan osmijeh razori um milijunima komadića sreće.

Tek kada se usudiš postati dijete, uspjet ćeš rasti i u mnoštvu istih znati razlikovati.


KOMENTARI (16) - PRINT - #

<< Arhiva >>






ARHIVA



lipanj 2011
svibanj 2011
ožujak 2011
veljača 2011
siječanj 2011
prosinac 2010
studeni 2010
listopad 2010
rujan 2010
kolovoz 2010
srpanj 2010
lipanj 2010
svibanj 2010
travanj 2010
ožujak 2010