erytheia.theredone

Ljubav je umjetnost.
Noćas oslikavam kaleidoskop najljepšim bojama samo za tebe.


Oduvijek volim bajke, priče i stihove. Maštam kako poput Alise pratim bijelog zeku u čudesnu zemlju u kojoj ću napokon biti svoja. Zemlju u kojoj se neće čuditi mojoj ludosti i djetinjoj zaigranosti, u kojoj neću biti osuđivana jer sam vjerovala sebi, vjerovala drugima, vjerovala krivo, vjerovala bezuvjetno, naprosto vjerovala ili ipak ne vjerovala.
Prateći zeku nikada nisam zastala. Željela sam što prije odbaciti okove ovoga ograničavajućeg svijeta, a najviše od svega željela sam pronaći put do tebe.

Mnogo je ljubavnih priča već ispričano. Niti u jednoj od njih nema tebe i mene zato je ova priča naša i ispisati ćemo ju zajedno kao najljepšu ljubavnu priču.

Nalazim se među oblacima protkanim snovima. Naš savršeni poljubac zarobljen je u pješčanom satu gdje se ljubav poput pijeska sipa zauvijek.
U toj vječnoj ljubavi pronašla sam onaj dio sebe izgubljen u stvarnosti u koju nisam voljela zalaziti.

Okrutnost ovoga svijeta nije ništa manja ali uz tebe je bezbolnija. Ne dopuštam da me slome. Zauvijek želim kušati naše poljubce.

Svake noći prošetaš mojim tijelom. Pod tvojim dodirima sam reljef. Dok ostavljaš otiske svojih prstiju dišem tvoj zrak.
Osjećaš vlažnost mojih mekih usana i još jednom ostavljam mirise na tvojoj koži kao uspomene do ponovnog susreta.

Da l' znamo se odnekud?
Možda oduvijek?
Možda smo se već trebali sresti i prije otkriti krumpiriće s francuskim umakom. Kakav spoj zar ne? Tako jednostavno očaravajući, a opet ne možeš ga zamiješati sam ili s krivim sastojkom.
Niti kiša toga dana nije bila suvišna. Godile su njene kapi na našim licima. Čak su savršeno pristajale poput šljokica na haljini svilene noći.

Pitaš me sa kojeg sazviježđa dolazim. Razmišljam i ne znam. Ali ako se ikada vratim tamo ostaviti ću trag svog srca da putujemo zajedno.

Oči mi sklopi poljubcima jer još uvijek bojim se mraka.