erytheia.theredone

"Ima dana kad mi se sve što vidim čini prepunim značenja: to su poruke koje bi mi bilo teško prenijeti drugima, pretočiti ih u riječi, ali koje mi se upravo zato čine bitnima. To su objave ili pretkazanja koja se istodobno tiču i mene i svijeta: a u meni se ne tiču izvanjskih obilježja mojega opstanka, nego onoga što se zbiva unutra, na dnu. U svijetu se te poruke ne tiču neke posebne činjenice, nego svijeta kao ukupnosti svega. Razumijete dakle da mi je teško o tome govoriti, osim u naznakama."
Italo Calvino

Neke knjige imaju sposobnost zarobiti čitatelja već prvom svojom stranicom. Neobična interakcija posve nespojivih priča u romanu ovoga talijanskog književnika povezanih likovima Čitatelja i Čitateljice bavi se različitim oblicima čitanja i očekivanjima čitatelja različitih vrsta, kao i odnosom autora i čitatelja.
Specifičan način pisanja učinio mi se trenutno kao savršen oblik izražavanja. Pustiti priču da u najvećem zavjetu šutnje naniza riječi kao da skida prašinu sa davno zaboravljenih porculanskih lutkica.

Čitam stihove Irene Vrkljan. Pjesma "Sudbina". Dolazim do stiha "nikad nisam okusila ružu". Nastavljam čitati iako okus ruže ostaje jedino o čemu mogu razmišljati. Miris ruže mi je poznat, ali okus kao da tek u naznakama slutim. Intenzivno me okupiraju misli da okusim ružu. Sasvim sigurno mora biti nečega vrijednog i neobičnog u njenom okusu. Ne želim kupovnu ružu. Prva ruža koju ću okusiti mora biti neokaljana i nevina u svojoj slobodi. Zapravo okusiti ću samo jedan njen dio. Ne želim ju uništiti.. svoju prvu ružu ne.

Mora biti velika ludost igrati se s vjetrom. Kada ti srce stane sa svakim novi dahom, a istovremeno kuca nevjerovatnom brzinom.
Teorija "velikog praska" tvrdi kako je cijeli Svemir, uključujući svu materiju, energiju, prostor i vrijeme, nastao trenutačno.
Uzimajući tu teoriju kao polazište zasigurno i nije previše pretenciozno zaključiti kako i osjećaj može nastati trenutačno. Nebitno o kojem osjećaju je riječ.

"O ti kojeg često i tiho dovodim tu gdje si, kako bih bio s tobom,
Dok koračam uz tebe ili sjedim blizu, il ostajem u istoj sobi s tobom,
Kako malo znaš o jedva zamjetljivoj električnoj vatri koja za tvoje dobro igra u meni."
Walt Whitman

Susresti se sa samim sobom i kroz neprovidne porive prepoznat jasnoću i svjesnost svojih misli. Don Kihotovski pobijediti bol ili strah. Osvojiti svaku želju. Planinske vrhunce zamijeniti neprohodnim ulicama. Probiti se kroz gužvu prenatrpanih stepeništa. Pozvoniti na ispravna vrata.
Jeste li primjetili kako bez obzira na učestalost ponavljanja radnje nikada ne zapamtite prezime osobe na čija vrata zvonite ako je prezime od vlasnika stana, a vi tražite osobu koja tamo trenutno boravi. Ili se to događa samo meni. U takvim situacijama zvonim po redu nadajući se dobrosusjedskim odnosima. Nada je ponekad prevrtljiv suputnik.

"Napisati roman znaći izmisliti junaka, znaći živjeti sa nekim drugim, izaći iz sebe, živjeti sa junacima koji misle drugačije, obuhvatiti i suprotstaviti različita mišljenja, to je smisao romana. Roman je velika škola tolerancije.
Duh romana nije neko propovijedanje istine, nego neprestano redefiniranje čovjeka kao problema. Treba dati stvarnosti empirijsku dimenziju da bismo je
učinili što realnijom. To je smisao estetskog naslijeđa od Kafke. Treba stvoriti autonomni svijet u kome je susret vjerovatnog i nevjerovatnog sasvim prirodan. Ispričati jedan život, znaći povećati svoje mogućnosti svoju sposobnost kreacije i upitati se: šta je čovjek, šta može da izmisli i učini? Roman treba da pokaže život kompleksnijim nego što ga mi vidimo. On upravo i pokazuje kompleksnost stvari i ljudi."
Milan Kundera

Mora biti velika ludost igrati se s vatrom. Toplina očarava. Možda je dovoljno biti oprezan da nas u ludom zanosu ne dohvati plamen.
Pokušavam razdvojiti vrijeme u vlastitoj svijesti. Izgubljeno od onoga koje tek dolazi.
Grafički prikaz sada bi se savršeno uklopio u cjelinu. Samo teoretski, jer nemam vremena za takve poduhvate.
Toplina i dalje očarava.

Riječi su tek ljudske konstrukcije. Osjećaji nesvjesne činjenice. Strast u svemu nepobitna.
Galaktike tvore metagalaktiku unutar prostora. Zvijezde streme ka zvijezdama.
Savršen plan prepoznaje se po promjenama.