Eryka
02.06.2008., ponedjeljak
Ljudi oko nas
|
Svatko od nas je u nekoj potrazi za nekim svojim smislom, bitkom, Bogom ili kako god tko želio nazvati tu svoju potragu. Svatko od nas, s vremena na vrijeme, posustane u toj potrazi za svojim iskonskim ja i ostane uljuljan u neku privremenu sigurnost i konstantnost. Teško je sebi priznati da griješiš i lakše se linijom manjeg otpora pustiti i kriviti neke treće stvari za naše stanje. Hrabri su ljudi koji se svim silama trude mijenjati sebe i tražiti to iskonsko svoje ja u drugim ljudima koji ih okružuju. Tada se javljaju velika prijateljstva. Ti prijatelji postaju ljudi koji se uvijek razumiju i poštuju. Ti prijatelji postaju veliki ljudi čije smo povjerenje zaslužili i dobili tu privilegiju da im možemo biti prijatelji. Zato se takva prijateljstva ne podrazumijevaju, cijene i ne izigravaju. (zna se o kome govorim:) Također u toj potrazi, nalijećemo na teške stvari, razne loše osjećaje, koji nas mijenjaju, uče disciplini, stvaraju od nas bolje osobe, da bi nas očistili i pripremili na veliko dobro koje nas očekuje dalje u životu. Bilo to u vidu velike ljubavi ili u vidu nekih velikih odgovornosti, zbivanja ili događanja. U svakom slučaju SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO Po pitanju vječitog traganja za svojim drugim ja, ljubavi vječnoj ili svojom drugom polovicom, također postoje usponi i padovi. Jedna prijateljica je na papiriću na zidu imala napisano: "Moraš poljubiti puno žaba da bi došla do princa" I slažem se s njom, ali zato svakoj žabi moraš pristupiti kao da je princ. Sama sebi govorim da koliko si ti iskren prema toj drugoj osobi, toliko će i neka druga biti iskrena prema tebi. Jer svaka situacija koja nam se dogodi je refleksija onoga što smo mi nekome učinili. Ja možda zbog nekog iskonskog straha od kazne pokušavam biti iskrena prema ljudima i ne biti licemjerna, nikada. Makar se trudim tako razmišljati. Stoga poruka svim muškarcima koji također traže ljubav: U svakom fizičkom kontaktu između dvoje ljudi osoba izgubi dio duše, odluči dati dio sebe za neku veću svrhu u vidu ljubavi i poštovanja, takve stvari ne smijemo olako shvaćati, jer kako god se one činile lako dane, ipak je o dio duše koju ti je netko poklonio. Kako se olako ne daje, tako se olako i ne uzima, obostrane je odgovornost. Ona ne obogaćuje osobu koja je jednostrano prima, ali osiromašuje osobu koja je nesebično daje, stoga pripazite što radite ljudima oko sebe. |
