petak, 13.04.2012.
Jednostavno mi nije jasno
Neki dan sam shvatila da poznajem nekoliko osoba sa sela koji ne mogu biti nigdje drugdje osim kod kuće na selu. Ne razumijem zašto je to tako. Da ne bude nesuglasica, 
nemam ništa protiv seljaka i života na selu. Imam puno prijaltelja sa sela koji su dobri, neprimitivni ljudi koji znaju da život na selu nije jedina opcija življenja kao što i ja znam za život u gradu. Ukratko ću opisati nekoliko osoba.
Prva osoba je osoba koju znam iz djetinjstva. Ljeti smo se konstantno družile i sanjarile o tome kako je to ići na fax, imati svoj stan i brinuti se sam za sebe, posjetiti Ameriku i sl. – kao u tadašnjim tinejđerskim serijama kao Felicity. Ona je sanjarila o tome da dođe studirati u veliki grad, nađe posao i stan. Itd. Da stvar bude najsmješnija to joj se ostvarilo, ali to je sad bio problem! Posao je ovakav, posao je onakav, šef ovo, šef ono, fax ovako, fax onako... uglavnom bilo je prenaporno slušati to kukanje. Tražila je novi posao i gle čuda! Oglas za čuvanje djeteta hrvatskoj obitelji u Americi, točnije u LA!! Bila je sva sretna, ali onda je otišla u Ameriku... Opet je bilo prenaporno čitati svaki mail. Koje super stvari je danas radila ali njoj fali njen dom... vidjela je Jennifer Aniston sa 2m udaljenosti ali njoj fali njeno selo. Žalosno je to što nije ni vidjela da joj se snovi ostvaruju i da uživa u tome, a onda opet, možda to nisu bili njeni snovi. Nakon kraćeg vremena vratila se doma i opet nije bilo dobro, a nikad ni neće kad je takva osoba.
Drugu osobu isto znam iz djetinjstva i kasnije dobi. Ta osoba cijeni samo svoje imanje, sve što on ima je najbolje. Život na selu je najljepši! Slažem se s tim da je život na selu lijep ali nemoj omalovažavati gradove i ostale načine života. Mučno mu je bilo doći u grad. Tu je promet, tramvaji, ljudi su nezainteresirani ni za kog, imaš 4 zida u nekoj zgradurini, imaš posao od 8 sati, ovo ne valja, ono ne valja, ubrzan život, loš zrak itd... da skratim, ništa ne valja. I ta osoba je bila prenaporna sa svojim seoskim filozofijama i najbolje za nju i sve ostale je da ostane u svojoj selendri.
Treću osobu znam tek nekoliko godina i ne toliko dobro ali nije pretjerano drugačija od prve dvije. Radi na terenu na moru. Posao je predviđen da traje nekih 5 mjeseci, ima još mjesec dana do kraja. Svaka 2 tjedna za vikend grupa radnika odlazi doma. A treba dočekati taj odlazak doma. Tamo je dosadno, iako je vrijeme super. Tamo ničeg nema, tamo je ovo, tamo je ono, krevet je onakav, jedva čekam svoj krevet. Zar ti je mozak tako slab da se nisi pripremio na to? Ionako sve prođe, samo treba shvatiti neke stvari. Ionako vrijeme brzo prolazi. A ljudi ga potrate na kukanje i žaljenje siutacije u kojoj se nalaze, a čemu sve to?
- 12:15 -
