erytheia.theredone

15.07.2010., četvrtak

Narod


Narod je skupina ljudi koja kao zajedničke značajke nosi kolektivno vlastito ime, mit o zajedničkim predcima, zajednička povijesna sjećanja, jedan ili više razlikovnih elemenata zajedničke kulture i osjećaj solidarnosti kod značajnih dijelova populacije.
U hrvatskom, kao i ostalim slavenskim jezicima, riječ "narod" je etimološki povezana sa srodnošću, rodom, podrijetlom. U suvremenoj se antropologija i sociologiji često rabe pojmovi etnosa i etniciteta, koji vuku korijen od grčke riječi koja označava bilo koji skup.

S obzirom na činjenicu da živimo u Hrvatskoj pišući o narodu sasvim mi je logično nametnuta ideja da se baziram na hrvatskom narodu.
Kako bi moje pisanje bilo potkrepljeno egzaktnim informacijama uguglala sam na net riječi Hrvatski narod i ostala zapanjena prikazanim slikama.
Sasvim je sigurno da niti jedan stranac neće na netu tražiti upravo te riječi i da time nećemo biti uskračeni za jednog turista ali zasigurno niti jedan imalo razuman pripadnik ovoga naroda ne zaslužuje spoznati kako njegov narod predstavljaju ustaštvo, Pavelić, Thompson, Norac i ostali iskrivljeni nacionalisti i zločudne ideologije.

Kroz povijest nas je pratio totalitarizam koji se prigodno ovisno o vladarima nazivao raznim imenima.
U razdoblju kojeg živimo ono se naziva demokracijom.
Pojam demokracija označava pluraristički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sustave upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.

Riječ demokracija dolazi od dviju grčkih riječi koje u svom doslovnom prijevodu znaće "vladavina naroda".

Demokracija znaći odsustvo privilegija, donošenje naših odluka s pozicije jednakosti te mogučnosti djelovanja u skladu s našim odlukama jer bez takve su moći odluke bezvrijedne.
Jedino što možemo nažalost danas učiniti kako bi se osjetili dijelom tog močnog sustava je zaokružiti broj na glasačkom lističu.
Međutim puki čin bacanja papirića sa zaokruženim slovima u biračku kutiju ne može stvoriti demokratsko društvo. Demokracija nije samo izglasavanje vlade koja će nad nama vladati. Ona bi morala uključivati sve ljude u odlučivanju kako ćemo živjeti i što ćemo kao zajednica činiti.

Današnji sustav demokracije uopće se ne može nazvati vladavinom naroda.
Možemo li biti sigurni kada svoj glas dajemo nekoj stranci da će ta stranka ispuniti svoja obečanja dana u izbornoj kampanji i da će sprovoditi program na kojem se temelje njeni sadržaji.
Najsmiješnije je što su programi i lijevih i desnih stranaka potpuno identični. Svi obečavaju uglavnom iste već dobro poznate stvari a sama obečanja u konačnici ostaju samo slova na papiru.
U samom startu njihova obečanja su nerealna a za glasove se bore jeftinim populizmom i demagogijom.
Moćni pojedinci i velike korporacije svojim donacijama osiguravaju si prostor za utjecaj na politiku i time direktno prilagođavaju naše živote vlastitim interesima.
Stvara se elita kojoj je jedini cilj osigurati za sebe moć i bogatstvo uz privid kako sve što čine čine u ime i za dobrobit naroda.

Proizvodnja nestaje, poljoprivrede nema, zatvaraju se radna mjesta, ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i socijalne programe neusporediva su s ulaganjima u građevinske projekte velikih kompanija.
Svi ćemo negodovati kako u takvoj zemlji ne želimo živjeti i naravno da svi želimo napredak, pravo na osiguravanje vlastite egzistencije i prosperitet.
Demokracija je upravo takav oblik političkog i društvenog uređenja u kojem bi potrebe i želje naroda trebale biti primarne.

Ostaje pitanje zašto se demokracijom ne može doći do takve zemlje već ona podsječa na sustav u kojem se diktatorskom vladavinom zatire volja naroda i onemogučava svaki pokušaj pojedinca za ostvarenjem svojih osnovnih ljudskih prava.

Uništavaju u nama posljednji dio dostojanstava. Negiraju činjenicu da hrvatski narod postoji. Oduzimaju nam prava koja nam po svim definicijama pripadaju.
Nismo formacija koja postoji samo na papiru. Stvarni smo i koliko god kao pojedinci bili nemoćni kao narodu naša se snaga potencira i počinje i prestaje onda kada mi to želimo.




"Nikada ne smije čovjek, niti narod, misliti da je došao kraj. Gubitak posjeda lako nadoknadimo. Za druge gubitke nas utješi vrijeme. Samo jedno zlo je neizlječivo - ako narod sam digne ruke od sebe."
Goethe







KOMENTARI (14) - PRINT - #

<< Arhiva >>






ARHIVA



lipanj 2011
svibanj 2011
ožujak 2011
veljača 2011
siječanj 2011
prosinac 2010
studeni 2010
listopad 2010
rujan 2010
kolovoz 2010
srpanj 2010
lipanj 2010
svibanj 2010
travanj 2010
ožujak 2010