erytheia.theredone

"Sve ono što je lijepo, a bilo to što mu drago, lijepo je samo po sebi i svojom ljepotom završava u sebi a i time se ne hvali."
Marko Aurelije

Još u osnovnoj školi, tamo negdje u 4. razredu, prvi sam puta pročitala ove riječi i otkrila čovjeka čiju sam mudrost kasnije godinama sve više otkrivala. Dok su moji vršnjaci kao uzora uzimali Paju patka ili pjevačicu Novih fosila mene je moja strast za poviješću dovela do opčinjenosti mnogim velikim ličnostima među kojima je i Marko Aurelije.
Naravno da su me moje tadašnje spoznaje svrstale u red čudaka međutim s tim se epitetom i danas redovito susrećem i moram priznati da se time niti najmanje ne zabrinjavam jer biti smatran čudakom u ovom izopačenom svijetu zapravo je najveći kompliment koji možete primiti.

Marko Aurelije (121-180) bio je vladar Rimskoga carstva, filozof, književnik, učenik vrline. Rođen je u uglednoj rimskoj obitelji hispanskog podrijetla. Svoje etičke principe nastojao je u životu ostvarivati. Kao car brinuo je o tome, da u carstvu kojem je bio na čelu vlada pravičnost. Povijesni izvori svjedoče da je u tome uspijevao. Rukovodio se općim dobrom. U upravljanju carstvom bio je suzdržan. Štednjom je sanirao državne financije. Državne izdatke sveo je na minimum. Proveo je reforme u građanskom pravu i osnivao škole. Imao je dobre odnose sa Senatom. Kad se država našla u nevolji zbog stalnih navala barbara sa sjevera te zbog kuge koje je zavladala u carstvu, Marko Aurelije je prodao vlastita imanja kako bi pomogao državnoj blagajni. Posljednje godine života proveo je u vojnim taborima i utvrdama na sjevernoj granici, razmišljajući u predasima o životu u skladu s prirodom i Bogom. Tako je nastao njegov čuveni Dnevnik Samomu sebi djelo bolne rezignacije nad ljudskom sudbinom, prepleteno etičkim sugestijama koje tvore filozofsku paralelu ćudorednim zasadama ranog kršćanstva.

"Sve što vidiš uskoro će propasti, a propast će i oni koji to propadanje vide."
"Ne živi tako kao da bi imao živjeti još deset tisuća godina."
" Dok živiš, koliko ti je dano, budi čovjekom dobra."
"Osjeti kako u sebi imaš nešto plemenitije i božanskije od onoga što budi strast i vlada tobom kao lutkom."
"Što ne pristoji, ne čini; što nije istina, ne govori."
" Nije stvar u tome da se raspravlja kakav treba biti dobar čovjek; treba takvim biti."
" Što nije štetno za zajednicu nije ni za pojedinca."
"Štetu sebi nanosi onaj tko ustraje u greškama i neznanju."
"Ako me netko može uvjeriti da ne mislim ispravno i postupam krivo, rado ću promijeniti što je pogrešno i biti mu zahvalan. "
" Nijednu izvanjsku stvar, kao što je pohvala mnoštva, bogatstvo, vlast, uživanje naslade, nije ispravno suprotstavljati razumskom i zajedničkom dobru."
"Mali je kutak zemlje na kojemu čovjek živi."
"Ne budi čovjek velikih riječi i ne radi mnogo stvari odjednom. "
"Tko teži nasladama neće se suspregnuti od činjenja nepravdi."
"Zlo često čini, ne samo onaj tko nešto čini, već i onaj tko ne čini ništa."
" Uspeo si se na brod, zaplovio, završio put. Izađi."


Lik i djelo Marka Aurelija neusporedivo je s Hrvatskim vladarima. Iako je tu upitno i kojim Hrvatskim vladarima koje Hrvatske. Niti nam je država ista niti su granice iste. Mala smo zemlja i narod i najveći utjecaj na nas oduvijek su imali stranci. Cijela naša povijest je praktički uvjetovana djelovanjem velikih sila.
Uzrečica "dobre sluge loši vladari" zaista besprijekorno funkcionira na ovim prostorima.
Vladari svoje loše ideje prezentiraju preko svojih dvorskih budala. Kada ne bi bilo tih korumpiranih dvorskih budala ne bi bilo ni prikrivenih diktatura.
Vladari uvijek svoje greške proglase deformacijama zlonamjernih i ljubomornih kritičara njegovih ludorija.
Nema ništa sramotnije kada takve vladare opravdavaju vjerski prvaci.
Suludi vladari zabavljaju narod glumeći budale kako bi se manje vodilo računa o njihovoj nesposobnosti da bolje upravljaju zemljom. Korumpirani kakvi jesu rijetko se i šturu obračaju narodu potrebnim informacijama. Pa kako su seronje redovito i žderonje još i kad se naloču od javnosti se većinu vremena kriju.
Kod nas kada se dođe na neku poziciju s koje se može nešto učiniti prvo se osigura malo dodatne zarade sebi, pa rodbini i prijateljima usluge i zaposlenja i tako narastu oči i trbuh. Nažalost na vlasti se samo takvi i izmjenjuju.
Najmučnije je kada vladar stane narod uvjeravati da nikada nije tako loše da ne bi moglo biti još gore.

Svakakvih demagogija smo se kroz povijest naslušali. Naši najpoznatiji vladari a ujedno i naši najpoznatiji reklamni uzorci za prezentaciju Hrvatske kao "Male zemlje za veliki zločin" su Pavelić, Tito i Tuđman.
O njihovim kvalitetama, zapravo nedostatku istih, svi već sve znamo a onima koji ih i dalje veličaju poručujem jedno veliko NIŠTA. Povijest je tu, činjenice su tu ali nažalost i budale su još uvijek tu..

"I vladari za koje vi prolijevate svoju krv, usred vaše najogorčenije borbe stišću desnice pa hladnokrvno dijele vaše haljine i vašu zemlju."
Ugo Foscolo