erytheia.theredone

Smogao je hrabrosti da se pobuni i zbog toga je ustrijeljen na licu mjesta, kao rob, kao zatvorenik koji se dosegavši vrhunac ogorčenja bacio u zagrljaj ruku sigurne smrti povukavši sa sobom i svog tamničara.

Desilo se to u Bishkeku, glavnom gradu Kirgistana, u Srednjoj Aziji gdje je ruski cirkus "Medvjedi na ledu" po tko zna koji put održavao probe u kojima se ove jadne životinje moraju žrtvovati kako bi izmamile osmijehe na lica publike koja ignorira mučenja i maltretiranja kojima su te životinje podvrgnute zbog postizanja boljih performansi.

Medvjed je pet godina bio porobljen u cirkusu, nosio je klizaljke na kojima se morao brzo kretati i raditi piruete po zaleđenom klizalištu skupa sa svojom nesretnom braćom.
Niti je bio umjetnik u najprestižnijem cirkusu na ledu u svijetu "Holiday on Ice", niti je bio plesačica na svjetskom prvenstvu u klizanju na ledu.

Možete li zamisliti koje zadovoljstvo mora osjećati medvjed što teži nekoliko tona kližući se na klizaljkama po klizalištu?

Nisu bez razloga upravo medvjedi i nilski konji često ponuđeni dječjoj publici u tim smiješnim pozicijama, to je zbog mašte i tisuću i jednog crtanog filma u kojem te nespretne životinje pretvorene u balerine na filmskoj traci dovode djecu i djedove do otkidanja od smijeha bez granica.

U Rusiji međutim, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, ne radi se o mašti i crtanim filmovima ili stripovima.
Tradicija zahtijeva da medvjedi, dobro izdresirani još kao medvjedići zabavljaju publiku na klizaljkama, da igraju hokej na ledu noseći kacige, dresove i palice.

Samo nekoliko dana prije, stigao je u Milano Toni Rider, čovjek koji je radio u mnogim svjetskim cirkusima i koji je nakon što se pokajao zbog onog što je vidio i činio, upoznao javnost sa onime što se stvarno odvija daleko od reflektora pozornice i pažnje.

Lanci, palice, šakanje, nogarenja i bičevanja.
To su alati koji se upotrebljavaju da bi medvjedi plesali, tigrovi svrstavali u liniju i prisiljavali teški slonovi da jedan drugome zajašu na leđa.

Rider je rekao da je vidio slonića od samo nekoliko mjeseci pretučenog na smrt, jer se opirao. Nitko za njim nije žalio. Demontirali su šator i otišli u neke druge zemlje prikazivati sramotne i zaglupljujuće spektakle, uz suglasnost Vlada (desnih, lijevih i centra) bez muda da ih zaustave.

Ne znamo ime "medvjeda pobunjenika" iz Moskve.
Dali su do znanja samo da je tijekom probe na klizaljkama bacio na led gospodina Potapova, direktora cirkusa i njegovog pomoćnika koji mu je potrčao u pomoć.
Prvi je mrtav, drugi je na izdisaju.

Po završetku tragedije je na lice mjesta stigla "sovjetska" policija i pucala u medvjeda na klizalištu.
Spale su mu klizaljke koje još uvijek leže na ledu dok nam sovjetska press agencija prenosi da "stručnjaci istražuju koji su razlozi mogli natjerati medvjeda na tako ekstremnu gestu".
Još 2002 godine u malom životinjskom parku u Bishkeku, medvjed je napao i ubio dijete koje ga je htjelo podragati.
Skupina stručnjaka koja je obavila istragu, došla je do kompliciranog zaključka: medvjed je jeo malo ili ništa.

Bez potrebe za pozivanje stručnjaka u pomoć može se reći što je eksplodiralo u medvjedu na klizaljkama: osveta zbog godina zlostavljanja, maltretiranja, mučenja i ponižavanja.

Izabrao je smrt na ledu, svom prijatelju, ali bez onih smiješnih čeličnih klizaljki koje je odbacio na rub piste prije nego što mu je srce prestalo kucati.


Često sam razmišljala kako se te životinjice jadne priviknu na sve. Nitko ih ništa ne pita. Šute u svojoj tuzi i pate u svojoj samoći.
Međutim niti čovjek ponekad nije daleko od toga stanja. Ne vežu nas lancem ali nas bičevaju okrutnim riječima i nemilosrdnim djelima. I čovjek se kao i životinja na sve navikne.

Gdje je nestao ponos i gdje je razum da prevlada sav taj strah koji nas okružuje.
Dana nam je velika prednost u umu kojeg posjedujemo i nikada tu prednost ne bi trebali isključiti ili odbaciti.
Naša je vrijednost neupitna. Naš ponos je zlato kojem ne treba sunce da bi sjalo punim sjajem. Njegov sjaj dolazi zbog nas.