erytheia.theredone

Ovim naslovom ne želim niti u jednom trenutku umanjiti važnost očeve ljubavi ili roditeljske ljubavi opčenito.
Naglasak na majčinu ljubav stavljam isključivo zbog prirodnog nagona koji majke povezuje s djecom. Činjenica da majka 9 mjeseci čuva svoje dijete u sebi itekako bi trebala stvoriti uvjete za razvoj ljubavi u kojoj će dijete doći na ovaj svijet i na njemu u okrilju te ljubavi i živjeti.
Roditelji su temelji na kojima se iz dijeteta stvara mlado biće koje će biti spremno nositi se sa svim okrutnostima koje će pred njega neminovno biti stavljene. Kada tih temelja nema dijete je primorano okrutnost i besćutnost ljudi i svijeta koji ga okružuje upoznati već u najranijoj dobi.
Djetinjstvo djece uskraćene za roditeljsku ljubav pretvara se u svakodnevnu borbu s demonima. Suočeni s činjenicom kako su odbačeni u svojim malim glavicama okrivljuju sebe kao nedostojne ljubavi ne shvačajući svoju vrijednost.

Odrasla sam bez tih temelja i nažalost upoznala se sa svim osjećajima koji dolaze kao posljedica kada nam je oduzeto pravo na ljubav, brigu i pažnju od osoba koje bi po svim definicijama trebale biti naši zaštitnici a postaju svojim nedjelovanjem naši najgori neprijatelji.
Provesti djetinjstvo bez ijednog iskrenog zagrljaja majke zaista je teško kao što je teška i tužna stvarnost u kojoj riječi volim te, koje su tako lijepe i prirodne, nikada ne pronađu put do nas.

Prema Obiteljskom zakonu jedno od temeljnih načela uređenja obiteljskih odnosa je zaštita dobrobiti i prava djeteta te odgovornost roditelja za podizanje i odgoj djeteta. Kad biološki roditelji teško ugroze dobrobit djeteta, njegova temeljna prava na zdravlje, život, sigurnost i odgoj obveza je državnih institucija poduzeti mjere obiteljsko-pravne zaštite kako bi se djetetu posvojenjem osigurala roditeljska ljubav i skrb.

Postupak posvojenja i odabira posvojitelja za dijete provodi Centar za socijalnu skrb prebivališta ili boravišta djeteta.
Dijete se može posvojiti ako je roditelj dao pristanak za posvojenje, ako je roditelju sud oduzeo pravo na roditeljsku skrb zbog zanemarivanja ili zlostavljanja djeteta, ako je roditelj potpuno lišen poslovne sposobnosti ili u slučaju ako je dijete nepoznatog podrijetla.

Oduzimanje roditeljske skrbi biološkim roditeljima uvjet je za posvojenje. Problem je što se pravo roditelja da živi s djetetom i odgaja ga može produljivati sve do punoljetnosti djeteta, čime mu se uskraćuje mogućnost da bude posvojeno.
U Hrvatskoj se godišnje posvoji samo oko 150 djece, a potencijalnih usvojitelja je više od 800.
Lišavanje roditeljske skrbi nastupa u slučajevima tjelesnog i duševnog nasilja nad djetetom, spolnog iskorištavanja djeteta, navođenja na društveno neprihvatljivo ponašanje i drugih teških kršenja dječjih prava.
Kad je riječ o tim grubim kršenjima, odmah se može ići na oduzimanje prava na roditeljsku skrb. No, tome često prethodi oduzimanje prava da roditelj živi s djetetom i odgaja ga, a ta mjera donosi se na godinu dana. Problem je u tome što se ta mjera može produljivati beskonačno, sve do djetetove punoljetnosti, čime mu se može uskratiti mogućnost da bude posvojeno. Dovoljno je da roditelj jednom u tri mjeseca posjeti dijete u domu pa da se ne može pokrenuti postupak lišavanja prava na roditeljsku skrb.
Roditelji su skloni manipulacijama kako se dijete ne bi dalo na postupak usvajanja pa je tako 2008.godine postupaka oduzimanja prava na roditeljsku skrb bilo tek 14. Procedura traje šest do osam mjeseci otkako takav zahtjev uputi centar za socijalnu skrb, i to ako nema nekih zapreka, primjerice da se ne može utvrditi prebivalište roditelja, što produljuje postupak.

Prije nekoliko mjeseci pročitala sam članak o djeci koja su žrtve birokracije i jako se rastužila nad pričom malog Marka koji već 10 godina čeka na posvojenje jer se država u kojoj živi i besćutni ljudi koji donose kriminalne zakone još uvijek "nadaju" kako će se Markovi roditelji popraviti.
Ovo prekrasno dijete od 11. mjeseca svoga života raste bez ljubavi i bez ikakve mogučnosti da mu ta ljubav bude pružena.
Marko nije jedino dijete koje je ostalo nezaštičeno. Marko nije jedini koji svoje djetinjstvo provodi u domu. Marko nije jedini koji nije spoznao ljubav. Ali Marko će ovo ljeto "proslaviti" svoju desetgodišnjicu boravka u ustanovi u kojoj niti jedno dijete ne bi trebalo provesti niti jedan dan svoga dragocijenog djetinjstva.



Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
- "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"
Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit će te pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmjehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA!