Eryka

21.04.2008., ponedjeljak

Real life

Is this the real life,
Is this just fantasy?
Caught in a landslide
No escape from reality
Open your eyes
Look up to the skies and see
I'm just a poor boy
I need no sympathy
Because I'm easy come, easy go,
Little high, little low
Any way the wind blows
Doesn't really matter
To me, to me

Mama, just killed a man
Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life has just begun
But now i've gone and thrown it all away
Mama, oooo
Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
Carry on, carry on
As if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine
Body's aching all the time
Goodbye, everybody
I've got to go
Got to leave you all behind and face the tuth
Mama, oooo
I don't want to die
I sometimes wish i'd never been born at all
(Carry on, carry on, as if nothing really matters)

I see a little silhouetto of a man
Scaramouch, scaramouch will you do the fandango
THUNDER BOLT AND LIGHTNING, VERY VERY FRIGHTNING ME!
Galileo
Galileo
Galileo
Galileo
Galileo, Figaro - magnifico
I'm just a poor boy, nobody loves me
HE'S JUST A POOR BOY, FROM A POOR FAMILY
SPARE HIM HIS LIFE FROM THIS MONSTROSOTY
easy come, easy go, will you let me go
Bismillah! NO! WE WILL NOT LET YOU GO!
LET HIM GO
Bismillah! WE WILL NOT LET YOU GO!
LET HIM GO!
Bismillah! We WILL NOT LET YOU GO!
LET HIM GO!
Will not let you go
Let me go
Will not let you go
Let me go
(never, never)
OHOHOHOH
NO, NO, NO, NO, NO
Oh, mama mia, mama mia
MAMA MIA LET ME GO
Beelzebub has a devil put aside for me!
FOR ME!
for me....

So you think you can stone me and spit in my eye!
So you think you can love me and leave me to die
Ooh, baby
Can't do this to me baby
Just got to get out
Just got to get right out of here

Oh yeah, oh yeah
Nothing really matters
Anyone can see
Nothing really matters
Nothing really matters
To me

(Anyway the wind blows)

18.04.2008., petak

Nemirna


Ja nisam ja, ja sam netko drugi,
Nešto posredno između dvoga:
Četverouglasti stup na mostu dosade,
Sto od mene prelazi na drugoga.

Zašto se opirem? Umjetnik ništa
Nema od prirode, ni od života.
Mi moramo skočiti u maglu
Pretrčat modrinu da bi se nasla ljepota
.
Mário de Sá-Carneiro



Leptir, zablistao je jedno jutro, ugledavši prve zrake sunca. Izbacio veselu glavi van i raširio svoja ukukuljičena krila.
Svijet je za njega bio prekrasan, šarenilo boja, mirisa, zraka i vjetra. Cvijeća je bilo u izobilju i leptir je letio od cvijeta do cvijeta, nije se dugo zadržavao. Uvijek je bilo i ljepših i svježijih cvjetova, koji su se nježno lelujali na vjetru, dozivajući ga bojama, mirisom i svježinom.
Leptir je uživao.

Cvijet, promolio je iz mokre zemljice, ispružio se u visinu i izbacio žuto lice i šarana latice. Polako, sramežljivo, kako samo cvjetovi znaju. Svijet je bio lijep, po danu topla i živ, a po noći hladan i bajkoviti. Zbunjivali su ga šareni leptiri koji su svaki čas htjeli sletjeti na njega i oduzeti mu dio života.
Cvijet ih je želio, ali ne sve i ne odjednom. Stoga je naučio pognut glavu i sakrivati se u gužvi i čekati.

Leptir se umorio.
Cvijet se umorio.

Leptir je sletio.
Cvijet je zatvorio latice.

Stigla je noć.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.