erytheia.theredone

21.08.2010., subota

Eksplozija posljednje zvijezde





She takes just like a woman
She makes love just like a woman
And she aches just like a woman
But she breaks just like a little girl.

Bob Dylan



Zlatne medalje odavno su pospremljene u ladice moje posljednje igre. Prepoznajem se u riječima djevojke i licu stranca. Blisko je postalo neprepoznatljivo.
Je li sreća samo tuga s maskom. I najiskreniji osmijeh možda je skrivao tugu.
Kažem možda jer stvarnost i iluzija postali su nerazdvojni.

Koljena mi klecaju. Preplavljena valovima doživljaja očajnički tražim jedro koje bi me pokrenulo.
Kada rizničar pozove da pokažem svoje zlato hoću li znati odvojiti tugu od sreće.

Bezuspješno pokušavam otkriti trenutak u kojem je sve započelo. Povijest time svakako neće biti promijenjena ali sadašnjost koja lebdi u tišini nakon svih oluja otpočeti će svoj konačni let.
Mudrost je poput ratnika prihvatiti strahove i mijenjati percepciju.
Kada bi mogla blagosloviti svaki kraj bez osjećaja krivnje i samooptužujućih sentenca teret bi bio lakši. Njegov nestanak pak nemoguć je.

Sposobnost istraživanja mračnih dijelova srca pretvorila se u zaglušujući nalet bezbojnog kolorizma. Neobjašnjiva potreba upotrebe sivih tonova u mojim djelima postaje do kraja jasna.
Kao najdražu sa sobom nosim plavu boju neba i mora negirajući činjenicu kako u njima boje i nema. Tek odraz paralelnih svijetova i slomljene djevojčice.
Savršeno krojena haljinica puca uvijek na istom šavu. Podcijenili ste uzimajući mjere moju domišljatost i sposobnost maštom raspršiti svijet.

Ne bojim se više ljudi. Ponekad još samo mraka. Zaista onako istinski mrak u meni izaziva zbunjujuće senzacije. Poštovanje i strah pored neizbrisive realnosti bez obrisa.
Siluete koje se natiskuju oko mene tek u prolazu pozdravljam. Vremena za nesigurne korake više nemam. Ili ga imam sve manje.

Želje postaju stepenice bespovratne ambalaže. Njihov smisao izgubljen je u nedorečenostima.
Još poneku čuvam da se otkrije sa eksplozijom posljednje zvijezde.
Plava boja neba i dalje očarava.
Među milijun ljudi možemo se osjećati sami ali među milijun zvijezda nikada.








KOMENTARI (16) - PRINT - #

<< Arhiva >>






ARHIVA



lipanj 2011
svibanj 2011
ožujak 2011
veljača 2011
siječanj 2011
prosinac 2010
studeni 2010
listopad 2010
rujan 2010
kolovoz 2010
srpanj 2010
lipanj 2010
svibanj 2010
travanj 2010
ožujak 2010