Eryka
21.04.2008., ponedjeljak
Real life
Is this the real life, Is this just fantasy? Caught in a landslide No escape from reality Open your eyes Look up to the skies and see I'm just a poor boy I need no sympathy Because I'm easy come, easy go, Little high, little low Any way the wind blows Doesn't really matter To me, to me Mama, just killed a man Put a gun against his head Pulled my trigger, now he's dead Mama, life has just begun But now i've gone and thrown it all away Mama, oooo Didn't mean to make you cry If I'm not back again this time tomorrow Carry on, carry on As if nothing really matters Too late, my time has come Sends shivers down my spine Body's aching all the time Goodbye, everybody I've got to go Got to leave you all behind and face the tuth Mama, oooo I don't want to die I sometimes wish i'd never been born at all (Carry on, carry on, as if nothing really matters) I see a little silhouetto of a man Scaramouch, scaramouch will you do the fandango THUNDER BOLT AND LIGHTNING, VERY VERY FRIGHTNING ME! Galileo Galileo Galileo Galileo Galileo, Figaro - magnifico I'm just a poor boy, nobody loves me HE'S JUST A POOR BOY, FROM A POOR FAMILY SPARE HIM HIS LIFE FROM THIS MONSTROSOTY easy come, easy go, will you let me go Bismillah! NO! WE WILL NOT LET YOU GO! LET HIM GO Bismillah! WE WILL NOT LET YOU GO! LET HIM GO! Bismillah! We WILL NOT LET YOU GO! LET HIM GO! Will not let you go Let me go Will not let you go Let me go (never, never) OHOHOHOH NO, NO, NO, NO, NO Oh, mama mia, mama mia MAMA MIA LET ME GO Beelzebub has a devil put aside for me! FOR ME! for me.... So you think you can stone me and spit in my eye! So you think you can love me and leave me to die Ooh, baby Can't do this to me baby Just got to get out Just got to get right out of here Oh yeah, oh yeah Nothing really matters Anyone can see Nothing really matters Nothing really matters To me (Anyway the wind blows) |
18.04.2008., petak
Nemirna
Ja nisam ja, ja sam netko drugi, Nešto posredno između dvoga: Četverouglasti stup na mostu dosade, Sto od mene prelazi na drugoga. Zašto se opirem? Umjetnik ništa Nema od prirode, ni od života. Mi moramo skočiti u maglu Pretrčat modrinu da bi se nasla ljepota. Mário de Sá-Carneiro Leptir, zablistao je jedno jutro, ugledavši prve zrake sunca. Izbacio veselu glavi van i raširio svoja ukukuljičena krila. Svijet je za njega bio prekrasan, šarenilo boja, mirisa, zraka i vjetra. Cvijeća je bilo u izobilju i leptir je letio od cvijeta do cvijeta, nije se dugo zadržavao. Uvijek je bilo i ljepših i svježijih cvjetova, koji su se nježno lelujali na vjetru, dozivajući ga bojama, mirisom i svježinom. Leptir je uživao. Cvijet, promolio je iz mokre zemljice, ispružio se u visinu i izbacio žuto lice i šarana latice. Polako, sramežljivo, kako samo cvjetovi znaju. Svijet je bio lijep, po danu topla i živ, a po noći hladan i bajkoviti. Zbunjivali su ga šareni leptiri koji su svaki čas htjeli sletjeti na njega i oduzeti mu dio života. Cvijet ih je želio, ali ne sve i ne odjednom. Stoga je naučio pognut glavu i sakrivati se u gužvi i čekati. Leptir se umorio. Cvijet se umorio. Leptir je sletio. Cvijet je zatvorio latice. Stigla je noć. |