erytheia.theredone

Niobida na umoru

Niobida je najstariji ženski akt u grčkoj umjetnosti. Djelo je to Fidija, jednog od najznačajnijih kipara stare grčke. Po prvi put se pojavljuje patos (grč. patnja).

Prizor je to Niobide (kćeri kraljice Niobe) koja pogođena s leđa, u trku, slomljena pada na tlo pokušavajući izvući smrtonosnu strijelu. Zbog snažnog pokreta njenih ruku, odjeća je skliznula s nje.
Isklesana je oko 440 g. pr.n.e. za grčki hram, a kasnije je prešla u vlasništvo Julija Cezara, danas se nalazi u Rimu.
Patnja koja se očituje na njenom licu je neizreciva, suočeni s njom ostajemo zarobljeni.
Patos prikazan u umjetnosti najčešće u nama stvara duboke osjećaje i ne može se ostati ravnodušan nad istim.

Ipak, što je sve to naspram ove okrutne stvarnosti kojom smo okruženi.
Jesu li i ljudi postali samo kipovi čija patnja isklesana na njihovim licima više nikoga ne dira.
Čovjeka se lomi kao grančicu.
Ne lomi ga vjetar, kao što je prirodno, lome ga ljudi koji su pogrešno shvatili da su gospodari svega.
Uzeli su si ulogu koja i nije trebala biti napisana, a ova predstava u kojoj za njih igramo, nikada nije ni trebala biti odigrana.

Ženo s dva lica, prestani lagati ili i ti o ničemu ništa ne znaš, a ako ne znaš što radiš tu, zapravo možda i ti odeš bez objašnjenja.
Ma i ne trebaš nam ništa objasniti samo otiđi i ne zaboravi sa sobom povesti sve svoje beskorisne pijune.
Nama je dosta igre.
Okrutna kraljice, kada nam i zadaš šah mat, meni će biti sasvim svejedno, ako je to cijena koju moram platiti da vas više ne gledam, eto onda plaćam.

Dok ste vi kraljice zaokupljeni skupljanjem brošića koji će pasati uz vaše najnovije kostimiće u kojima ćete smišljati poteze po ovoj našoj šahovskoj ploči, mi se raspadamo kao što se raspala svaka vaša tvorevina.

Nemam više iluzija, već duže vrijeme lucidno sanjam, jer snovi čovjeka koji razumije patos jedino i mogu biti lucidni.