Eryka

18.04.2008., petak

Nemirna


Ja nisam ja, ja sam netko drugi,
Nešto posredno između dvoga:
Četverouglasti stup na mostu dosade,
Sto od mene prelazi na drugoga.

Zašto se opirem? Umjetnik ništa
Nema od prirode, ni od života.
Mi moramo skočiti u maglu
Pretrčat modrinu da bi se nasla ljepota
.
Mário de Sá-Carneiro



Leptir, zablistao je jedno jutro, ugledavši prve zrake sunca. Izbacio veselu glavi van i raširio svoja ukukuljičena krila.
Svijet je za njega bio prekrasan, šarenilo boja, mirisa, zraka i vjetra. Cvijeća je bilo u izobilju i leptir je letio od cvijeta do cvijeta, nije se dugo zadržavao. Uvijek je bilo i ljepših i svježijih cvjetova, koji su se nježno lelujali na vjetru, dozivajući ga bojama, mirisom i svježinom.
Leptir je uživao.

Cvijet, promolio je iz mokre zemljice, ispružio se u visinu i izbacio žuto lice i šarana latice. Polako, sramežljivo, kako samo cvjetovi znaju. Svijet je bio lijep, po danu topla i živ, a po noći hladan i bajkoviti. Zbunjivali su ga šareni leptiri koji su svaki čas htjeli sletjeti na njega i oduzeti mu dio života.
Cvijet ih je želio, ali ne sve i ne odjednom. Stoga je naučio pognut glavu i sakrivati se u gužvi i čekati.

Leptir se umorio.
Cvijet se umorio.

Leptir je sletio.
Cvijet je zatvorio latice.

Stigla je noć.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se