erytheia.theredone

29.10.2010., petak

Ako jedne zimske noći neki putnik


"Ima dana kad mi se sve što vidim čini prepunim značenja: to su poruke koje bi mi bilo teško prenijeti drugima, pretočiti ih u riječi, ali koje mi se upravo zato čine bitnima. To su objave ili pretkazanja koja se istodobno tiču i mene i svijeta: a u meni se ne tiču izvanjskih obilježja mojega opstanka, nego onoga što se zbiva unutra, na dnu. U svijetu se te poruke ne tiču neke posebne činjenice, nego svijeta kao ukupnosti svega. Razumijete dakle da mi je teško o tome govoriti, osim u naznakama."
Italo Calvino

Neke knjige imaju sposobnost zarobiti čitatelja već prvom svojom stranicom. Neobična interakcija posve nespojivih priča u romanu ovoga talijanskog književnika povezanih likovima Čitatelja i Čitateljice bavi se različitim oblicima čitanja i očekivanjima čitatelja različitih vrsta, kao i odnosom autora i čitatelja.
Specifičan način pisanja učinio mi se trenutno kao savršen oblik izražavanja. Pustiti priču da u najvećem zavjetu šutnje naniza riječi kao da skida prašinu sa davno zaboravljenih porculanskih lutkica.

Čitam stihove Irene Vrkljan. Pjesma "Sudbina". Dolazim do stiha "nikad nisam okusila ružu". Nastavljam čitati iako okus ruže ostaje jedino o čemu mogu razmišljati. Miris ruže mi je poznat, ali okus kao da tek u naznakama slutim. Intenzivno me okupiraju misli da okusim ružu. Sasvim sigurno mora biti nečega vrijednog i neobičnog u njenom okusu. Ne želim kupovnu ružu. Prva ruža koju ću okusiti mora biti neokaljana i nevina u svojoj slobodi. Zapravo okusiti ću samo jedan njen dio. Ne želim ju uništiti.. svoju prvu ružu ne.

Mora biti velika ludost igrati se s vjetrom. Kada ti srce stane sa svakim novi dahom, a istovremeno kuca nevjerovatnom brzinom.
Teorija "velikog praska" tvrdi kako je cijeli Svemir, uključujući svu materiju, energiju, prostor i vrijeme, nastao trenutačno.
Uzimajući tu teoriju kao polazište zasigurno i nije previše pretenciozno zaključiti kako i osjećaj može nastati trenutačno. Nebitno o kojem osjećaju je riječ.

"O ti kojeg često i tiho dovodim tu gdje si, kako bih bio s tobom,
Dok koračam uz tebe ili sjedim blizu, il ostajem u istoj sobi s tobom,
Kako malo znaš o jedva zamjetljivoj električnoj vatri koja za tvoje dobro igra u meni."
Walt Whitman

Susresti se sa samim sobom i kroz neprovidne porive prepoznat jasnoću i svjesnost svojih misli. Don Kihotovski pobijediti bol ili strah. Osvojiti svaku želju. Planinske vrhunce zamijeniti neprohodnim ulicama. Probiti se kroz gužvu prenatrpanih stepeništa. Pozvoniti na ispravna vrata.
Jeste li primjetili kako bez obzira na učestalost ponavljanja radnje nikada ne zapamtite prezime osobe na čija vrata zvonite ako je prezime od vlasnika stana, a vi tražite osobu koja tamo trenutno boravi. Ili se to događa samo meni. U takvim situacijama zvonim po redu nadajući se dobrosusjedskim odnosima. Nada je ponekad prevrtljiv suputnik.


"Napisati roman znaći izmisliti junaka, znaći živjeti sa nekim drugim, izaći iz sebe, živjeti sa junacima koji misle drugačije, obuhvatiti i suprotstaviti različita mišljenja, to je smisao romana. Roman je velika škola tolerancije.
Duh romana nije neko propovijedanje istine, nego neprestano redefiniranje čovjeka kao problema. Treba dati stvarnosti empirijsku dimenziju da bismo je
učinili što realnijom. To je smisao estetskog naslijeđa od Kafke. Treba stvoriti autonomni svijet u kome je susret vjerovatnog i nevjerovatnog sasvim prirodan. Ispričati jedan život, znaći povećati svoje mogućnosti svoju sposobnost kreacije i upitati se: šta je čovjek, šta može da izmisli i učini? Roman treba da pokaže život kompleksnijim nego što ga mi vidimo. On upravo i pokazuje kompleksnost stvari i ljudi."
Milan Kundera

Mora biti velika ludost igrati se s vatrom. Toplina očarava. Možda je dovoljno biti oprezan da nas u ludom zanosu ne dohvati plamen.
Pokušavam razdvojiti vrijeme u vlastitoj svijesti. Izgubljeno od onoga koje tek dolazi.
Grafički prikaz sada bi se savršeno uklopio u cjelinu. Samo teoretski, jer nemam vremena za takve poduhvate.
Toplina i dalje očarava.

Riječi su tek ljudske konstrukcije. Osjećaji nesvjesne činjenice. Strast u svemu nepobitna.
Galaktike tvore metagalaktiku unutar prostora. Zvijezde streme ka zvijezdama.
Savršen plan prepoznaje se po promjenama.




KOMENTARI (20) - PRINT - #

23.10.2010., subota

Deseti krug Pakla



Temelji na kojima počiva državni sustav odavno su potkopani i cijeli sustav sada se urušava.
Ustavni sud i pravosudne institucije izgubile su vjerodostojnost, a samim time i svoju krajnju svrhu.
Umjesto referenduma koji se trebao rješavati u saboru sada se odigrava igrokaz dostojan Hitchcockovih najvećih ostvarenja.
Dok se jedni bore na cesti za svoja radnička prava i mole za svoj kruh drugi među saborskim klupama vode demonske borbe za svoje fotelje.

Na kraju ostaje nebitno kome će stolica pripasti i hoće li Sanader sjediti u prvoj ili zadnjoj klupi, jer on je svoje pozornice svijeta već osvojio i na svaku je ušao kroz velika vrata. Vrhunski bahato i licemjerno do bola.
Zaista samo najveći bezdušnici imaju sposobnost prljavi stat pred narod i igrati se Boga.

Dante bi danas sasvim sigurno svoju inspiraciju za deseti krug Pakla pronašao među hrvatskim političarima, u hrvatskom saboru i hrvatskoj vladi.
Jedino nisam sigurna kako bi i najluđa mašta mogla ikada dosegnuti daljine ove okrutne stvarnosti.






"Zar te nije sramota
da sereš o promjeni svijeta
kad funjorski živiš ko oni
od tuđeg budžeta

Ti češ da mi doneseš novi svijet
pička ti materina.."

KOMENTARI (14) - PRINT - #

17.10.2010., nedjelja

Razlog za priliku

Ideologija je sustav ideja koje zastupa pojedinac ili skupina i najčešće ima negativna obilježja označavajući lažnu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagođenu nečijim vrijednostima i interesima.
Pogubna je svaka ideologija koja se temelji na radikalnim idejama, isključivosti i koja je u svojem djelovanju poduprta bilo kojim oblikom nasilja.
Krščanstvo bi trebalo biti vjera, ali djelovanjem velikog broja pojedinaca pretvorilo se u ideologiju.
Krščanstvo je kao ideologija postalo s vremenom pogubno za sve što ne ulazi u okvire samog krščanstva.
Vjera se perfidno širila uništavanjem nasljeđa nositelja kulture a često i nasilno vršeći etnocid nad drugim kulturama.
Sve religije imaju sličan obrazac ponašanja. Kompentencija vjere u pravoga Boga stvorila je od čovjeka biće sklono mržnji čovjeka različite vjere ili nevjernika.
Odavno su metafizički razlozi služili kao opravdanje materijalnih ciljeva. Vjera se širila radi lakšeg dolaska do bogatstva, moći i dominacije.


U izvrsnom filmu Agora čija je radnja smještena u doba Aleksandrije krajem 4. stoljeća govori se o životu Hipatije, iznimno nadahnute i talentirane žene koja je podučavala matematiku, filozofiju i astronomiju. Bilo je to doba kada je kršćanstvo sve više puštalo korijene uz centre moći, doba sve veće netolerancije prema poganima, znanstvenicima, filozofima i ženama.
Kršćani dolaze do sve veće moći i žele ekskluziv nad upravljanjem gradom te žele istjerati sve one koji im ne odgovaraju. Pogani filozofi se protive kršćanskoj okupaciji Serapeuma, no njihov je otpor uzaludan. Kršćani okupiraju Serapeum i spaljuju biblioteku, riznicu znanja Staroga svijeta.
Hipatija je ubijena na veoma okrutan način. Razjarena masa kršćana svukla ju je sa kočije, odvukla u crkvu i zatukla je. Njeno su tijelo isjekli na komade, vukli po cijelom gradu a zatim spalili.


Razum i znanje oduvijek su bili najveći neprijatelji Katoličke crkve. Progon se vršio nad svima koji su na bilo koji način predstavljali prijetnju toj instituciji.
Nakon križarskih ratova, inkvizicije, istrebljenja katara, antisemitizma, agresivnog ulaska u sferu politike i privatnog života pojedinaca kršćanstvo je dobilo sve potrebne uvjete jedne totalitarne ideologije.

Katolička crkva je Kristov put zamijenila putem materijalizacije. Odlično se uklopila u moderno hrvatsko društvo.
Stekli su status zvijezda sa crvenih tepiha, voze skupe automobile, primaju visoke plače, mješaju se u politiku, vuku se po sudovima i stranicama crne kronike, sudionici su seksualnih i pedofilskih skandala, koriste seksi telefone i internetske porno stranice.

Država godišnje izdvaja stotine milijuna kuna za ovu organizaciju. Svećenici ne dijele sudbinu ostalih građana i ne podliježu kriznom porezu jer redovite mjesečne prihode ne primaju kao plaču već kao nagradu.
Riječ je o svojevrsnom parafiskalnom sustavu koji je neovisan o poreznom sustavu države.
Postoji lista usluga za koje su svećenici obvezni tražiti novac od svojih vjernika. Od godišnjeg paušala, misa, sprovoda sve do poludobrovoljnih priloga pri djeljenju blagoslova i nužnih milodara.

Sramotna je činjenica kako velik broj svećenika koji su na nedeljnim misama puni suosjećanja s neimaštinom i pozivaju na pomoć voze skupe automobile i žive u velebnim zdanjima kao kraljevi.

U jednom riječkom naselju za izgradnju nove crkve, jer stara nije bila dovoljno reprezentativna, potrošeno je 6 milijuna kuna.
U vrijeme kad prosječan vjernik gladuje ovaj čin je sramotan kao što je i sramotno ne dolaziti na sjednice sabora i primati plaču.

Prije nekoliko dana udomila sam mačka starog 3 mjeseca koji je kao i mačka koja je kod mene već pronašla svoj topli dom nađen na cesti. Svakodnevni odlasci kod veterinara spasili su ovo malo biće koje je očito onako bolesno izbačeno iz nečije kuće. Presladak mačak poslužio je svrsi dok je bio zdrav. Suočeni s njegovom bolešću vlasnici su ga se na brutalan i neljudski način odlučili riješiti.
Zahvalnost i ljubav koju dobivamo pomagajući onima kojima je naša pomoć nužno potrebna ne može se mjeriti niti jednim instrumentom.
Čovjekom se ne postaje balansirajući na vagi sebičnosti i osobnih interesa.

Župa Svetog Križa na Srdočima propustila je svoju priliku vrijednu 6 milijuna kuna. Nikada, ni na koji način, sjaj, blještavilo i veličina nekog zdanja neće zamijeniti osmijeh na nečijem licu.
Jedna velebna građevina zamjenila je mogučnost da mnoge obitelji ovim novcem konačno zamijene hladne, vlažne i mračne prostorije bez struje i vode sa toplim domom.
Organizacija koja se diči svojom svetošću uništavanjem drugih i nebrigom svjedoči svojoj svetosti bolje od svih riječi.

Država bi trebala imati ulogu svojevrsnog zaštitnika svojih državljana.
Naravno uz ljude koji vode državu takva očekivanja krajnje su nerealna.
Pokrštena vlada zajedno sa Katoličkom crkvom čini nasilje nad slobodom svijesti pojedinaca a takvo nasilje opravdano se može nazvati najgorim zločinom.



vrhunac licemjerja, demagogije i lažne iskrenosti





recenzija filma Agora
KOMENTARI (22) - PRINT - #

08.10.2010., petak

Zamjena stvarnosti







Knjiga Cresside Cowell "Kako izdresirati zmaja" dirljiva je priča smještena u mitski svijet kršnih Vikinga i zmajeva koji rigaju vatru. U središtu priče je vikinški tinejdžer Štucko koji živi na otoku Berku gdje je borba sa zmajevima svakodnevna pojava. Mladićevi napredni pogledi na svijet i nekonvencionalan smisao za humor ne sjedaju baš najbolje ostatku plemena, a ni poglavici Stoicku koji je ujedno i njegov otac.
Štucko se uključi u trening za dresuru zmajeva u kojem sudjeluju i ostali tinejdžeri u kojem vidi svoju priliku za dokazivanjem da može postati borac. Ipak, nakon što susretne ozlijeđenog zmaja, naposljetku se s njim i sprijatelji. Njegov se svijet preokrene naglavačke i ono što je započelo kao Štuckova jedina šansa za dokazivanjem pretvara se u priliku da cijelo Štuckovo pleme krene sasvim novim smjerom.

"Kad sam bio mali, još je bilo zmajeva. Velikih, jezivih, letećih zmajeva koji su se gnijezdili na vrhovima litica poput zastrašujućih divovskih ptica. Maleni, smeđi, Ijuskasti zmajevi lovili su miševe i štakore u dobro organiziranim jatima. Bilo je neprirodno golemih morskih zmajeva, dvadeset puta većih od velikog plavetnog kita, koji su ubijali iz čiste zabave.
Morat ćete mi vjerovati na riječ, jer zmajevi tako brzo nestaju da će najvjerojatnije ubrzo izumrijeti. Nitko ne zna što se zbiva. Povlače se u more odakle su i došli i za sobom ne ostavljaju ni kosti ni zuba očnjaka kako bi budući naraštaji mogli znati da su postojali.
I zato - kako ta zadivljujuća stvorenja ne bi pala u zaborav - ispričat ću vam istinitu priču iz svoga djetinjstva.
Nisam bio od onih dječaka koji su mogli izdresirati zmaja migom obrve. Junaštvo mi nije bilo prirođeno. Namučio sam se kako bih to postigao. Ovo je priča o tomu kako se postaje Junakom na teži način."




Kroz povijest svoj trag ostavila su mnoga nevjerovatna i tajnovita mitološka bića. Zmajevi slove kao najstrašniji i najopasniji od njih.
Priče o tim golemim letećim reptilima dolaze iz gotovo svih naroda svijeta.

Zmaj je u mnogim svjetskim mitologijama čudovište nalik golemoj zmiji ili kakvom drugom gmazu, s magičnim osobinama. Gotovo uvijek su prikazivani s velikim očima, a često s krilima i kako rigaju vatru. Glas im je poput grmljavine.
Mitološka stvorenja koja posjeduju slične osobine pojavljuju se u različitim svjetskim kulturama.

Iako se zmajevi često pojavljuju u legendama širom svijeta, različite kulture drugačije ih zamišljaju i prikazuju. Kineski zmajevi i općenito zmajevi u mitologiji dalekog istoka smatraju se dobrim stvorenjima, dok su oni iz europske mitologije većinom zla stvorenja (iako postoje i iznimke). Zli se zmajevi također pojavljuju i u perzijskoj mitologiji i ostalim kulturama.

Zmajevi su imali veliku duhovnu važnost u različitim religijama. U mnogim istočnim kulturama i indijanskim plemenima zmajevi su bili, a u nekim kulturama još uvijek i jesu, štovani kao predstavnici sila prirode i svemira. Povezivani su s mudrošću i dugovječnošću i često su smatrani mudrijima od ljudi. U mitovima nekih kultura čak imaju i dar govora.

U srednjem su vijeku zmajevi često bili simboli napuštanja vjere i izdaje, ali i ljutnje i zavisti, a s vremenom su postali i simbol velikih katastrofa.
Također, bili su i simbol neovisnosti, vodstva i snage. Mnogi su zmajevi predstavljali i mudrost; ubijanje zmaja nije samo davalo pristup njegovom blagu, nego je značilo i da je junak savladao i najlukavije od svih stvorenja. U nekim kulturama, a posebno u kineskoj, ili u okolici Himalaje, smatra se da zmajevi donose sreću.

Drevna kazivanja, mitovi i legende podsjećaju da su zmajevi u prastarim vremenima terorizirali mnoge zemlje i krajeve sijući oko sebe strah i nesreću.
Rigajući užasnu vatru spaljivali su dvorce i naselja, a krvoločnim čeljustima i strašnim kandžama uništavali svakog neprijatelja.
Borbe sa zmajem bile su krajnje dramatične i neizvjesne. Od suparnika su tražile izuzetnu lucidnost i dovitljivost.

Zmajevi su u legendama najčešće bili čuvari blaga.
Herakul je vodio okršaj s čudovišnim zmajem po imenu Ladon i kada ga je uspio savladati ovaj se vinuo u nebo gdje i sada svjetluca u sazvježđu Zmaj.
Ladon inaće potomak zločuvene Lernejske hydre bio je čuvar Zlatne jabuke besmrtnosti koju je Zeusova žena Hera primila kao vjenčani dar.

Uzbudljive legende o višeglavim, neuništivim zmajevima još uvijek uzbuđuju maštu stanovnika mnogih krajeva svijeta.
Pored toga što prirodnjaci smatraju kako ta mitska bića nisu nikada ni postojala, bar ne u obličju koja im daju drevne sage, još uvijek ima istraživača koji nisu izgubili nadu da će im se jednoga dana posrećiti i da će u nekom zabačenom kraju naše planete otkriti ova stvorenja i predstaviti ih svijetu.

Bez obzira doživljavamo li zmajeve kao legendu ili stvarnost ostaje činjenica kako u maštovitim pričama o ovim čudesnim stvorenjima zmajevi jednako često imaju pozitivnu kao i negativnu ulogu.
Kao i ljudi i zmajevi sami biraju puteve kojima će se kretati kao i težnje kojima će svoja djela ostvariti.

Stoljeća zlobe i krivotvorenja povijesti postali su uvjerljiviji i djelotvorniji od svih naših riječi i svih naših dokaza.
Teško je vidjeti stvarno stanje oko sebe. Postali smo taoci pogrešnih koncepcija umova koji smračuju i pustoše.
Pred civiliziranim svijetom stoji zadatak uklanjanja neuvjerljivih paravana.

Svoja junaštva ne moramo iskazivati mijenjajući cijeli svijet, jer kao pojedinci to niti ne možemo, ali zato možemo i moramo mijenjati svijet koji nas okružuje. Naša kompetencija ovisi isključivo o nama samima.
Ne vjerujemo li nećemo znati ni vidjeti.

"Čovjek koji se bori predugo protiv zmaja i sam postaje zmajem"
Friedrich Nietzsche

Veliko umijeće i mudrost potrebni su jednome vitezu kada bira svoje bitke. Integritet se ne stvara količinom osvojenih bitki. Ono dolazi kao posljedica pravednosti i čista srca.

Dragon Heart



izvor:wikipedija-zmaj
bosnic.com-mitološka bića



KOMENTARI (22) - PRINT - #

03.10.2010., nedjelja

Samo rijetki nađu rijetke


Mali princ počeo je tonuti u san, uzeh ga u naručje i nastavih put. Bio sam uzbuđen. Činilo mi se da nosim neko krhko blago. Čak mi se činilo da nema ničeg krhkijeg na Zemlji. Promatrao sam, na mjesečini, to blijedo čelo, sklopljene vjeđe, pramenove kose što su lepršali na vjetru, i ponavljao u sebi: "Ja ovdje vidim samo ljusku. Ono najvažnije je nevidljivo.."
Kako se na njegovim poluotvorenim usnama ocrtavao blag osmijeh, još sam pomislio: "Ono što me tako duboko dira dok gledam usnula princa, to je njegova odanost jednome cvijetu, to je slika ruže što zrači iz njega kao plamen svijeće, čak i u snu.."
I činio mi se još krhkijim. Svijeće treba dobro štititi: i dah vjetra može ih ugasiti..

Antoine de Saint-Exupery, Mali princ



Postoje neke sasvim posebne ljubavi. Presvučene najfinijom svilom najljepše nam boje. Ljubavi koje najradije nosimo.
Njihovo tkanje djelo je vrhunskog majstora koji je odavno savladao najvažnija učenja ovoga svijeta.
Takvim se ljubavima lako predati. Bez pitanja. Bez pogovora.

Postoje neki sasvim posebni ljudi. Svojim djelovanjem učinit će svaki trenutak dragocjenim. S njima su prepoznavanja slična poeziji.
Tvorevine dvaju svijetova već kao odnosi su usporedbe kojima redamo svako svoje sljedeće postignuće. Emotivno i čisto susreću se u najudaljenijim granicma duha.

Postoje neka sasvim posebna djeca. S lakoćom pokazat će vam put koji vodi do zvijezda. U šarenim cipelicama s osmjehom na licu nijedna zvijezda za njih nije daleka. Nijedan san nedostižan. Nijedan trenutak neodsanjan.
Snove ostvaruju srcem.
Svijet je njihovo igralište bez granica horizonta.
Ljubav je otkucaj srca.






Ne znam više, Bože prosti
dal' da strepim
il' da stremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno već

Jer znam da sanjaš rimovanja
krike i tišinu nemu
ti si bio svugde
u mom' svemu
pile moje, paće moje malo
lavće moje




KOMENTARI (18) - PRINT - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






ARHIVA



lipanj 2011
svibanj 2011
ožujak 2011
veljača 2011
siječanj 2011
prosinac 2010
studeni 2010
listopad 2010
rujan 2010
kolovoz 2010
srpanj 2010
lipanj 2010
svibanj 2010
travanj 2010
ožujak 2010





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se