erytheia.theredone
17.08.2010., utorak
|
Opsjenar
 Boschovo djelo "Opsjenar" iz njegove rane faze danas je izgubljeno, ali poznato po vjernoj reprodukciji sačuvanoj u Saint-Germain-en-Laye. Šarlatan je postavio svoj stol ispred ruševna kamenog zida. Njegova publika začarano zuri dok on izvlači žabu iz usta jednog starijeg čovjeka u sredini skupine. Čini se da je samo jedan među okupljenima, mladić s rukom na ramenu svoje pratiteljice, primjetio kako mađioničarev pomagač starcu upravo krade novčanik. Kratkovidni pogled lopova i glupava preneraženost žrtve iz čijih usta izlazi žaba izvanredno su izvedeni u odnosu na zabavne reakcije promatrača, dok je opsjenarova pokvarenost dobro prikazana njegovim likom šiljasta nosa. Bosch rabi ljudsko lice u profilu za izražajne svrhe. Iako slika "Opsjenar" može imati moralizatorsko značenje ona je sigurno nadahnuta izbliza promatranim prizorom iz stvarnog života. Opsjenarstvo je stvaranje ili korištenje iluzija radi izokretanja stvarnosti. Koriste ga opsjenari u cirkusima i varijeteima. Klasični cirkusi polako nestaju ali sa njima ne nestaju i šarlatani koji svojim varkama, trikovima i psihološkim sugestijama stvaraju posve novu kategoriju sa jednakim efektom. Hrvatski opsjenari i patološki lažovi svakodnevno smišljaju opsjene koje ne bi mogli izvesti ni najbolji iluzionisti. Njihovi su postupci naglašeni do grotesknosti. Manjim lažima skrivaju one velike pazeći da prijelaz iz realnog u irealno nikada nije jasno ocrtan. Promatrači fascinirani nakanama dijaboličnih likova ostaju zasljepljeni u svojoj naivnosti. Felipe de Guevara žalio se u najranijem prikazu Boschove umjetnosti, napisanom oko 1560.godine, da većina ljudi smatra Boscha jedino "izumiteljem čudovišta i himera". Koliko god takvo tadašnje shvačanje ovoga umjetnika bilo pogrešno toliko je istinita suvremena stvarnost koju prepoznajemo u njegovim djelima. Čudovišna lica i zagonetni oblici koji se redaju u njegovim djelima preslika su vizualnih doživljaja kojima prisustvujemo. Nasjedajući na razne spletke gubimo realnost i svaku mogučnost definiranja sebe i situacija kojima smo okruženi. Vjerujemo u predstavu koja se odigrava pred nama prema uputama opsjenara stvarajući golema prostranstva na kojima će razne karikature uvježbavati svoje najnovije trikove. Ostaje nejasno tko je kriv, opsjenar ili oni koji u njega vjeruju. ĆIRI BU ĆIRI BA ABRAKADABRA |